Prve najave novog Call of Duty-a nisu zapalile Internet kao što je u nekoj meri bilo očekivano. Svi smo znali da nas očekuje novi naslov iz najpoznatije FPS franšize, dugo se spekulisalo da će to biti iz Black Ops sub serijala. Mesta za iznenađenja su bila svedena na minimum, sve dok se nisu pojavili prvi Multiplayer snimci. Sa prvim pogledom na kako bi multiplayer mogao da izgleda u ovom delu, izašla je i vest da će ove godine biti puštena ekskluzivna Beta koju smo imali prilike da probamo.
Kako godine prolaze, Treyarch, Sledgehammer Games i Infinity Wards polako iscrpljuju sve ideje koje bi mogle da osveže ovu najpopularniju multiplayer franšizu. Borili smo se u Drugom Svetskom Ratu, nakon Vijetnamskog rata, u sadašnjem okruženju, a proteklih nekoliko godina smo zakoračili u blisku budućnost. Prošlogodišnji Call of Duty naslov je uveo nekoliko novina za koje smo mislili da ih nikada nećemo videti u Call of Duty igrama. Treyarch je odlučio da ove godine nastavi u futurističkom pravcu razvijanja franšize, a novine koje su ovog puta ubacili nisu dočekane raširenih ruku.
Call of Duty Black Ops multiplayer je u srži ostao isti. Brzo i smisleno kretanje koje zahteva skoro savršene reflekse ukoliko bi želeli da budete makar pri sredini scoreboard-a. Sa Advanced Warfare igrom su uradili nešto što nije bilo toliko očekivano. Osnovni gameplay je bio usporen (u osnosu na novije CoD naslove), više je podsećao na stare Call of Duty naslove, dok su double jump, strafe i forward boost pravili razliku i razbijali monotoniju nekada sporog kretanja. Jednostavne kontrole za napredno kretanje su nekada zahtevale dosta vežbe i koordinaciju prstiju da bi ih masterovali, a kada bi to učinili, nebo je granica.
Black Ops III Multiplayer je na prvi pogled veoma sličan prošlogodišnjem naslovu. Naizgled tu su sve novine koje su predstavljene u Advanced Warfare-u, i na prvi pogled gameplay deluje identično, sve dok ne sednete i ne zgrabite gamepad. Treyarch je krenuo istim stopama Advanced Warfare igre, i kretanje je ponovo za nijansu sporije, kao i trčanje i mehanika. Možda prvi put u poslednjih par godina imate totalnu kontrolu nad karakterom koji vodite, trom, ne tako okretan kao u prethodnim naslovima, jednostavno imate osećaj da kontrolišete osobu, a ne marionetu. Ove godine, Treyarch je modifikovao exo-suit mogućnosti i uveo nešto novo što dosta podseća na one prošlogodišnje “stare” novine. Double jump je zamenio Boost Jump, nešto nalik skoku u Destiny igri. Double Jump se pretvorio u “klizanje” kroz vazduh malenim jet pack-om. Posle prvog skoka, za “jedrenje” kroz vazduh je potrebno samo da ponovo kliknete skok i držite ga. Ukoliko bi taj klik bio kratak, uradili bi ste double jump, koji skoro da uopšte nije nalik onome iz AW igre. Double jump je kraći i neefikasan, često bez mogućnosti da se preskoči čak i malo veća prepreka. Na početku sve ovo deluje nešto čemu nije mesto u Call of Duty serijalu, ali kako igrate sve više i više, ovo se nekako “stopi” sa vama i gameplay-om igre.
Boost forward i boost slide su izbačeni kao i mogućnost brzog izbegavanja bombi ili beg u zaklon usled kiše metaka. Ubačene su još dve novine koje se tiču kretanja. Stiskom na crouch (duck) dugme u punom trku, uradićete slide, ali ne onakav na kakav smo navikli do sada u CoD igrama. Slide koji je neuporedivo ubitačniji, duži, i efikasniji od bilo kog u prethodnim igrama. Slide koji neodoljivo podseća na onaj iz Destiny-a koji igrači u Multiplayeru prosto mrze. Treća novina u kretanju je Wall Running, nešto sa čime nas je upoznao Titanfall. Trkom uza zid i skokom vaš karakter će se prilepiti za zid i trčati sve dok vi ne uradite sledeći skok, ili ne padnete. Ukoliko ste između dva zida, moguće je “kombinovati” kretanje i držati se više po zidovima nego na tlu. Nikako se ne može reći da su sve ove novine nešto što je bilo očekivano i što su ljudi želeli. Ipak na kraju nam one, bez sumnje, uvode totalno nov taktički pristup igri, a osoba koja prva masteruje ove novine je ona koja će vladati njome.
Najbitnija novina u ovom nastavku su definitivno specijalizacije. U igri postoji osam specijalizacija, četiri birate odmah na početku. Specijalizacija definiše izgled vašeg borca u igri kao i specijalne mogućnosti koje će vam vremenom biti dostupne. Ostale četiri specijalizacije otključavate vremenom kako se levelujete i tokenima koje dobijate svakim levelom koji napredujete. Token sistem se ne koristi samo za otključavanje specijalizacija, nego i za otključavanje novih oružja i kreiranju klasa. Dodaci se i dalje otključavaju levelovanjem vašeg oružja, to jest učinkom koje imate oružjem koje koristite.
