Jedinstvena gameplay mehanika koja stoji iza Battlefielda je sigurno stvar koja ovu igru razlikuje od mnogih drugih. Još od prvog dela, Battlefield 1942, ova igra je postala popularna po grandioznim Multiplayer okršajima i to je jednostavno bio fokus skoro svih delova ove franšize. Kako je vreme prolazilo, igrači su zahtevali da proizvod bude nekako ”puniji”, da ponuda bude kompletnija, i zbog toga su EA i DICE počeli, polako i nesigurno da ubacuju ne tako kvalitetne kampanje. Ugledajući se na Call of Duty franšizu, većina tih kampanja i priča koju obrađuju su pokušali da odrade iz realističnog ali ipak over the top ugla, sa akcentom na emocijama glavnih likova u igri. Par priča ili bolje rečeno trenutaka u njima su bili stvarno fantasični. Najviše ih je odlikovala ta smelost da ubace nešto škatljivo, da se pozabave emocijama na dubljem nivou u odnosu na konkurente i dotaknu se nekih nekonvencionalnih tema iz prošlosti.
Kako je vreme prolazilo, EA nije uspeo da nađe savršenu formulu za prezentovanje dobre i zanimljive priče svojim igračima, ali nije ni odustajao njih. Battlefield V se ne razlikuje mnogo od ostalih pokušaja, makar po pitanju DICE-ove egzekucije svojih ideja. U igri postoje tri kampanje, koje zajedno ne traju duže od pet sati. Problem je što smo očekivali i konačnu, četvrtu kampanju, ali kao i večina ove igre, to je ostalo nedovršeno, makar do početka decembra.
Za razliku od nekih prethodnih kampanja, priča se više vrti oko individualnih učesnika rata i patnje koju ljudi proživljavaju, šta ih tera da ratuju i šta ih gura da to čine do kraja, života ili rata. Te individualne priče su več pokušali da ispričaju jednom, možda čak i u više navrata, ali sve je failovalo. Najviše zbog želje da sve bude što teatralnije i u holivudskom stilu, dok su priče koje su trebale da budu ispričane bile za neku drugu režiju, jednostavno.
U Battlefield V postoje tri priče, britanskog robijaša koji je poslat u Afriku iza neprijateljskih linija kako bi sabotirao neprijateljsku mašineriju iznutra, početak SBS jedinice koja se kasnije preimenovala u SAS. Druga je smeštena u Norveškoj, poznatoj akciji norveškog otpora u uništavanju teške vode, koja je bila neophodna da Nazi Nemačka stvori Atomsku Bombu pre saveznika. Akcija koja je izvedena bez ijednog metka. U igri vodite tinejdžerku, ćerku jedne od glavnih vođa otpora koja je krenula u ličnu osvetu da oslobodi svoju zarobljenu majku. Treća priča je o Tirailleurima, borcima koji su se borili za svoju domovinu, Francusku, koju nikada nisu u životu videli. To je jedinica Francuskih Kolonijalnih Snaga koja je donela mnogo značajnih pobeda u toku Drugog Svetskog Rata, ali malo od toga im se prepisalo. Poslednja priča je o tome kako izgleda boriti se ”za svoju zemlju” u koju nikada niste kročili, niti bi, da nije ova velika nesreća ujedinila koloniste i kolonijalce.
Sve tri priče imaju skoro savršenu emotivnu notu. Ove tri kampanje su rađene po istinitim pričama, i sve tri savršeno interpretiraju događaje, makar kako mi u mašti zamišljamo da su oni izgledali. Fokus nije stavljen na ”all out war” već je, kao što smo napomenuli, više sve nekako individualno, usamljeno, u solo stilu. SBS misije kao i one koji su izvodili ljudi iz otpora šire Evrope su morale da čine samo nekoliko članova tih grupa. Sve je moralo da bude tiho i precizno, i tako je prezentovano i ovde. Većina misija se svodi na stealth pristup, čak i igra zahteva to od vas. Pokušava da vam pokaže da ubijanje apsolutno svega šta se kreće nije uvek najbolje rešenje u delikatnim situacijama, da ima mnogo boljih izbora. Taj moto odlično objašnjava i predstavlja Nordlys kampanja.
