Pre nego što započnem pisanje ove recenzije, veoma je bitno napomenuti da sam počeo da je pišem čitavih mesec dana nakon izlaska igre. Za to vreme je razumno da pretpostavimo da je razvojni tim imao dovoljno vremena da reši sve probleme sa serverima koji su krasili debakl oko izlaska Payday-a 3, pa samim tim može samo ići u prilog finalnoj oceni u ovom članku. Nemogućnost nalaska drugih igrača, kao i česta pojava Matchmaking error ekrana pokvarila je utisak mnogima koji su ovu igru kupili prvih dana od izlaska. Iz iskustva znamo da je ovo lako rešiva kategorija problema (khm khm, dajte pare za servere, prim. aut.). Da li je ova igra, koja je zaradila overwhelmingly negative ocenu na Steamu u prva tri dana zaslužila da joj se ipak da druga šansa? Odgovor vam nećemo dati sa namerom da vam predstavimo celu sliku igre najobjektivnije moguće… Ma koga ja farbam, NE NIJE! Payday 3 je verovatno najveće razočarenje koje smo videli ove godine, a to stvarno govori dosta ako se uzme u obzir da bi trebala da bude nastavak veoma dobro utvrđenog recepta. Da počnemo od početka.
Payday franšiza vas stavlja u cipele, odelo i masku pljačkaša karijerista koji imaju samo jedan zadatak, a to je da otuđe što više dragocenosti iz visoko obezbeđenih ustanova u gradu koji za populaciju ima isključivo taoce i policiju. U ovom odličnom simulatoru pljačke banke ćete otimati keš, nakit, drago kamenje, plemenite metale i druge hartije od vrednosti iz banaka i juvelirnica, a takođe postoje i egzotičniji tipovi misija gde ćete imati priliku da presretnete blinde na mostu gde su radovi u toku, što vam daje dodatne varijacije u scenarijima. Ove krimogene aktivnosti izvodićete u kooperativnom režimu sa još troje maskiranih ortaka, koji će sarađivati sa vama u izvršenju zadatka i raspodeli plena na kraju svake misije. Bilo koju pljačku možete sprovesti metodom ,,na tiho“, što se smatra profesionalnijim pristupom, ili na moj omiljeniji ,,majko ženiš sina“ način, koji favorizuje momentalno stavljanje maske, upad na prednja vrata i kundak u zube svakome ko ima primedbe na naše dizanje depozita preko reda (što se zapravo uopšte ne razlikuje od bilo kog mog odlaska u banku ponedeljkom ujutru, prim. aut.). Da biste završili svaku misiju, biće potrebno da ispunite više različitih objektiva podeljenih u etape, koji će varirati u zavisnosti od toga koji ste pristup odabrali, dok glasan pristup podrazumeva bataljon policije koji će vas ometati u svakom koraku.
Receptura izgleda prilično prosto u svojoj ulozi pružanja zabave širim igračkim masama. Pa šta je onda igra uradila da zasluži ovako lošu ocenu i recenziju? Ispostavilo se da su problemi sa serverima i matchmakingom samo vrh ledenog brega, samo kap u moru problema koji prate Payday 3. Naime propratni problem serverske konekcije je i always online svojstvo igre koje zahteva konstantnu internet konekciju da biste igrali ovu igru, bez obzira da li želite da je igrate u multiplayer-u ili sami sa botovima. Samim tim, bilo kakav prekid veze sa serverima vam automatski onemogućava da u igri, za koju ste dali pare, uživate kad vi hoćete, iako ona ima offline mod. Always online je inače jedan od načina da developeri spreče piratizaciju i varanje u svojim igrama, ali je zbog gorepomenutog razloga jako nepopularna kod širog igračkog auditorijuma, i smatra se svojevrsnom pošasti igračkog sveta. Mišljenja smo da postoji poseban krug pakla za developere koji svojevoljno implementiraju always online funkciju u svoje igre, gde su vezani za kompjuterske stolove i prinuđeni da se večno konektuju na igre koje su sami napravili. U paklu serveri nikada ne rade, a samim tim Payday 3 iskustvo igranja je jako blisko paklu.