Pored različitog izgleda vojnika, najveća karakteristika specijalizacija su super moći. Da, upravo nešto za šta smo bili sigurni da neće biti ubačeno u jednu Call of Duty igru. Te super moći se razlikuju od specijalizacije do specijalizacije. Outrider ima mogućnost korišćenja luka i strele (Sparrow), naravno svaka strela je opremljena malim eksplozivom koji se detonira ili na dodir ukoliko pogodite neprijatelja, ili neposredno posle pogotka u tvrdu površinu. Druga “moć” (Vision Pulse) je da na trenutak markirate neprijatelje na mapi u vašoj neposrednoj blizini. Svaka moć se puni vremenom ili vašim učinkom i ubistvima u igri. Što bolje igrate, to ćete češće koristiti vaš special ability. Isto tako, u mogućnosti ste da izaberete samo jedan special ability u trenutku, znači morate se odlučiti na luk i strelu ili vision pulse. Njihovo trajanje zavisi od onoga što dobijate. Sparrow može da potraje do jednog minuta dok je Vision Pulse kratkotrajan, ali koristan, jer vam često može spasiti život. Druge specijalizacije su još: Ruin, Seraph, Reaper, Nomad, Spectre, Prophet, Battery.
Kao što smo napomenuli, svako ima specijalne i unikatne moći, minigun, rocket launcher sa granatama koje skakuću, snažan udar u zemlju koji ubija sve neprijatelje oko vas, zamka sa nano mašinama koje napadaju i ubijaju neprijatelje, revolver sa visokim kalibrom, i to su samo par koje ćemo navesti. U pojedinim trenucima, specijalizacije umeju da “slome” gameplay. Često se dešava da nekoliko igrača u vašem ili protivničkom timu dobije specijalizacije za koje vam ne preostaje ništa nego da bežite i krijete se. Granate padaju sa svih strana, meci sevaju i u tim trenucima ni zaklon vam ne može pomoći, a taj minut ili dva su dovoljni da reše pobednika cele partije. Specijalizacija ima za svačiji ukus i one su nešto što definitivno stavlja ovaj Call of Duty u totalno drugu dimenziju od prethodnih naslova.
Sve ove novine, ili modifikovane novine, koje su predstavljene u prethodnim delovima, unose raznolikost u načinu igranja i pristupa ovoj igri. Specijalizacije, kretanje i skakanje vas teraju da prilagodite vaš način igranja protivniku sa kojim se suočavate. Na početku sve deluje dosta konfuznije od bilo kog prethodnika u serijalu, ali jedno popodne će vam biti dovoljno da uronite u igru i donekle masterujete sve što vam je na raspolaganju.
U beti su dostupne tri mape: Evac, Hunted i Combine. Svaka mapa se drastično razlikuje od prethodne i tera vas na drugačiji način igranja. Evac je najmanja mapa sa nekoliko nivoa, mapa koja forsira vertikalno kretanje. Combine je mapa srednje veličine koju karakteriše otvoren središnji deo i uski koridori koji zahtevaju brze reflekse. Hunted je najveća mapa u Beti i za njeno masterovanje vam je potrebno najviše vremena. Pored vertikalnih delova, tu su i dugi koridori, dosta otvorenog prostora čak i delova gde možete zaroniti i imati okršaje pod vodom. Dizajn ovih mapa je odličan, naravno postoji doza disbalansa ali ništa što bi uništilo gameplay, narušilo generalni balans ili možda stavilo neki tim u prednost. Na sve tri mape je moguće igrati sve Core modove poznate svima, Team Deathmatch, Hardpoint, Kill Confirmed, Search & Destroy i ostale.
Iako je ovo samo prvi pogled na ono što treba predstaviti najbitniju porciju novog Call of Duty-a, ne možemo sakriti utisak da je Treyarch već sada prikazao najbitnije stvari. Promene u kretanju i mehanici, kao i specijalizacije, su tu da bi naterali igrače da se prilagode novom načinu igranja. Da pobegnu od klasičnog run & gun osećaja koji je vladao Call of Duty serijalom veoma dugo. Sa druge strane, sve novine nisu lako dočekane tako da već sada možete videti utiske igrača koji jednostavno misle da nekim novinama nije mesto u Call of Duty igri, možemo reći da su donekle u pravu. Kako godine prolaze Call of Duty se uporno distancira od onoga što je činilo Call of Duty i njegovu magiju. Novine nikada ne moraju da predstavljaju nešto novo, možda eksperimentalno ili pokušaj da se nametne igračima nešto nekonvencionalno. Vremenom ćemo videti da li je Treyarch uradio pravu stvar sa svim stvarima koje je ubacio i promenio za ovogodišnji Call of Duty naslov. Puna verzija igre izlazi sredinom novembra i jedno je sigurno, doneće nam sate i sate zabave kao i svake godine.
No Comment