Trenutno smo u generaciji remastera i remakeova, kako bi neki rekli. Kako se životni vek aktuelnih konzola bliži kraju, sve više i više dobijamo neku vrstu reizdanja starijih igara. Dobrim delom su to prepakovane igre sa prošle generacije, bez imalo unapređenja, dok retko koji naslov se može pohvaliti punokrvnim remake tretmanom. Bolje rečeno, pored svih silnih reizdanja, takvi naslovi, gde je trud pošteno uložen, se mogu nabrojati na prstima jedne ruke.
Pisali smo još prošle godine kako je Capcom ušao u biznis naplaćivanja nostalgije izbacivanjem Resident Evil nastavaka 0, 4, 5, 6 na trenutne konzole. U ta reizdanja nije uloženo previše truda, ali zbog jednog očiglednog razloga, igre nisu bile toliko stare. Iz današnjeg ugla, činilo se kao da nas je Capcom spremao za ono šta smo napokon dočekali danas, Resident Evil 2 Remake.
Mnogi u svetu gejminga osuđuju pravac kojim je Capcom krenuo nakon trećeg dela Resident Evil-a. Prebacili su se u over the shoulder izvedbu i od jedne sjajne izometrijske survival horror igre, prešli u survival third person shooter. Kako su godine prolazile, dolazili su nam naslovi koji su se sve više i više udaljavali od izometrijske izvedbe, pa čak i ”survival” dela, sa peticom i šesticom. Sedmica je donekle uspela da vrati tu tenziju, klaustofobičnost i nezaboravnu horror atmosferu, na uštrb izvedbe koja se još jednom promenila, iz trećeg u prvo lice. To je bio dokaz da Capcom nije uspeo da pronađe novi identitet i time su spas pokušali da pronađu u nekim starim izdanjima, analizirajući moguće remastere u modernoj izvedbi.
Resident Evil 2 (1998) je jedan od najupečatljivih i verovatno najbolji deo ove sjajne franšize, tako da je prošlogodišnji reveal Remakea postao jedna od najboljih i najuzbudljivijih najava ovog serijala ikada. Promene su odmah bile očigledne, Capcom se otarasio izometrijske izvedbe, preselio se u over the shoulder (ponovo) kako bi još bolje dočarao horror ovog naslova. Mada to nije bila promena o kojoj su ljudi najviše pričali. Zbog prebacivanja pogleda iz trećeg lica, u kombinaciji sa sjajnim grafičkim RE engžinom koji Capcom poseduje, uspeli su da rekreiraju jednu od najboljih igara ikada, na nivou na kome niko nije očekivao. Baš taj grafički engine i realističnost prikaza neprijatelja, osvetljenja, celokupne grafike je podiglo taj osećaj Leonove nemoći i horror atmosfere na još veći nivo. Tada je počelo odbrojavanje do izlaska Resident Evil 2 dela, odbrojavanje koje se završilo danas.
Ispred nas je možda jedan od najbolje realizovanih remakeova u industriji. Pažnja i detaljnost izrade koji su uloženi u ovom naslovu je prosto neverovatna. Rekreiran je svaki najmanji detalj, podignut na neverovatno visok kvalitet, pruživši nam da mogućnost da uđemo u Racoon City ponovo i proživimo sve horrore kroz koje prolazi Leon i Claire kao nikada do sada. Jedna od najvećih želja pravih hardcore fanova je bila upravo to, da budu uvučeni sjajnom imerzijom u ovaj jedinstveni svet haotičnog horrora i napokon im je dopušteno to u svakom mogućem smislu.
Resident Evil 2 Remake nije 100% identična kopija originala koji se pojavio na tržištu pre skoro 21 godinu. Izgled nivoa, koridori, sobe i određeni događaji koji se dešavaju na početku a i u toku kampanje, su prilagođeni boljoj izvedbi i gameplayu. Naravno, to ne znači da nećete imati taj ”deja vu” osećaj dok igrate ovaj naslov. Sve što je činilo dvojku, kafić na početku, policijska stanica, likovi koji se pojavljuju, su prerađeni kako bi bili u toku sa modernom tehnologijom i načinu igranja koji zahteva od igrača. Capcom se naravno ”prsi” grafičkim endžinom koji poseduju, te su zbog toga modeli likova bolji nego ikada. Leon i Claire izgledaju bolje nego što su svi mogli da zamisle, detalji na njima kao što je lepršanje kose, fizika sa određenim oružjem, pa čaki brada kamijondžije sa početka, su neverovatno detaljni i ulivaju taj osećaj ”žive” igre. Facijalne animacije daju još veći život likovima, teraju vas da osetite emociju koju oni proživljavaju, horor, strah, uzbuđenost i taj prepoznatljivi nagon za preživljavanjem. Ipak, taj najveći napredak se vidi u napucavanju sa zombijima na svim nivoima.
Cela uvodna sekvenca, prvi susret sa zombijima će biti isti kao u originalu. Tenzija, strah i taj osećaj nesigurnosti kako će se svaki obračun odvijati. Iako se nalazite na samom početku, zombiji ne praštaju greške, a i teško padaju nebitno koje oružije imate. Štednja mucnicije i dobar menadžment resursa su glavne stvari koje morate posedovati. Animacija ubijanja zombija je neverovatno detaljno odrađena. Kao što je već poznato, padaju samo ako im se skroz uništi glava, te animacije u toku sistematičnog pucanja u lobanju, otpadanja njenih delova i svih organa koji se unutra nalaze je prosto fascinirajuće. Ta detaljnost je dovedena toliko visokom nivou da u jednom trenutku možete videti kako vene opušteno padaju preko vrata, dok oči skakuću od obraza, mozak polako curi dok zombi i daje pokušava da vas napadne. Jeziv osećaj dok igrate ovu igru će vas pratiti od početka do kraja vaše sesije.
