Pre par nedelja pisali smo o našim utiscima iz Fallout 76 bete, kako i na koji način Bethesda pokušava da preuzme primat na open world RPG tržištu, šireći svoje ambicije na coop online komponentu. Poslednjih desetak dana smo imali prilike da provedemo više od 30 sati u full izdanju novog Fallouta. Već smo pričali o generalnom konceptu igre i šta bi on trebao da predstavlja igračima, kao i kako bi to pomoglo da Bethesda bolje razume online zajednicu, ali sa druge strane, izgleda da su se ipak upustili u nešto za šta još uvek nisu dovoljno zreli kao kompanija.

Bethesda je poznata po tome što propagira Single Player iskustvo pre svega, te je najava za Fallout 76 bila i više nego čudna, najviše za onu pravu, što bi je nazvali, core publiku ove franšize, ili makar, ljubitelje trojke i četvorke. Od kako je preuzela Fallout licencu, Bethesda pokušava da proširi vidike kako starih tako i novih igrača, fokusirajući se na izvođenje pretežno iz prvog lica, sa RPG elementima i stvarima koje su krasile sada već kultni Fallout 1 i 2. Novoj publici se to svidelo, dok je stara ostala, u najbolju ruku, ravnodušna. Fallout 3 i 4 su bile dobre igre, ali ne dovoljno verne naslovima koje su započele ovu franšizu krajem devedesetih. Falila je ta, atmosfera i taj osećaj usamljenosti, nekako su to bile igre bez te da kažemo, Fallout duše. New Vegas doduše, koji nam je došao od RPG veterana Obsidian Entertainment, je imao baš to, dušu i atmosferu starih igara, iako je pratila izvođenje Fallout 3 igre. Ipak, igra je bila prepuna bugovima, glitchevima i ostalim stvarima koje su onemogućavale uživanje većih broja igrača.

Fallout 76 je nešto skroz posebno, pokušaj da se stvori prelep i divan svet, što im je uspelo, sa kombinacijom online survival dela, jer jelte to je trenutno popularno u industriji. Tokom godina smo imali user made modove koji su omogućavali online igranje Bethesdinih poslednjih RPG izdanja, kako za Fallout 4, Skyrim i još par naslova, ali svaki od tih naslova je bolovao od ograničenja grafičkog endžina, Creation Engine (rebrandovani ”unapređeni” Gamebryo). Već sa tim eksperimentom igračke zajednice je bilo jasno da je vreme pregazilo ovaj endžin, i za pravo online uživanje nam je potrebno nešto, custom made čudo direktno iz Bethesda studija. Na žalost, Fallout 76 i dalje pokreće ovaj prastar engine i to povlači najveći broj problema kojim igra obiluje. Za sada ćemo krenuti od onoga šta ovu igru čini jedinstvenom i šta u stvari funkcioniše u njoj.

Bethesda je oduvek imala problem da prebaci taj skoro savršen svet Fallout 1 i 2 igre u 3D okruženje. FO3 i 4 jesu kvalitetne igre, ali ukoliko ih uzmemo kao zaseban proizvod i ne mešamo ih sa kultnim prethodnicima iz franšize. Kao što smo napomenuli, falila je duša, atmosfera, okruženje, taj osećaj usamljenosti i prostor za istraživanje i otkrivanje nečega novog. Ironija u svemu je da Fallout 76 napokon ima sve to. Svet na uzoru Zapadne Virdžinije, koji je obrađen u ovoj igri je prosto fantastičan. Njegova veličina je jednostavno impozantna. U igri imamo nekoliko regiona i svaki se razlikuje od prethodnih, kako po okruženju, građevinama, biljkama, tlu, pa čak i onim bitnim za igru, nivo radijacije, neprijatelji koji vas napadaju i još mnogo toga. Bethesda je napokon uspela da ubode taj sklop svega koji je krasio Fallout 1 i 2 i realizuje sve svoje zamisli i ideje koje su imali toliko godina u ovaj naslov. Svet je toliko veliki i odlično dizajniran da vas uvek tera da igrate još i još, da istražujete, da vidite šta se nalazi iza onog brda, u onoj srušenoj kućici, iza one nuklearne fabrike. Igra vas jednostavno navlači da igrate još više i više kako bi otkrili sve tajne Zapadne Virdžinije.

