Došli ste da pročitate recenziju novog Blood Bowl-a? Nema problema, ali prvo sledi kratka BONUS priča od našeg novog autora kako je do iste došlo…
Preludium: Zeitgeist
Ovaj tekst pišem po uticajem alkohola, da! Neću kriti to, morao sam da se odam istom posle noćašnjih događaja. Pre današnjeg dana nisam verovao u postojanje duhova i natprirodnih sila! Na neki način i dalje mislim da sam ostao zaglavljen u tom snu i čekam da se probudim.
Prošlost ponekad ne želi da te ostavi. S vremena na vreme se vrati i napravi pun krug. Sve je počelo dana kada je moj novi urednik predložio da radim za njega. Ima lični projekat, web sajt sa recenzijama igara. Dobio je informaciju da jako dobro pišem i rešio je da ja treba da počnem da radim za njega. Nisam ga odbio, jer prosto nisam smeo. Ti nikad, NIKAD ne odbijaš Pravog Nicka. Iz očaja i straha za sopstvenu bezbednost, pristadoh. Te noći se to dogodilo.
Probudilo me je tiho smejanje. Momentalno sam se uspravio i počeo da gledam oko sebe obliven hladnim znojem. Da li mi je neko upao u stan? To je nemoguće! Pogledao sam ženu i mačku, oboje čvrsto spavaju. Žena sa nogama na (do skora) mojoj faci a mačka na njenoj. Nemoguće da sam stvarno nešto čuo. Mačke čuju sve, a ova je sijamka, čak i da je neko upao u stan, to je smrtna presuda… a onda sam to čuo opet! Tiho cerekanje! Dolazi iz pravca dnevne sobe! Uzeo sam najbliži bajonet iz moje kolekcije, zapalio baklju i polako izašao iz spavaće sobe.
,,Jadno!“, začuh šapat. Tih, a u isto vreme gromoglasan. I apsolutno stvaran. Definitivno nisam umislio! Neko je ovde samnom! Uleteo sam u dnevnu sobu, oborivši gitaru. Bacio sam bajonet da je pridržim da ne padne, oborivši pritom saksiju sa cvećem koju sam uhvatio sa nogom i tri rama sa slikama koje sam uhvatio u zube. U tom haosu sam slučajno gurnuo klavir. Polako je krenuo da se kliza ka zidu, a ako udari, ispustiće gromoglasni i raštimani G-dur akord koji će probuditi ženu. Onda smo mrtvi ja, mačka i stranac zajedno! Pobacao sam sve i ščepao klavir svim silama da ga zadržim u mestu. Uspeo sam. Tek što sam stigao da udahnem od olakšanja, glas mi se opet obratio.
,,Sramoto jedna!“ ,,Ma ko si ti i zašto me prozivaš? I šta radiš u mom stanu? Noseći moju duksericu? Sedeći za mojim stolom? “, povikao sam. Baklja na podu bacala je svetlost na ljudsku prikazu šćućurenu u mojoj radnoj stolici ispred ugašenog kompjutera. Čovek u tamnoj dukserici sa kapuljačom na glavi kucao je nešto po mojoj tastaturi. Kliktaji mehaničkih prekidača odzvanjali su prostorijom. Njihov zvuk sam tek sada primetio.
,,Naoružan sam!“, povikah, ,,Sa noževima! I mnogo zajebanom rakijom!“. Setio sam se da je flaša rakije u šanku na uglu sobe. Ali šta flaša može uraditi, a nož ne može? Malo glupa pretnja… Tipkanje po tastaturi se zaustavilo. ,,Tvoj nož je tup a rakija ti je sranje!“. Silueta je okrenula glavu ka meni. Nakezila se kao Češirska mačka. Neka krezava mačka, pošto mu je falio jedan zub. ,,Osim toga, ti znaš da ja najviše volim pivo!“. Bljesak baklje pravio je odsjaj na sunčanim naočarima. Sledila mi se krv u žilama. I voda u kolenima.
Da li si ti… onaj koji mislim da jesi? Zeitgeist? Duh igračkog vremena davno prošlog?