Povratak su napravili i nekoliko legendarnih poznatih neprijatelja kao što je Licker i Tyrant. Prvi je brzi i neprijatelj koji ni malo ne čeka na vaš potez kako bi vas raskasapio, dok drugi lurkuje hodnicima, dok čujete njegov težak korak kroz zidove, kako vas uvek prati u stopu. Suvišno je reći da je u prvoj polovini igre skoro svaki bliski susret sa Tyrantom smrtonosan, dok u drugoj polovini i pred kraj avanture, on deluje kao podsetnik da se uvek morate plašiti, zvukova tih koraka koji osvajaju svaku prostoriju. Svi zombiji inače interaktuju jedni sa drugoma, bore se da dođu što pre do vas, pokušavaju da savladaju prepreke, što još više povećava tu realističnost koju možete doživeti u igri. Uvek će se teturati, kretati se ka vama kada vas god osete, kako bi vas ogrebali, osakatili ili ubili.
Napucavanje je evoluiralo preko svih naslova u franšizi koji imaju izvedbu iz trećeg lica. 60 frejmova po sekundi su se pobrinuli da nišanjenje i na konzolama izgleda tačno i precizno, da uz malo vežbe ne bi trebali da grešite. Naravno tu je faktor straha koji vam neće dati mira u prstima, i taj osećaj stresa koji imate uvek kada ispred vas iskaču zombiji. Dok igrate kao Leon, nalazićete oružja sa kojima ćete trebati da se privikavate, srešćete nekoliko likova iz originala, kao što je Ada i Marcus. Svaki lik ima neku dodatnu emotivnu dubinu, nekako ćete imati osećaj da vam je više stalo do njih nego u prvom prelaženju davne ’98 godine. Kada pređete priču sa Leonom, otključaćete još jednu kampanju, gde možete odigrati priču Claire, koja se isto našla u Racoon City-u kada i Leon. Iako će neke zagonetke izgledati identično, putanje kojom ova dva lika idu u svojim kampanjama će se često razlikovati. Tamo gde Leon nije mogao da ide Claire će moći, što ipak dovodi do dinamičnosti i različitosti u kampanjama, a tu je naravno i totalno odvojena priča koja prati ova dva lika. Još jedan odličan detalj je to što Leon i Claire neće nalaziti ista oružja u svom putovanju kroz Racoon City, te ako vam je dosadilo napucavanje zombija sa oružijem koje nalazi Leon, Claire playthrough će vam ponuditi osveženje u ovom segmentu. Ovo naravno zavisi i od toga kog lika izaberete za prvi prelazak, jer nakon završavanja igre otključava vam se scenario B gde sa drugim likom nastavljate prelaženje iz početka. Ovo broj ukupnih scenarija sa Leonom i Claire diže na četiri, ali za razliku od originalnog Resident Evil-a 2 gde su vaše interkacije u scenariju A imale direktan uticaj na scenario B ovde to nije slučaj, ipak dodatni scenariji svakako donose mogućnost da iskusite igru i sa istim likom na malo drugačiji način.
Racoon City je sada totalno otvoren, nema više loading screenova kod svakih vrata, sve je, što bi se reklo ”seamless” bez učitavanja, kočenja i prekidanja. Tu naravno dolazimo do jednog dizajnerskog izbora koji je mogao da bude bolje realizovan. Safe Rooms su raštrkane po mapi kao i uvek, nisu neophodne za čuvanje pozicije jer postoji Autosave sada (moderno doba), ali ukoliko vas jure zombiji, to može biti odličan safe heaven. Samo je problem što, ako uđete u prostoriju, zombiji će udarati u taj nevidljivi zid koji će biti na vratima, iako ona neće biti zatvorena. Moglo je to biti pametnije rešeno, na primer da pokušavaju da uđu dok ih vi ne zatvorite, ili da soba postane aktivna tek kada očistite zombije koji uđu sa vama unutra. Ipak, neki dizajnerski izbori ipak ostaju u duhu ’98 godine.
Prelaskom obe kampanje, otvoriće se još par dodatnih modova, a prelaženjem sa što boljim ocenama, možete otključavati dodatne kostime za vaše likove. Tu su naravno i skriveni likovi Hunk i Tofu! Baš kao u originalu a Capcom je najavio i multiplayer mod koji bi trebao da se pojavi sledećih meseci, i još nekoliko dodataka koji će obradovati svakog starog Resident Evil 2 fana a bez sumnje i napraviti gomilu novih.
Resident Evil 2 Remake (Xbox One X)
-
9.5/10
Finalni utisci:
Resident Evil 2 Remake je verna kopija originala, sa promenama koji samo poboljšavaju užitak već savršene igre. Sa svim sadržajem koji dobijate, i koji ćete dobiti, ovo je must play naslov za apsolutno svakog ljubitelja horrora. Ovo je evolucija Resident Evil franšize i nadamo se pravi put u kome je krenuo ovaj serijal. Capcom je napokon pronašao savršenu formulu za jednu od najpopularnijih franšiza u industriji i nadamo se da će nastaviti putem kojim su krenuli.
No Comment