Sunce je sijalo visoko na nebu. Teški vazduh prašume je bio sve vlažniji. Zaboravio sam koliko je sati prošlo od kada u zaklonu čekam svoj plen. Znoj me obliva svaki put kada sa razglasa čujem iritantni glas komentatora. Ostala je još svega nekolicina živih učesnika do kraja ovog ludila. Zamka i zaseda koju sam postavio još uvek nisu pronašle svoju žrtvu,  polako me hvata strah da će poslednja faza meča uskoro započeti. Još uvek nisam spreman za to. Sve sam uložio u ovu zasedu i ako se niko ne bude uskoro upecao, bolje sam sebi da okončam život. Od nervoze čujem i najsitniji šum unutar džungle, to nije dobro. Um počinje da se poigrava sa mnom. Grč u kojem se nalazim postaje nepodnošljiv, ne postoji drugi izbor, moram da izdržim. Par trenutaka kasnije začuo sam tuđe korake, nedugo zatim i uočio plen kako korača ka zamci. Najednom sam postao smrtno ozbiljan, sva pažnja je posvećena mojoj žrtvi. Po hramljanju i zvucima koje je ispuštao delovalo je kao da je povređen – zadovoljni kez mi je ispunio lice. “Imam ga! Čekanje se isplatilo” – govorio sam u sebi, ali i pored toga se nisam preterano opuštao. Meta je stala ispred plavog kofera unutar kojeg se sigurno nalazi neko ubitačno oružje. Izgleda da je imao je dovoljno poena kako bi ga otključao. Žustro sam istrčao iz zasede kada se sagnuo u želji da otključa kofer. Bolju šansu od ove neću dobiti. U punom trku sam se slučajno spotakao ali i dalje ostao na nogama. Prokletstvo! Primetivši me, brzo se okrenuo kako bi blokirao moj očajnički napad. Prvi zamah improvizovanom sekirom ga je pogodio, ali rana nije bila dovoljno duboka. Gad je i dalje stajao na nogama, ali ovaj put spreman da uzvrati udarac. U ruci je držao masivni francuski ključ koji je uspeo na vreme da izvuče iz kutije. Šanse da ću se iz ovoga izvući živ su iz trena u tren bile sve manje. Panično sam još jednom zamahnuo, ali me je ovaj put spremno dočekao nakon čega je krenuo u napad. Pokušao sam da se odbranim, ali bez uspeha. Improvizovana sekira je pukla, a udarac je bio toliko snažan da mi je isterao skoro sve zube iz vilice. Od siline udarca sam pao na zemlju, dok su se zubi razleteli svuda unaokolo. Srećom, rana koju sam mu pre toga naneo se još više otvorila zbog čega je i on kroz strahovit urlik pao na kolena.

Ovo mi je dalo šansu da se donekle oporavim i podignem na noge. Bez oružja nisam imao šanse. Počeo sam da bežim ka unutrašnjosti prašume. Videvši da pokušavam da pobegnem, iz džepa je izvukao adrenalinsku injekciju, ubrizgao je u sebe i počeo da me prati. Dok sam bežao, komentator je na razglasu učesnike obavestio o smrti još jednog takmičara. Adrenalin koji je ubrizgao u sebe je mog progonitelja pretvorio u pravu divlju zver, brzo je počeo da me sustiže. Kada sam primetio da mi je za petama, utrčao sam u obližnju pećinu. Moj protivnik je utrčao odmah za mnom. Kada je uvideo da je pećina ćorksokak pobednonosno se osmehnuo zaletevši se da me dovrši. Na moju sreću, nije obratio pažnju na žičanu zamku koju sam još pre postavio u slučaju krajnje nužde. Oštre čelične bodlje su se obmotale oko njegovih nogu i struka, zarivši mu se duboko pod kožu. Nisam štedeo ni sekund već sam odmah dohvatio koplje sakriveno iza stene i zario ga duboko kroz njegovo srce. Zbog adrenalinske injekcije se batrgao još nekih petnaestak sekundi, nakon čega je moj plen zauvek utihnuo. Na razglasu je komentator obavestio učesnike o smrti još jednog takmičara, ovaj put mojih ruku delo. Nekoliko trenutaka sam bledo gledao ka jednoj od postavljenih tv kamera, nakon čega sam pokupio svu korisnu opremu koju je žrtva imala na sebi. Vilica je bolela sve jače. Na moju žalost, na lešu nisam pronašao ništa protiv bolova. Pokupivši sve od čega bih imao koristi izašao sam iz pećine.

Kako sam kročio na sunčevu svetlost osetio sam iznenadni, oštar bol u predelu stomaka. Pogledavši niže primetio sam kako pero strele viri iz mene. Ubrzo zatim se još jedna strela našla u meni, ali ovaj put mnogo bliže srcu. Pao sam na kolena, dok mi je iz polomljenih usta curela krv. Preda mnom se pojavila mračna figura kojoj je oko pojasa visio lokator takmičara. “Oodakle..” uz muku sam pokušao da izgovorim, na šta se moj dželat samo osmehnuo. Verovatno nas je sve vreme pratio i čekao da jedan od nas dvojice izađe kao pobednik, a potom sve uzme za sebe. Poslednje što sam osetio bio je oštar udarac u glavu nakon čega je usledio mrak. Dok sam padao na zemlju začuo sam i mutan zvuk komentatora koji je objavljivao smrt još jednog učesnika. Težak, vlažni vazduh prašume mi više nije predstavljao nikakav problem.

