EA i DICE već godinama pokušavaju da naprave jedno kompletno FPS iskustvo od Battlefield franšize. Multiplayer segment je uvek bio blizu savršenstva, ali je single player kampanja oduvek kaskala miljama iza. Toliko je u nekim trenucima delovalo loše da smo se zapitali ko uopšte odlučuje o prezentaciji i da li postoji ikakva provera i odobrenje pre produkcije. Upravo zbog toga smo Single Player deo igre neretko bacali u zapećak i pre kompletiranja. Kada sagledamo činjenice, čini se da je Battlefield uveo singleplayer segment čisto da bi imao čime da parira svom zakletom neprijatelju, Call of Duty franšizi. Dok je drugoj strani mnogo bolje išlo na tom polju, EA i DICE su se koprcali i pokušavali, ali nikada nisu uspeli da izrode kvalitet i ostave neki značajan trag. Kako ih i možemo kriviti, Battlefield je izvorno Multiplayer igra, dočaravanje pravog ratišta za razliku od trčkaranja skakutanja i pucketanja u drugim igrama.
Posle mnogo godina i neuspelih pokušaja, EA je odlučio da radikalno promeni razvoj svoje igre i za ostvarivanje tog plana im se pridružio razvojni tim Visceral, koji stoji iza proslavljene Dead Space franšize. Ako neko zna kako se pravi dobro Single Player iskustvo, to su upravo oni. Upravo zbog toga EA se trudio iz petnih žila da promoviše Single Player kampanju. Svi fanovi serijala su do samog izlaska igre bili totalno ravnodušni i sumnjali u dobre namere EA Gamesa, jer… EA Games.
Battlefield Hardline je prva igra u franšizi koja ispada iz klasičnog Battlefield ratnog kalupa, i obrađuje temu policajaca i pljačkaša. Isto tako, prva Battlefield igra koja se dešava baš u Americi, Majamiju, siromašnim delovima pod jakim uticajem droge, i korupcije u policiji i vlasti. Prva igra koja odbija nadmenu naraciju priče o svemoćnim američkim vojnicima i nevinim žrtvama u tamo nekom ratu. Sve je to lepo umotano u krimi priču predstavljenu u formatu TV serije. Cela kampanja u neku ruku redefiniše klasičnu naraciju priče u Battlefield igrama. Ona je podeljena u deset epizoda. Svaka epizoda u igri traje između četrdeset pet minuta i sat vremena, to jest toliko vam je potrebno da ih pređete pojedinačno. Dizajn epizoda je toliko uverljiv da ćete na početku svake nove epizode imati kratak rezime šta se desilo do sada. Ukoliko budete prekinuli epizodu pre završetka, imaćete kratki trailer o tome šta vas očekuje do kraja epizode, lepo rešenje. Početak igre počinje polako i mirno, upoznavanjem glavnih likova u “seriji” njihov međusobni odnos, dešavanja na poslu i nekoliko istraga usput. Kako epizode odmiču, tako se priča zakuvava, spontano se pojavljuju novi likovi koji neočekivano ostaju u priči do samog kraja. Negde u sredini situacija se već poprilično zakuvava, a naravno sve kulminira u eksplozivnom finalu. Nekoliko puta smo napomenuli da je EA pratio neki svoj, slobodno možemo da kažemo, loš način pripovedanja, držeći se nekih nadmenih pravila preko kojih nisu hteli da pređu, pa smo bili poprilično iznenađeni dešavanjima u Hardlineu. Za razliku od dosadašnjih BF igara gde ste jednostavno znali šta će se sledeće desiti, ovde postoji doza neizvesnosti u svakom trenutku.