Nakon što sam konačno uspeo da pronađem još tri izgubljene duše koje su predah našle jedni u drugima posle ko zna koliko eona provedenih u torporu matchmaking-a, prvo neprijatno iznenađenje koje me je dočekalo je potpuno odsustvo voice i text chat-a u igri. Pomislio sam da to i neće biti preveliki problem u lobiju, pošto u igri sigurno mora postojati neki vid komunikacije, ali i dalje predstavlja veliki previd jer nikada ne znam koju opremu da ponesem. Payday 3 je igra koja se igra isključivo u kooperativnom modu, komunikacija predstavlja osnovu svake odigrane partije, a samim tim što ne možemo da se dogovorimo kako ćemo pristupiti misiji predstavlja ogroman problem koji uopšte nije morao da se dogodi. Da stvari budu još gore, stvari se ne menjaju čak ni kada misija počne. Osim osnovnog komunikacionog točka koji ima zapanjujuće malo prethodno napravljenih komandi kao što su na primer ,,ćao!” i ,,treba mi municije!”, igračima nije dat nikakav drugi vid komunikacije među sobom. Šlag na tortu predstavlja mali chat prozor u gornjem levom uglu ekrana gde se te komande pojavljuju. To je to. Dok mi na ogromnom ekranu televizora iskaču panduri koji hoće da me nahrane macolama i juri me interventna brigada sa štitovima, oklopima, tejzerima i bukagijama, laseri snajpera me zaslepljuju sa krova, a panični urlici civila mi paraju uši, ja treba da gledam čet prozor veličine kikirikija u ćošku ekrana da bih video da neko iz mog tima iz svoje puške ispaljuje, pa… kikiriki na policiju i treba mu municije? Ovo je verovatno najgluplje moguće rešenje koje su developeri mogli da stave u igru i uopšte mi nije jasan razlog zašto. Glasovni klijent uopšte nije teško ugraditi u bilo koju igru a čet prozore imaju čak i Roblox igre, tako da na ovu sramotu je nabolje ne trošiti više slova. Trake od pisaćih mašina su ionako postale jako retke i samim tim skupe.
Kada konačno budete uspeli da pronađete meč, i ušli u igru sa jos troje neprirodno tihih saboraca, prvo što ćete se zapitati, pored toga da li se igračka kultura toliko promenila da su klinci koji igraju postali naprasno fini dok ste još u blagoslovenom neznanju da voice chat ne postoji, je da li ćete igrati ,,glasno” ili šunjački. Ako budete imali sreće, naletećete jednom u nikad na visoko rangiran tim koji misiju zna u prste i razvio je talenat Tenchu nindža ratnika dok su bili na obuci kod majstora Policijosatori Lovomakoa. Takav tim će vas uspešno provesti kroz Fort Knox i u rekordnom vremenu vam obezbediti milione, samo pod uslovom da vi ne uprskate stvar. U svim drugim slučajevima, Milutin iz Mojsilovaca u timu će dobiti telefonski poziv iz porodilišta, saznaće da mu je žena rodila tri sina i krenuće, kao i svaki srbenda na svadbi, da puca po plafonu, podovima, zidovima, taocima, čuvarima, parama i vama, zaokupljen veselim pirom u koji upadne svaka balkanska glava kojoj daš oružije. Što više razbijenog stakla to bolje, dok gađamo jabuku na krovu banke, koja inače ne postoji, ali šenlučiti se mora! Momenat kada vas sveopšta panika zatekne dok držite ruku u džepu stražara u pokušaju da mu izvučete sigurnosnu karticu biće jako neprijatan. Pogledi koje smo uputili jedan drugom ostali su zauvek nedorečeni dok sam, prvo pokušavajući da mu objasnim razlog za veselje razjarenog Milutina, sastavio rukohvat pištolja u facu. Ali prijateljski. Bez nekih negativnih emocija.