Postoji i četvrta priča, koja nam dolazi četvrtog decembra, a ona, po prvi put u modernim igrama, prati priču jednog od poslednjeg preživelog nemačkog oficira u uništenoj Severnoj Africi. Posle toliko patnji i bola, počinje da se rađa sumnja u njemu da možda ovo što rade nije za dobrobit apsolutno svih, kao i njegov put da se preobrazi dok ispituje ideologiju za koju se do juče borio.
Kao što smo već napomenuli, ovo je totalno drugačiji stil pripovedanja u Battlefield igrama. Možda ovo nije da kažemo, najbolja kampanja ikada po pitanju gameplay mehnike i akcije, ali ovo su jako dirljive i emotivne priče koje su na odličan način prikazane igračima. Još bolja stvar je to što su sve rađene po istinitim pričama, kao što smo već pomenuli.
Ono od čega je Battlefield franšiza skovana
Multiplayer je ipak glavna komponenta ove franšize. Nešto na čemu je DICE gradio svoj uspeh godinama. Atmosfera i mehanika koja apsolutno ni jedna igra ne može da zameni niti da iskopira, iako su mnoge pokušale. Taj jedinstveni Battlefield osećaj će, izgleda još dosta dugo ostati jedinstvena odlika DICE studija, jer čak i pored ogromnih problema koji obiluje u Battlefield V multiplayer modu, on je verovatno najbolji po pitanju izvođenja još od Battlefield 3 i donekle 4.
U čemu se to onda razlikuje od prethodnih, pitate se, i šta ga čini toliko zanimljivim? Mnogo toga je promenjeno u odnosu na poslednji, Battlefield 1 naslov. Mnogo toga šta je uvedeno kao ”novina” u prošlom delu je sada izbačeno, vrativši se na core gameplay mehaniku koja je krasila igre u franšizi pre BF1. Više nemamo Behemothe koji su bukvalno razarali mapu i totalno joj menjali izgled, već se sve svodi na neprilike koje igrači sami stvore, i male klimatske promene koje remete vidljivost u toku borbe. Upravo zbog ovoga je Core publika najviše i zadovoljna, jer smisao Behemotha je baš bio to, da preokrene bitku u korist drugog tima u trenucima kada niko ne očekuje. Ta nekonzistentnost i nenagrađivanje boljeg tima koji je uništavao suparnički do tog trenutaka, je najviše nerviralo igrače. Neki elementi iza te gameplay mehanike jednostavno su bili frustrirajući. Pored toga, gameplay je za nijansu bio sporiji od prethodnika, ali naravno u skladu sa vremenom koji je Battlefield 1 obrađivao.
Napomenuli smo, haos koji naprave sami igrači. Od mape do mape, destrukcija se razlikuje, šta sve može biti uništeno i do koje mere. Ukoliko postoje kuće na određenom delu mape, one mogu biti totalno uništene, sravnjene sa zemljom i to sve u odnosu na silu kojom raspolažete. One će se ruštii pravilno kako god zapucate tenkovima, bazukama ili dinamitom. Toliko je pravilno odrađeno da čak možete planirati raspad građevine u odnosu na postavljeni dinamit ili uništen deo kuće, ukoliko naravno želite da ubijete nekoga ko se krije u njoj ili pored nje. Iako ne podseća na Bad Company 2 destrukciju, nekako je najbliža tom naslovu, ako gledamo retrospektivno. Veća je destrukcija nego poslednja tri naslov, ali ipak manja nego možda i najbolji Battlefield naslov ikada.
