Nakon izlaska velikog indie mega-hita poznatijeg kao – Limbo, ekipa iz danskog studija PlayDead je dokazala svima kako se ‘preko noći’ može ostvariti ogroman uspeh, slava i podići se u najviše gaming visine samo ako se radi marljivo i kvalitetno. Igra je izbačena ne tako davne 2011. godine tada kao Xbox360 ekskluziva uz novu Indie inicijativu preko Xbox Live Arcade programa i kao mamac je privlačila mnogobrojnu masu da baš zbog nje nabave tu već čuvenu Microsoftovu konzolu. Od ranih najava je taj 2D puzzle platformer ugodno iznenađivao publiku sa svojim posebnim i specifičnim konceptom, ali u isto vreme i šokirao. Ugodnost je bila ta, posebna jednostavnost dizajna same igre i kontrola, uz specifičan šarm koju je imao u sebi. Ono što je bilo šokantno je mračna i jeziva atmosfera koja vas prati tokom te cele napete pustolovine, začinjena sa morbidnim detaljima (crv u glavi vašeg glavnog junaka sa kojim upravljate je samo jedan od njih). Sve to je upakovano u finalni produkt koji je u kompletu izgledao kao najrealnija noćna mora iz detinjstva svakog deteta, iz koje se želite probuditi što je pre moguće bez posledica po vaše psihofizičko zdravlje. Nakon pet godina pauze, taj mračan san se sada opet nastavlja…
Sada je pred nama novi naslov PlayDead studija, Inside. Ludo i uvrnuto putovanje malenog dečaka u crvenoj majici kroz nepoznati svet neizgovorenih ili napisanih reči, pod velom mraka, psiholoških eksperimenata kontrole uma, i krajnje neizvesnosti za goli život. Da budemo precizniji, vaš život u kojem ste vi glavna lovina. Za petama su vam opasni stanovnici te tajanstvene mistične oblasti koja ima jedini i krajnji cilj, a to je da vas skrati za glavu. Šumski čuvari, divlje svinje i psi, veliki roboti i kamere koje vas prate sa svetlom su samo neke prepreke od kojih bežite tokom cele igre, ali i sakrivate se od njih (što je pravi novitet), i to je ključan faktor sa kojim napredujete kroz igru. Možete odmah zaboraviti na sumanuto trčanje i srljanje bez nekog smišljenog plana, jer tako ćete samo (vrlo često) gledati brutalne animacije vaše pogibije. Ovde je bitna taktika i strpljenje, kao i odlična spretnost i veštine upravljanja junaka ove priče da bi dogurali do samoga kraja.
U Insideu je čak nekad i dobro kada zaginete više puta na nekom delu nivoa, jer tada lakše dolazite do rešenja kako da rešite neku zagonetku ili kako uspešno savladati prepreku u tom trenutku. Često vam smrt glavnog junaka zbog svega toga olakšava sam prelazak igre, što i nije baš pohvalno u ovom slučaju. Inside je i bez tog faktora već prekratka avantura da bi trebala neka neočekivana ‘pomoć’ da vas pogura dalje, i da ne natera samoga igrača da tada malo više ne uključi moždane vijuge u trenucima kada zapne sa rešenjem nekog nastalog problema. Inside je ipak igra logike i trening za mozak koja se polako i pažljivo rešava, nije nikako akcija kojoj treba brzina prelaska, naprotiv, to i nije njen krajnji cilj i zadatak.
Za prelazak je potrebno oko 3 sata, tako da je svaka olakšavajuća okolnost ovde samo minus. Posebno jer je ovde reč o spektakularno napravljenoj igri na svim poljima, od predivne crtane grafike i sjajnog osvetljenja, još bolje animacije pokreta likova/predmeta/raznih platformi koje se raspadaju oko vas i pod nogama, posebno 2.5D animirane pozadine izgledaju neverovatno dobro! Maestralno odrađena zvučna strana koja podiže dojam i atmosferu i ledi krv u žilama konstantno, na to sve precizne i jednostavne kontrole, jednostavno sve je u Inside-u precizno i pažljivo odrađeno. Osim samog kraja koji je mogao biti i bolje napravljen (isti slučaj kao i Firewatch igri koju smo opisali na EmuGlx sajtu), ali šta da se radi…tako je kako je.
Naš mladi junak će u ovoj mračnoj pustolovini da trči, skače, hoda, improvizira neprijatelja i daljinski da upravlja sa njima, da se potiho sakriva gde god je to moguće, da nekada i zaroni u vodu po potrebi, povlačiti razne prekidače i poluge, gura razne predmete i platforme, kao i voziti mini-podmornicu (ovo je posebno iskustvo).
Na prvi pogled tako jednostavno, a zapravo tako dinamično i duboko iskustvo (duplo duže od Limbo-a) zbog uvedenog 2.5D okruženja i pogleda same kamere, koji priči sada daje sasvim neku novu i neopisivu dimenziju i iskustvo. Nikada ne znate sa koje strane vam dolazi neka sledeća opasnost, sve je tako živopisno sa puno pokreta, jednostavno igra vas vuče da je pređete “u jednom dahu” bez odlaganja za sutra. Toliko ima sitnih i skrivenih detalja koje ćete ponekad zbog izbegavanja neprijatelja i novonastale situacije nehotice propustiti, a baš ti sitni detalji zaslužuju da im se obrati veća pažnja jer se vidi sa kojom dozom i srcem je rađeno na ovom indie projektu.
Ostaje nam samo da opet skinemo kapu majstorima iz PlayDead Studiosa, u nadi da nas opet nekad u budućnosti počaste sa još ovakvim kvalitetnim i inteligentnim projektima kakav je nesumnjivo bio Limbo nekada, a sada i Inside koji je definitivno više nego nadmašio predhodni biser. Samo se nadamo da će eventualni budući projekti biti sa većim trajanjem nego što je to slučaj sa sada već njihove prve dve igre. Limbo i Inside tip igara definitivno nisu rađene za široku mnogobrojnu publiku (mlađe generacije posebno), ali one ostavljaju dubok trag u sećanju svakoga koji je kroz njih prolazio. Inside će vas baš kao i Limbo nakon završetka ostaviti pomalo u čudu i sa nekim pitanjima koja su možda ostala bez potrebnih odgovora… ali zato ih sigurno i pamtimo tako dugo, to su kvalitetna sećanja kojima se povremeno i vraćamo opet sa tihom jezom i nelagodom, ali i osmehom na licu. Čudna je to kombinacija, jako čudna, ali izuzetno kvalitetna mešavina vredna svake pažnje i uloženog novca za svakog ljubitelja ovog žanra.
No Comment