Same pljačke obavljaćete sa jedina četiri lika koja interesuju bilo kog fana franšize: Dalas, Vučko, Lanci i Hokston. Ovu ekipu prati još dvadeset glava za koje me u životu nikada, a ni bilo koga drugog ne bi zanimalo ko su. Njih ćete birati u takozvanoj ,,fazi planiranja“. Zašto takozvanoj, pitate se? Zato što je u ovoj igri apsolutno nemoguće isplanirati bilo šta sa svojom ekipom, pošto razvojni tim očigledno ima fetiš da ometa komunikacije gore nego BIA na protestima. Na istom ekranu moći ćete i da izaberete neka od gomile oružija koja su dostupna u igri, i svako izgleda i zvuči odlično kada se koristi. Mada će odabir vašeg arsenala biti lutrija pošto nikada nećete biti sigurni kako će se misija igrati. Odlučio sam da igram na sigurno i da uvek i na svaku misiju ponesem kompletan arsenal automatskog oružija, što savetujem i vama da uradite. U slučaju da naletite na ekipu koja kreće da se šunja po mapi, pa… pucajte jako, jako tiho.
Grafika u Payday 3 je još jedna kategorija koja ispašta kao rezultat nebrige razvojnog tima. Iako ovo nije AAA naslov, niti košta toliko, siguran sam da su mogli da naprave bolji posao da su se imalo potrudili. Sa slika možda i ne možete uvek da vidite uvek koliko su teksture loše, a svetlosni efekti i senke skoro nepostojeći, ali stvari postaju dramatično gore kada modeli krenu da se pomeraju na ekranu. Animacije ljudi izgledaju kao da su odrađene u flash programu ranih 2000ih godina, a ragdoll fizika je ostala na prvoj generaciji. Policajci će padati kao pokošene lutke kada ih pogodite sačmarom ili pogotkom u glavu iz puške. Ni njihovo kretanje u prostoru ne ostavlja dojam da je ovo igra iz 2023. godine, jer praktično svaki pokret koji oni naprave izgleda neprirodno i izveštačeno. Efekti isto nisu ni najmanje vredni pomena, efekat šok-bombe ostavlja ružne tragove varnica upečenih po vašem ekranu, a dim eksplozije granata deluje kao da je 2D sprajt. Vrhunac sramote je detalj kada sam primetio da policija baca suzavac, koji ostavlja dimni sprajt koji se može videti i u susednim prostorijama. Da, u izvesnim okolnostima, možete videti dim kroz zidove susedne sobe. Ne mogu ni da zamislim kako se ovo desilo u programiranju, ali izgleda jako ružno i bode oči svaki put.
Payday 3 (2023) PlayStation 5
-
4/10
Finalni utisci:
Kao što sam napomenuo u prvom pasusu, igri je data maksimalna moguća šansa da upegla sve svoje mane od izlaska, ali developeri na žalost to nisu uradili. Payday 3 i dalje pripada svojim korenima, i osećaj koji fanovi ovih igara vole i dalje je prisutan u ovom naslovu. Nažalost, ovaj šmek je prilično ukaljan silnim bagovima i previdima od strane razvojnog tima, koji čine da igra izgleda aljkavo i nedovršeno. Nedostatak bilo kakvog četa u kooperativnoj igri je prosto nedopustiv i jako kvari osećaj imerzije. Razvojni tim je jednom prilikom i dao izjavu da će uraditi reviziju igre, ukidajući online-only funkcionalnost u nekoj određenoj meri, ali to ostaje da se vidi. U međuvremenu, ostali bagovi i konceptualno loša rešenja kvare sveopšti utisak ove pucačine koja inače ima odličan potencijal i ostavlja mi mogućnost da je preporučim samo hardkor fanovima ove franšize.
No Comment