Taj ”haos” možete činiti na osam mapa koje su dostupne od izlaska igre. Prvi dodatak i nove mape dolaze početkom decembra, a zanimljivo je napomenuti da će sve mape biti totalno besplatne. Mape su totalno različite jedna od drugih. Preko francuskih livada, preko holadnskih i nemačkih gradova do viskih snežnih planina Norveške, u igri apsolutno ima sve i svaka je drastično drugačija od prethodne. To doprinosi tome da se taktika dosta razlikuje kako se mape menjaju posle svake runde. Dobro je napomenuti da su ove mape dostupne u svim modovima, ali ne fukcionišu apsolutno svuda kako treba. One jesu optimizovane za Conquest, zbog toga izgleda kao da je developing zapostavljen kada su u pitanju drugi modovi, najviše Frontlines, Breakout i Team Deathmatch. U tim modovima obiluje najviše bagova, do nestajanja ciljeva na pami, preko bagovanja kada tajmer dođe do vremena od 00:00 ili isteka svih tiketa nekog tima. Bukvlalno se sve može dogotiti u ovim odvojenim modovima, bolje rečeno u svim modovima koji nisu Conquest. Čak će se ne tako retko destiti da se spawnujete van zone, te da ćete biti ubijeni iznova i iznova ”jer ste napustili ograničeni posao predviđen za igranje”, naravno ne namerno. DICE je već počeo da izbacuje patcheve koji polako popravljaju ove ogromne bagove. Dobro je napomenuti i da se bagovi najviše javljaju na PC verziji, što ne znači da su igrači na konzolama pošteđeni, nego im se jednostavno ne dešavaju ovi problemi u tolikoj meri kao PC igračima.
Pored nekako očekivanih bagova, kao i malo onih za koje nam jednostavno nije jasno kako nisu popravljeni do izlaska, grafički engine izgleda prelepo. Grafički prikaz je dosta poboljšan u odnosu na BF1 naslov, kako na konzolama tako naravno i na PC-u. Svaka mapa ima svoj šmek i karakterističan izgled, ni jednom se ne može desiti da pomešate dve mape jer ”slično izgledaju” jer to nije tako. Ono što je još bolje što se tiče gaming strane je stvar da su sve mape odlično izdizajnirane i izbalansirane, za razliku od nekih prethodnih u ovoj franšizi. Jednostavno rečeno, ovo su možda najizbalansiranije mape na izlasku neke Battlefield igre.
Core mehanika i duša same igre
Sve promene koje smo pomenuli do sada nas dovode do zaključka da se DICE polako vraća korenima. Okej možda ne ”korenima” onim iz BF1942, ali prati trendove i želje igrača i pokušava da se vrati onoj zlatnoj publici BF3 i BF4 igara. To se naravno odnosi i na gameplay mehaniku. Već smo napomenuli da nismo baš i mogli da očekujemo neku dinamiku u BF1 igri, ali WW2 im je odlično opravdanje da ubrzaju mehaniku, što su i uradili. Igra za sada deluje brže, a najveća promena u brzini je TTK iliti Time To Kill – vreme koje vam je potrebno da ubijete neprijatelja. To je do sada uvek bilo izbalansirano i sporije, te vam je trebalo 5-10 metaka da ubijete nekog iz automatskog oružja. Sada se taj odnos smanjio na upola i košenje neprijatelja deluje dosta brže. Ironija je u tome što su po prvi put u franšizi, damage koji nanose snajperi dosta smanjen, ukoliko naravno ne pogađate samo glave. Ovim DICE pokazuje da želi da sluša svoju core publiku, ali često i ne pogađa baš šta želi. Ove TTK promene su proizišle od samog core gameplaya koji je u igri, bolje rečeno, taktičnijem prilazu borilištu nego ikada do sada. Da, naravno kao i pre imamo četiri klase, ali sada svaka klasa ima veći smisao. Regenerisanje healtha je sada smanjeno