,,Pišeš vodiče za malu decu!“, režala je prikaza, ,,kako preći prvi nivo u Dead Space? Kako pokupiti pušku u Counter Strike?“ Noge su počele da mi se tresu od straha, ali ipak izustih: ,,Aaaaaliiii to donosi preeegledeee, klikove znaš, teeeiško je, mučenje… ne da se živeti od pisanja recenzija za igre…“. ,,Video sam tvoj poslednji članak! Ti si pisao kodove za Roblox, pa da li si ti normalan pizda ti materina! ?“, režao je dok je nekakva aura počela da ga prožima. Ustao je i počeo da korača ka meni.
,,U…Uroše? To ne možeš biti ti! Kako si…“, je bilo sve što sam uspeo da izustim pre nego što me je prekinuo sa šamarom. A onda je iz džepa dukserice izvadio flašu piva, odgrizao čep i nabio mi je u usta. A onda me opet ošamario. Nije me pustio dok nisam popio svu tekućinu iz flaše. ,,Nick ti je dao važan zadatak! Nemoj da si pička! Tradicija mora biti nastavljena!“. ,,Ali ali…“, prokukao sam kroz suze i pivo, ,,ja nisam ovo tražio! Ja sam samo hteo da zarađujem! Da dobro živim, kupim BMW i vozim se po gradu trošeći pare na odeću i gluposti! Kako je moguće da si sad ovde, ja mora da ovo sve sanjam! Pa ti više i ne pišeš! To nisi ti!“
Stranac mi je uputio demonski kez obasjan vatrom baklje. Ličio je na demona iz najdubljeg kruga pakla. Dakle, baš kako sam pamtio tog čoveka. Prasnuo je u smeh. ,,Pa i nisam, gluperdo! JA SAM TI!“. Njegov manijakalni smeh je prerastao u uraganski huk i stranac se od jednom pretvorio u vevericu. ,,E sad me zaista zajebavaš! Pa onaj ko mi je u redakciji sipao nešto u piće ima da plati! Vratiću kamere…“, dok sam to izgovarao, veverica je, prvo nakosivši uši i iskezivši se maliciozno, skočila, odbila se o klavir, i uz odjeke raštimanog G dura, šutnula me u mošnice. Nisam ni stigao da ispustim vrisak, a već je nestala. Kao i moja želja za osvetom zbog pretrpljenog bola i poniženja.
Od jednom, moj vid je počeo da se menja. Obuzela me je neutoljiva žeđ. Ne samo za pićem. Ne samo za alkoholom. Želja da pišem. Ali zaista, da pišem prave tekstove. Ne vodiče za glupe igrice i savete za prelaske debilnih nivoa za klikove. Dobra kola i krpice više nisu za mene postojali. Tastatura na mom radnom stolu počela je da svetli. Na momenat mi je laknulo, jer sam shvatio da se samo upalilo RGB osvetljenje… ali onda je počela da treperi u ritmu. Ritam, davno zaboravljen… shvatio sam da nosim duksericu. Navukao sam kapuljaču na glavu. Svetlost monitora koji sam upalio je prejaka za moje oči! Moram da stavim naočare! Otvorio sam limenku piva.
U momentu sam postao svestan šta radim. Šta sam sebi dozvolio. Nickov podsetnik da napišem recenziju mi stoji na ivici ekrana. Naravno da nikad nisam imao nameru to da završim, koga briga za neke idiotske recenzije igre za sajt koji niko ne posećuje… to ne donosi novac! To ne donosi… uspeh? Šta je uopšte uspeh? Pisanje vodiča? Za glupavi Dead Space? Kome bre normalnom treba vodič za DEAD SPACE? Kome treba bilo šta od toga! Ljudima treba ISTINA! Gola, nefiltrirana, uredničkim prstima nedotaknuta istina o tome kakva je neka igra! Vredi li teško stečenih para, ili je bolje da se potroše na ono što treba, pivo! U kakvoj zabludi sam bio! Bes koji se nakupio u meni u trenutku otkrovenja moje istinske biti ispustio sam kroz urlik. Udario sam snažno licem o tastaturu.