Taj deo je još bolje ukombinovan sa onim, sitnim malim pričama u čemu je Bethesda možda i najbolja u industriji. Iako prava priča u ovoj igri praktično ne postoji (možda su naučili iz svojih grešaka sa FO4), one male priče koje sami otkrivate su fantastične, intrigantne, ponekad sablasne i jako zanimljive. Čudno je da pored nedostatka prave SP priče, nisu štedeli na sporednim, malim stvarima. Šta više, u trenucima su toliko interesantne da vas teraju da istražujete sve više i više kako bi nailazili zanimljivih priča i stvari koje će vam reći nešto više o nestalim ljudima i zajednicama iz usamljene Zapadne Virdžinije.

Svi znamo kakav je bio koncept putovanja u Fallout 1 i 2 igrama i veličina sveta koju je igra obrađivala. Taj trenutak, putovanja od jednog mesta do drugog, kako bi istražili mesto gde vam se završava misija, je najbolje prenesen u ovoj igri od svih 3D Fallouta do sada. Putovanje je odlično realizovano, kada u trenucima ne znate ko će vas napasti i ko će pokušati da vas ubije. Ne znate da li će baš sledeći encounter biti smrtonosan za vas kada ćete morati da učitate poslednju sačuvanu poziciju, ili u ovom slučaju, da se respawnujete na poslednji otkriveni objekat na mapi. U ovom slučaju, nećete imati toliko ”smrtonosnih” susreta, ali će biti dosta njih koji će vas usporiti do konačnog odredišta.

Pored svega toga, moramo napomenuti da je Fallout 76, online survival multiplayer igra. U istom trenutku delite svet sa desetinom drugih igrača, koje ćete sretati, sa kojima možete da započnete zajedničku avanturu ili koje možete jednostavno da ubijete. Tu imamo nekoliko ogrničenja. Svako normalan bi pomislio da ubijanje drugog igrača dovodi do toga da mu oduzmete makar neki deo opreme, oružja, ali to na žalost nije slučaj. Kada ubijete ili vas ubiju, izgubićete samo Caps koji su vam potrebni za instant respawn i to je to. Taj PvP sistem gubi apsolutnu poentu, iako se igra reklamira kao PvP Survival Game svuda oko nas. Naravno da postoji mogućnost da nađete još tri prijatelja i harate serverom, ali, makar nama, je bilo skoro nemoguće da od 12 igrača, makar tri ili četiri budu istog ili sličnog levela kao mi. Većina je bila ispod, samo par preko, sa kojima nije ni vredelo ulaziti u konflikt. Ipak, svi igrači koji su na serveru preferiraju bolji, mirniji način za stvaranje svoje avanture. Najčešće su isto kao i mi, želeli da uživaju u onome šta igra pruža, ili bolje rečeno, u onome šta u njoj stvaro dobro funkcioniše. A to je istraživanje i otkrivanje mape i sporednih priča, završavanje dnevnih zadataka ili možda grupnih događaja na mapi.

Smisao igre jeste istraživanje, pravljenje kampova i fortifikacija istih, kao u Fallout 4 delu. Završavanje questova koji vučete od početka, koji su obeleženi kao ”Main Quests” u vašem Pip Boyu je totalno nebitnoa stavka. Sa druge strane, postoji end game sadržaj, ukoliko bi to moglo da se nazove end game naravno. Već smo pričali da se igra fokusira na PvP i coop igranje, ali retko šta vas motiviše da tako igrate. Sem naravno, jedne stvari, a to je sakupljanje nuklearnih kodova i mogućnost bacanja nuklearki na svoje neprijatelje, nebitno da li su oni pravi igrači ili neka čudovišta. Nakon bacanja nuklearke, pojaviće se Scorch Queen, da kažemo, najjači protivnik u igri čijim ubistvom dobijate najjači loot u igri. Okej, ne najjači, ali da kažemo, end game loot. To je jedini način da obezbedite sebe najkvalitetnijom opremom ukoliko se stalno upuštate u PvP borbe, iako ne znamo zašto i šta bi vas motivisalo na tako nešto. Kada bacite nekoliko nuklearki, smisao igre se možda malo i gubi, makar sa ”sadržajem” koji trenutno imamo, jer sve ostalo pored tog spektakularnog trenutka stvaranje nuklearne pečurke, će delovati poprilično mlako.