Ova priča je najbolji način na koji mogu da opišem atmosferu i tenziju koji igrač oseća tokom jedne partije The Culling-a. Za sve one koji ne znaju o čemu se zapravo radi, evo malog pojašnjenja. The Culling je igra po principu “do poslednjeg čovega” (Battle Royal) u kojoj unutar velike arene bivate zarobljeni sa gomilom drugih učesnika. Cilj igre je veoma jednostavan, pobednik je onaj koji poslednji ostane na nogama. Sve je zapakovano u maniru “Borbe Gladi”, tako da će prašuma na kojoj će se odvijati borba biti ispunjena kamerama, tabelama živih igrača i razglasima na kojima će komentator obaveštavati učesnike o toku meča. Igra je do nedavno bila u closed beta testiranju, ali je od 4. marta dostupna svima u early access obliku. Ovo znači da je gotovo sve podložno promeni, stoga sve kritike koje bi mogle da se upute na trenutnu verziju igre treba uzeti sa dozom rezerve, pošto je igra praktično još uvek u razvoju.

2

Igru započinjete “goli i bosi” a jedino oružje koje imate na dohvat ruke jesu drvo i kamen. Igra poseduje veoma zanimljiv crafting sistem, u kom kobinacijom ova dva materijala možete da napravite niz oružja poput sekire, koplja, bodeža, ali i druge korisne stvari poput bandaža i raznih zamki. Ova osnovna oružja su tu pre svega kako bi vam obezbedila minimum preživljavanja dok ne uspete da se dokopate konkretnijeg oružja razbacanog unutar napuštenih zgrada koje se nalaze širom mape. Pred početak partije, moguće je opremiti vašeg lika sa tri atributa koji će vam dati prednost u odnosu na ostale učesnike. Već sad je broj atributa prilično veliki a radi lakšeg odabira, atributi su podeljeni u nekoliko grupa: Mele Weapons, Ranged Weapons, Utility, Health/Stamina, General Defense i General Offense. Takođe je moguće napraviti nekoliko različitih profila, tako da oni koji često menjaju bildove mogu da nakon eksperimentisanja učitaju nazad omiljeni profil. Igra se trenutno fokusira na tri načina borbe, prsa u prsa, sa daljine i iz zasede. Sve tri strane poseduju svoje prednosti i mane, ali treba istaći da u mečevima najbolje prolaze oni koji kombinuju sva tri stila igranja. Trenutno je dostupno samo jedno “bojno polje” koje dosta podseća na močvarne prašume Južne Amerike. Mapa je prilično prostrana i podeljena je na nekoliko zona koje se koriste kao hotspotovi za drop off kofera sa oružjem kao i aktivacijom ostalih događaja  koje će igra periodično započinjati. Treba reći da se najbolje oružje krije zaključano unutar tih kofera. Igrači ih otključavaju skupljanjem F.U.N.C. valute koju je lakše nazvati “hromozomima” pošto ih stičete ubijanjem drugih igrača ili sakupljanjem protivničkih ostataka koji su razbacani širom mape.

Igrači će imati nasumične startne lokacije, ali će gotovo uvek započeti u blizini neke od drop off zona, koje su inače glavne stanice u potrazi za boljim oružjem. Kako štekanje ne bi bila dominantna taktika, širom mape su raspoređeni kanisteri sa otrovnim gasom, koji po aktiviranju ispuštaju toksin u ogromnom radijusu. Kanisteri su postavljeni na svim mestima gde postoji potencijal za štekanje. Ovo je odličan alat ukoliko želite da isterate nekoga iz zgrade, ali isto tako može biti mač sa dve oštrice, pošto ćete time skrenuti pažnju na sebe jer će igrači u okolini znati u kom se delu mape nalazte. Partije su ograničene na 20 minuta, gde po isteku prvih 10 igriva površina uz pomoć toksičnog gasa počinje da se sužava sve do glavne arene koja se nalazi na centru mape. U praksi, partije neće trajati duže od 15 minuta, dok će vaša seansa u proseku trajati 3-5 minuta. Treba napomenuti da igra poseduje izrazito visoku krivu težine. Doduše za to je trenutno najviše kriva tehnička izvedba igre.

Igru pokreće Unreal 4 engine, međutim, grafički je igra prilično neimpresivna. Modeli kao i animacije nemaju fluidnost, dok je trenutni hitbox na liniji katastrofalnog. Ništa dobro se ne može reći ni za optimizaciju. Igra zahteva veoma jak računar, a bilo koje smanjivanje detalja igru čini izuzetno nepreglednom. The Culling se na tehničkom nivou susreće sa najviše izazova, zbog čega će se novi igrači provesti kao bosi po trnju. Trebaće vam dobrih desetak sati provedenih unutar igre kako biste naučili trenutno nebulozne načine na koji igra detektuje udarce i blokiranje. Sa druge strane, iz nekog čudnog razloga, baš ta traljavost i nepreciznost doprinosi faktoru nervoze i uzbuđenja kada se susretnete oči u oči sa protivnikom. Sigurna pobeda može da se u trenutku preokrene samo jednim promašajem ili dobrim blokiranjem. Visoka tenzija, surovo nasilje i bezgranične mogućnosti, će vas terati da igrate iznova i iznova, sve dok ne ostanete poslednji preživeli na bojnom polju.

Iako je The Culling u early access fazi, ono što se trenutno nazire obećava veoma dobru igru. Potrebno je još dosta peglanja i štelovanje sa tehničke strane, no i pored toga igra ima sirov potencijal. Ako developeri budu isterali stvar kako treba, pred nama će biti odlična survival arena, a popularnost koju ova igra uživa na Twitch-u i ostalim strimerskim sajtovima potvrđuje ovu tezu. Čak i u ovom poluzavršenom  stanju, igra zaslužuje preporuku, stoga ako ste željni “Igara gladi” sa vama u glavnoj ulozi, pravac na Steam.