Tako je nastala ova prva recenzija. Posle toliko godina. Prošlost ponekad zaista ne zna da te ostavi na miru. Zaista se vrati i napravi pun krug. Ali to je ponekad i potrebno, da bi čovek istinski upoznao samog sebe, ili se barem podsetio ko je i šta je. Šta želi i čemu je nekad težio, posebno u vreme kada je bio mlad. Emocije iz tog doba su najiskrenije i najburnije. Ne doživi svako da ih opet iskusi u tridesetim godinama života ili čak kasnije. Duhovi prošlosti mogu biti pravo osveženje sopstvenog duha i to je istinski blagoslov.
Danas sam u vrlo unikatnoj situaciji da živim svoj dečački san. Proživljavam život svojih idola koji nisu veličali skupa kola niti imali klavire u kućama, kao ni mnogo para i drugih skupih stvari. Ali su radili nešto što je meni bilo naizgled nemoguće i nedostižno. Radili su ono što su voleli. Pisali su. I svako ih je čitao.
Svima vama koji ste mi ovu priliku omogućili, i koji ovo čitate, od srca vam hvala! Ovo je za vas!
Blood Bowl III – EmuGlx Recenzija
Blood Bowl je franšiza poreklom iz ,,zlatnog doba“ tabletop igara. Igra je veoma unikatna, jer prenosi amerčki fudbal u Warhammer univerzum, kreirajuci urnebesni spoj žanrova. Rezultat je sveopšti haos, usled spoja različitih (i nadsve primitivnih i nasilnih) vrsta fantazijskih bića koje treba organizovati da odigraju utakmicu bez izazivanja opšteg međusobnog pokolja. Sada, kada je franšiza uveliko prešla u treću deceniju svog života, Games Workshop nam je podario Second Season Edition, novu knjigu pravila koja je svojevrsni ,,soft reboot“ igre sa malo izmenjenom mehanikom koja je prilagođenija novim igračima, kao i modernim vremenima.
Ali, kako je moguće neku igru kao što je američki fudbal prebaciti u navrhstola, olovka&papir tip igre? Games Workshop nas je pre 30 godina zamolio da mu pridržimo pivo, i od tog momenta pa do danas imamo ovaj uvrnuti spoj svetova koji je zabavljao generacije igrača koji se ne boje da koriste brojeve i kalkulacije da bi se zabavili. Pravila američkog fudbala su ovde maksimalno uprošćena, u stvari praktično ih i nema ako uzmemo u obzir da je ubistvo na terenu normalna pojava! Cilj je samo jedan – odneti svinjsku miješinu, poznatu u pojedinim igračkim krugovima kao lopta, do kraja protivnikovog terena. A kako ćete to uraditi je potpuno na vama, i zavisi od rase vašeg tima i njihovih sposobnosti (ili manjka istih!). Vilenjaci, na primer, su pravi uživaoci dobrog fudbala, i kao takvi preferiraju sofisticiranu igru. Oni svojim elegantnim potezima ostavljaju protivnike bez daha (po koji šut u stomak tome pomaže), dok izvode najzahtevnije akrobacije izbegavajući protivničke blokove i dodaju lopte kao profesionalni NFL tim. Sa druge strane, malo kulturno-deficitarnijim timovima kao što su na primer Orci, pojam lopte je kompletno stran. Za njih je Krvava Tepsija način da se izbace frustracije svakodnevnog života, kroz dobro staro ultra-nasilje, posebno ako je usmereno protiv fizički slabijih timova, kao što su upravo Vilenjaci ili Polutani. Baš takve krajnosti čine Blood Bowl 3 onim što jeste, i dovode do urnebesnih (i veoma krvavih) situacija u igri.
Blood Bowl 3 je igra koja bi trebalo da, po rečima ljudi iz Cyanide studia, savršeno oslikava i prenese trenutnu tabletop igru na igračke platforme. Nažalost, u trenutku izlaska igre i pisanja ove recenzije, to nije slučaj. Mnogi bagovi i problemi sa serverima ukaljali su izlazak ove igre, još jednom razočaravajući svoju vernu publiku. Jedan deo problema rešen je hotfix-om koji je izbačen ubrzo posle izlaska igre kako bi se predupredili najgori bagovi koji su izazivali zamrzavanja i crash-ovanje aplikacije, ali brojni drugi bagovi su i dalje tu. Najočigledniji problemi se tiču pojedinih skilova igrača, koji ne funkcionišu uopšte ili ne rade kako piše u pravilima. Da stvar bude još gora, testeri su ukazivali studiju na sve te probleme još u fazi beta testiranja, ali studio ih očigledno nije saslušao. Neko bi pomislio da je Cyanide naučio lekciju sa drugim delom igre, ali to izleda da nije slučaj.