Druga stvar koja, po malo, ubija taj socijalni Fallout doživljaj je činjenica da nemate ni jednog živog NPC-a u igri, praktično su svi mrtvi. Prvobitna zamisao je bila ta da živi igrači zamene te NPC-eve ali se to jednostavno nikada desiti. Serveri podržavaju daleko manji broj igrača od onoga šta bi bilo prihvatljivo za takvu zamenu, plus nikada se neće desiti da stanete i pričate sa drugom osobom koja igra. Možda bacite poneki emoticon i to je to, nastavićete dalje. Sa jedne strane razumemo tu odluku odsustva svih živih NPC-eva. Cela igra se dešava samo par godina nakon nuklearnog rata i trenutka kada su par nuklearke sravnile veći deo Virdžinije. Verujemo da svi koji su se našli iznad zemlje bi stvarno bili mrtvi. To bi bilo objašnjenje za tako nešto. Sa druge strane, strašno nam nedostaje taj način komunikacije, koji nije bio tako sjajan u FO3 i 4, ali koji je bio prosto nenadmašiv u prve dve igre ove nekada sjajne franšize.

Što se tiče i grafike, iako stari Creation Engine, uspeli su da izvuku maksimum iz njega, makar što se tiče PS4 Pro, Xbox One X i PC platformi. Upravo ti pejzaži, okoliš, građevine izgledaju fantastično dok lutate i pravite svoju avanturu. U nekim trenucima ćete zastati sa nekog vidikovca kako bi uživali u pogledu, provesti malo vremena u Photo Modeu kako bi uhvatili taj trenutak i sačuvali uspomenu. Na žalost, ta ”iluzija” igre koja odlično izgleda pada u vodu kada se približite nekim građevinama, ili odučite da istražite unutrašnjost neke zgrade. Tada će vas igra udaviti užasnim assetima sa niskom rezolucijom i ne tako dobrim teksturama. Iako su pokušali da ubace ”dušu” i u ovom delu igre, nije im baš uspelo, najviše jer su bukvalno pokušali sve da urade kako valja u ovom naslovu, a malo toga im je uspelo. Pored toga, ograničenje grafičkog endžina se ogleda i u užasnim animacijama protivnika, čudovišta, pa i igrača. Sve izgleda toliko staro i ofucano, da je prosto neverovatno da zamislimo da je ova igra izašla pre samo dve nedelje.

Taj sistem sa kojim se Bethesda odlučila da ide, sada skupo plaćanju. Ogroman svet, dinamicna promena dana i noći u kombinaciji sa ogromnim brojem AI protivnika na celoj mapi i igračima, dovodi do ogromnih probema u endžinu kao i izvođenju same igre. Pomenuli smo animacije, ali često su protivnici zaglavljeni u svom default položaju kao u toku programiranja i dizajniranja igre. Tada možete da im radite apsolutno šta želite, oni će i dalje biti zaglavljeni, dok ih naravno, ne ubijete. Pored toga, u nekim misijama gde morate pratiti AI, ne tako retko će se desiti da se on zaglavi na određenim mestima, a na vama je da ili sačekate ili da se relogujete i započnete quest ispočetka. Da ne zaboravimo da će vam sporedni questovi često sami nestajati iz liste, i onda morate uraditi isto kao kada vam se ”igra” zaglavi, da bi se ponovo pojavili.

Najveći problem su ipak, performanse, koje su jednostavno užasne na konzolama i ne tako pohvalne na PC-u. Nema veze da li koristite X ili Pro konzolu, FPS će često padati ispod 20, čisto onako, bez razloga ili bilo kakvog objašnjenja. Računajte i na to da u svaki sukob sa više od pet nerpijatelja, će vam se FPS prepoloviti, što će jednostavno biti teže da nanišanite bilo koga ili preživite. Ovo su stvarno ozbiljni problemi koje igra ima i koji se moraju rešiti ukoliko Bethesda želi da Fallout 76 opstane u budućnosti.

Fallout 76 ima dosta problema i često deluje kao nezavršen proizvod, što i jeste. Korisno je napomenuti da je ovo verzija igre koja je bila dostupna za Beta testiranje dve do tri nedelje pre izlaska, dakle taj haos i bagovi koji su krasili betu su identični i u full verziji. Iako je izašao prvi takozvani patch od 47gb, nije skoro ništa popravio sem par glitched questova.

Fallout 76 (Xbox One)
  • 7/10
    EmuGlx Score - 7/10
7/10

Finalni Utisci

Ova igra ima ogroman potencijal i mogla je da bude napokon prava Fallout 3D igra. Na žalost, failuje na toliko nivoa da sve šta je lepo biva zaboravljeno zbog količine problema koji obiluju u njoj. Fallout 76 je i daje work in progress i nadamo se da Bethesda neće odustati od nje, već da će je ispeglati i da ćemo doživeti ”soft re-release” za jedno šest meseci do godinu dana, sa svim popravljenim problemima koji trenutno krase ovu igru.