Sunless Sea je indie igra koja je izašla (i prošla ispod radara), ranije ove godine. Studio koji je radio na ovoj igri je relativno nepoznat „Failbetter Games“, osim ove igre nemaju mnogo toga što je vredno pomenuti. Preuzimate ulogu kapetana broda koji mora da se, usred poplavljene i večno pomračene viktorijanske Engleske, snađe i preživi. Sada, kako se zove taj kapetan? Koja mu je prošlost? Pa, ovde dolazi jedna od najvećih vrlina ove igre; naime, vi birate: pol, ime ali i PROŠLOST vašeg kapetana (koja će, na jedan ili drugi način da ima uticaj na igru, više o tome kasnije) i ambicije, iliti glavni cilj same igre. Sve birate iz nekoliko pre-određenih opcija. Možete dosta eksperimentisati da nađete kombinaciju koja vama odgovara ali ne brinite, ne morate da sačuvate igru pet puta i da onda isprobavate šta vam odgovara jer deco, ova igra je roguelike!!! Za sve vas koji ste zbunjeni (roglajk, se s’time d$!a?), roguelike je žanr u kome vaša smrt znači KRAJ jednog playthrough-a. Ako ste ikada igrali Binding of Isaac, ili Rogue Legacy, znate o čemu pričam!

Na svakoj smrti, napravite kapetana koji će da nasledi vas i neku vašu stvar, npr. naslediće vaše oružije, ili možda neke članove vaše posade, pa počinjete sve ispočetka. Sada, pošto je ova igra staromodna (ili kako bi to rekli ,,oldschool”), podrazumeva MNOGO čitanja, bili to dijalozi, naracije, ili ekspozicija, ova igra zahteva od vas da se zabuljite i čitate kao da vam život zavisi od toga (što zapravo nije daleko od istine). Ako ste ikada igrali neki stari RPG, recimo Baldur’s Gate ili Diablo (ko jeste, dobija besplatan Internet kolačić… čekaj zar nisu oni loši?) Osećaćete se dobrodošlo, samo zbog tog silnog čitanja. Većina ,,priče” je ispričana putem vašeg dnevnika tj. Journal-a, koji vam je dostupan od kada vam se igra učita i dok ne umrete. Takođe se popunjava tokom samog igranja (npr. ,,jun 1 1888, otkrio sam novo ostrvo”). Tu će vam stizati razna obaveštenja vezana za stanje vaše posade i sveta oko vas, kao i poruke od NPC-eva koji imaju zahtev za vas. Videli smo pre dnevnike koji se popunjavaju tokom igranja, ali za razliku od drugih igara gde je to ubačeno kao mali začin ili nešto prosto opcionalno, ovde je to glavni način komunikacije između igrača i igre.

U igri čiji je cilj da postigne jaku atmosferu, prezentacija je krucijalna! Na svu sreću, ovde je vrlo upečatljiva! MNOGO truda je uloženo u dizajn koji stvarno poboljšava ne samo iskustvo već i spomenutu atmosferu! Stil uspešno spaja steampunk elemente sa poštenom dozom goth horora i sve to sa najviktorijanskim dizajnom ikada! Dizajn likova i lokacija su, kao što sam pomenuo, vrlo ,,viktorijanski”, ako ste ikada videli neku steampunk modnu izložbu…verovatno znate na šta mislim. Ako obožavate ranija steampunk dela i uglavnom izgled i kulturu iz toga izmišljenog doba, obožavaćete ovo. Nema preterano mnogo muzike, igra se sa zvučne strane uglavnom sastoji od ambijentalnih zvukova koje doprinose… pa… ambijentu… i nekoliko jačih zvukova koji služe kao obaveštenja, ali videći na kakav jezivi osećaj igra ide, zvuk radi svoji posao sasvim savršeno. Nema nikakvih trijumalfnih epskih pesama, igra želi da se osećate usamljeno, uplašeno i prestravljeno dok vas napada steampunk ajkula, vaša posada umire i ponestaju resursi. A, kada smo već kod resursa, hajde da pričamo o mehanikama i gameplay-u!!! Kao što sam pre rekao, vi ste kapetan broda, samim time vi imate direktnu kontrolu nad tim brodom. Igra je stavljena u top-down perspektivu, tj. gledate sve kao da gledate Google Earth. Može se reći da ova igra ima „tank kontrole“, tj. gde god da ste okrenuti, W (napred) was pokreće unapred, a S (nazad) vas pokreće unazad. Taj tip kontrole može da vas odbaci na prvi pogled, ali sasvim prirodno funkcioniše ovde, jer ipak je to brod težak ko zna koliko tona. Našli su način da brodu dodaju potrebnu težinu, a da se oseća prirodno i da se ne meša u fluidnost i responzivnost samih kontrola, drugim rečima, kontrole su dobre.

Sećate kako sam pomenuo resurse? Pod njima podrazumevam: gorivo za brod, hrana za posadu, alati i oprema za popravku (moram napomenuti koliko je ogromna pozitiva što ne moraš da ideš u neku tamo prodavnicu da bi popravio brod!), kao i razni manje potrebni alati, kao što je na primer vatromet koji možete da iskoristite ako izgubite gorivo na sred mora u nadi da će vas neko pronaći. Ovde dolazim do prvog problema u ovoj igri; U startu vas, naravno, počnu sa određenom količinom tih resursa, ali nikada dovoljnom da izdrži čak i jedno putovanje napred i nazad. Dobijete naravno pare da kupite resurse (što naravno možete da uradite, bilo bi glupo da ne možete), ali ta količina je trivijalna videći koliko goriva vam treba da te pare počnete da zarađujete nazad. U tom smislu vas igra baci u svet sa dovoljno informacija, ali ne dovoljno alata da izvršite čak i najlaške zadatke koje bi trebalo, bolje rečeno, umesto da vas prosto nežno gurne u iskustvo, ona vas besmisleno i brutalno baci u svoj svet u kome nemate dovoljno toga da zapravo opstanete, čak i na početničkom nivou. U ovom delu igra samo postane test vašeg strpljenja, sreće i znanja, brutalna je i teška je, al’ taj efekat postiže na vrlo lenj i neimpresivan način.

Nego da nastavim sa mehanikama. Na to ću dodati da će vaša posada postati sve više i više uplašenija, što dalje od civilizacije odete i što mračnija oblast koju vi istražujete postane. Posledica toga jeste što će posada postati manje efektivna u važnim situacijama, osećam se kao da su u toj mehanici rizikovali zabavu za realizam, što po meni nije dobro. Gore (pri početku) napomenuta ostrva služe kao luke koje vam služe kao čekpointovi gde sačuvavate igru, prikupljate informacije, komunicirate sa posadom i prihvatate zahteve koji su neophodni za progres. Sve u svemu kontrole su dobre, mehanike na prvi pogled izgledaju kao da ima previše stvari da bi na sve to pazio, ali osim ,,strah” mehanike, nije bilo previše ,,šta se dešava!?” momenata tokom igranja.

U zaključku, ako imate tajni fetiš za viktorijanski perijod i sve što je bilo popularno u literaturi tada (tj. Steampunk) kombinovano sa goth hororom, obožavate staromodne, brutalne i skoro mazohistične po dizajnu igre, imate pasivan interest za rouglajk igre, onda je ova igra preporučena vama! Ima brdo problema (ceo artikl bi mogao o tome da se napiše), ali previše je truda stavljeno u sve što je dobro da je teško da ti problemi unište celokupno iskustvo, celo zarazno. Ako imate slobodan vikend, nećete potrošiti vreme igrajući Sunless Sea!