Drugi problem na koji se igrači intenzivno žale su mikrotransakcije. Svaki kozmetički predmet u igri koji želite da kupite ima cenu izraženu u valuti koja se plaća pravim novcem. Sto je još gore, svaka kupovina kozmetičkog predmeta vam daje samo jedan primerak predmeta! Dakle, ako želite da uzmete novu kacigu za svoje blicere u timu, kupovinom novog predmeta dobijate samo jednu kacigu za jednog jedinog igrača! Taj blicer bi morao da bude jako poseban u vašem timu, obzirom da biste platili jedan evro da mu kupite kacigu koju samo on ima! Moraćete dobro da ga pripazite u budućnosti, jer ako mu se nešto desi, pogađate, gubite i njegov kozmetički predmet! Razvojni studio je izjavio da je to bag (šta, bag u Blood Bowl-u 3, ma nemoguće! Prim. Aut.), jer bi kozmetički predmeti u slučaju gubitka igrača trebali da vam se vrate u inventar, ali to u trenutku pisanja ove recenzije nije slučaj. Budući da je Blood Bowl 3 igra koja je po svojoj prirodi takva da vam igrač može poginuti jednim lošim bacanjem kockice, kupovinu kozmetičkih predmeta vam apsolutno ne preporučujemo, barem dok se ova situacija ne reši!
Grafički gledano, slobodno možemo reći da igra uopšte nije odmakla od svog prethodnika, što, u kombinaciji sa inferiornim kodiranjem, postavlja pitanje sa čime se Cyanide studios uopšte bavio prethodnih osam godina. Pojedini modeli igrača predstavljaju pravo osveženje u poređenju sa prethodnim izdanjem, posebno novi Nurgle tim, i napretci u polju engine-a koji se koristi u igri su itekako vidljivi. Ali kada se uzme u obzir koliko vremena je proteklo od prethodnog dela, sva ta mala grafička poboljšanja prosto deluju nedovoljno vredna čekanja na novi deo. Kao i u svim ostalim aspektima ovde igre, moramo zameriti i delu tima koji se bavio grafičkim dizajnom. Problem koji bismo istakli vezan je za izgled pojedinih terena. Većina je prosto pretrpana nepotrebnim detaljima. Dok razumemo potrebu da se istakne grafički napredak nove generacije igre, to je ovde urađeno na uštrb čitljivosti terena i mogućnosti da se jasno razaznaju igrači, kao i polja u igri, a to predstavlja problem pri igranju.
Zvuk u igri je na zadovoljavajućem nivou. Komentari voditelja Boba Biforda i Džima Džonsona prisutni su i u ovom ostvarenju Blood Bowl serijala, i kao što je to do sada bio slučaj, dosade posle nekog vremena. Nemar i aljkavost razvojnog studija se i ovde može primetiti u lošem titlovanju njihovih komentara. Muzika je nešto što se, na osnovu našeg dosadašnjeg iskustva, gasi odmah na početku igre (i zamenjuje sa irvaso-meljućim metalom iz plejliste po izboru, prim. aut.), a poklici razularene publike, vapaji zgaženih goblina i orkovi u samrtnom ropcu su na zadovoljavajućem nivou. Sve što jedan fan Blood Bowl-a može poželeti!
Blood Bowl 3 (2023) - PlayStation 5
-
5/10
Finalni utisci:
Ni jedan prethodni Blood Bowl nije imao idealan start, pa ni Blood Bowl 3 nije izuzetak. Rađena po najnovijim setom pravila, igra ima veliki potencijal da bude Blood bowl budućnosti, ali nažalost, od te tačke nas deli najmanje godinu dana sređivanja njenih brojnih mana.
PROS:
– Pravila iz 2020. godine
– Osveženi modeli igrača
– 12 startnih timova
– 4 potpuno nova tima
CONS:
– In-game bagovi i skilovi koji ne rade kako treba ili uopšte
– Brojne opcije koje nedostaju
– Previsoka cena igre
– Mikrotransakcije
No Comment