i ukoliko želite da se izlečite, potrebno je da to uradite manualno, ili da vas ”pogodi” Medic jednim health packom. Isto tako, na početku imate dva odvojena šaržera, ukoliko želite više da pucate, imate dve mogućnosti – da potražite najbližeg Supporta ili da sakupljate municiju koja ispada iz mrtvih neprijatelja. Obe opcije su validne, samo dropovani ammo vam neće dati ni ceo jedan šaržer. Spotovanje u 3D prostoru više ne postoji, već to može da radi iskjučivo Recon, bolje rečeno, snajper. Ono šta je zajedničko za sve je oživljavanje unutar jednog Squada, sada to može svako raditi, time da je oživljavanje od strane Medica ubedljivo najbrže i najefikasnije. Ovim su se drastično podelile uloge u odnosu na prethodne igre, gde su, da kažemo neke funkcije u squadu ili timu, moglo da obavlja više od jedne klase. Ovo zahteva taktičniji prilaz svakom izazovu na mapi, ali ono šta je najzanimljivije, dosta bolju saradnju unutar svakog Squada zasebno. Jedan dobar Squad može mnogo toga da promeni za ceo tim od 32 igrača, zamislite onda šta može da naprave tri dobre grupe unutar jednog tima.
Pored core mehanike i podela uloga, postoje još nekoliko ”sitnica” koje valja napomenuti. Pored osnovnih klasa, možete izabrati jednu od dve uloge unutar njih. Na primer, Assault može biti specijalista za uništavanje vozila ili bolje opremljen za borbu protiv drugih igrača. Medic može da bude brži prilikom oživljavanja drugih ili da bude brži prilikom bežanja od oluje metaka koja ga zasipa. Svaka uloga jedne klase može biti podešena u odnosu na mapu koju igrate i vaše jedinstvene uloge u timu, pored klasičnih ”klasa”, ovo donosi još jednu dubinu u mehanici koju svako treba istražiti.
U igri postoje ukupno 37 oružja sa kojima možete igrati. Recoil je možda po prvi put, da kažemo od početka odrađen odlično, te je pravo zadovoljstvo napucavati se u ovoj igri sa kojim god oružjem. Svako oružje je drugačije od prethodnog i potrebno je navikavanje na njega. Ni jedno ne odskače kao ultimativni izbor, već je potrebno da nađete ono šta najviše vama odgovara. Još jedna novina je Specijalizacija oružja. Dok levelujete svako oružje zasebno, moći ćete da otključavate nešto nalik skilu svakom oružju zasebno. Ukupno je moguće opremiti se sa četiri weapon skilla ili specijalizacije, a samo za primer, one mogu biti nešto kao: veća stabilnost prilikom kretanja i pucanja, brže nišanjenje, preciznije pucanje bez DTS nišanjenja, lakše nišanjenje pokretnih meta dok ste u pokretu i tako dalje. Verovatno ste shvatili poentu. Kao i uloge svake klase, specijalizacije oružja isto zavise od vašeg stila igranja i moguće ih je promeniti i prilagoditi kako vama odgovara.
Gameplay mehanika je duboka i treba malo vremena da se istraže specijalizacije kao i uloge svakih klasa, pronaći ono šta vama odgovara i navići se na promene koje vam one donose.
Battlefield V (2018)
-
8.5/10
Finalni utisci
Battlefield V je miks evolucije franšize i praćenje poslednjih trendova sa dobrom dozom bagova i gličeva za sada. DICE je možda po prvi put posle mnogo godina, našao pravu formulu koja nam pruža jednostavan, zarazan, dinamičan i jako dobar gameplay. Battlefield je ponovo zabavan, ne više smoran i u trenucima dosadan. Ipak, igru krase mnogo bagova koji jednostavno nisu smeli da budu tu na danu izlaska. Verujemo da će vremenom, već odličan Battlefield V postajati sve bolji i bolji.
No Comment