Pored TV forme misija, Visceral se potrudio da igra ne bude stoprocentno linearna, naravno izuzev epizoda čija radnja nameće linearno izvođenje. U većini misija međutim imate izbor između tihog i Rambo stil pristupa. Na početku epizode imate uvid u mapu, te možete planirati put do cilja. Ukoliko se odlučite za tihi pristup rešavanja vašeg problema, morate obratiti pažnju na nekoliko stvari. Na mapi ćete primetiti da svaki neprijatelj ima svoje vidno polje, ukoliko se nađete u okviru istog, biće pozvano pojačanje i nastupiće opšti haos. Pored toga, dodata je mogućnost nenasilnog obaranja neprijatelja. Ukoliko priđete dovoljno blizu, mahanjem vaše značke će baciti oružja i predati se. Tada ćete primetiti još jednu novinu. Iznad glave svakog neprijatelja ima skala koja označava njegovu “nestrpljivost”. Ukoliko vam neprijatelj nije na nišanu, on će pokupiti svoje oružje koje je pre toga bacio i pripucati na vas, dakle, vaš cilj je da ga neutrališete što pre, da li tejzerom ili lisicama, izbor je na vama. Za ovakvo zarobljavanje neprijatelja dobijate više poena. Što više poena skupite u toku kampanje, otvaraće vam se nova oružja koja možete koristiti u ostalim epizodama.
Igra nosi prefiks Battlefield, ali razvojni tim se trudio iz petnih žila da se donekle ogradi od svega šta donosi takvo veliko ime. Od prve promocije oni su ovu igru tretirali kao spin-off, igru koja podseća ali nije ista, igra koja je sve ono što se BF do sada nije usudio da bude. Igru pokreće isti grafički endžin i na žalost dosta liči na BF4, igru koja je izašla pre godinu i po dana. To je jedna od glavnih mana od kada je igra prikazana. Na prvi pogled igra deluje kao neki poveći DLC već postojeće igre, i da se razvojni tim nije dovoljno potrudio. Frostbite 3 endžin, koji pokreće ovu igru karakteriše to što svaka igra koja je smeštena u sličnom okruženju pati od toga da izgleda slično ili isto kao prethodnik ili ostale igre u serijalu. Iako prvi utisak može da zavara, kako sve više i više igrate ovaj naslov dobijate pravi osećaj da je ovo igra za sebe, ne običan dodatak, ne DLC paket, nego potpuno nova celokupna igra kako single player, tako i multiplayer deo igre. Pored toga slobodno možemo da kažemo da je Hardline igra sa najboljim SP iskustvom do sada u Battlefield franšizi. A šta bi bio Battlefield naslov bez svog proslavljenog Multiplayer dela?
Battlefield igre su se odavno dokazale u multiplayer svetlu i skupile hordu milonskih fanova koje ih verno prate. Visceral i DICE su znali da fanovi neće oprostiti greške i da moraju napraviti nešto novo, ali ne tako različito, kao uvek do sada. Zbog toga je tu Conquest mod koji definiše svaki Battlefield naslov, najigraniji od kada je predstavljen u prvoj Battlefield igri. Ipak, to nije ono što odlikuje Hardline.
Način igranja Hardlinea je primetno drugačiji od dosadašnjih Battlefield igara. Do sada je u prvom planu bila spora igra, taktički prilaz cilju, osmišljeni napadi i zauzimanje pozicija, ne tako brza kretnja. Hardline na prvi pogled nudi drugačije iskustvo. Najveće razlike su da je igra brža, mehanika trčanja, kretanja čak i “mahanja” oružjem je arkadnija, lakša i fluidnija. Ne treba vam više toliko vremena da se okrenete sa jedne na drugu stranu ili da čučnete, skočite ili potrčite. Isto tako, vreme koliko vam je potrebno da ubijete nekoga (time-to-kill) je primetno skraćeno, tako da taj aspekt igre i kao samo napucavanje dosta podseća na Call of Duty. Kako i ne bi kada je sama ideja igre borba policajaca i lopova u urbanom okruženju. Upravo zbog nedostatka opreme i višeslojnih pancira dolazi do toga da vam je manje vremena potrebno da ubijete nekoga, ali i obrnuto. U Hardlineu nećete moći da koristite teška naoružanja kao u ostalim Battlefield igrama, nećete nailaziti na tenkove, teška oklopna vozila, borbene helikoptere i avione. Na raspolaganju će vam biti sportski i policijski automobili, kombiji, transportni helikopteri, motori i kao najjače vozilo u igri blindirani kombi. Napredovanje u multiplayeru je takođe drugačije. U toku partije zarađujete samo novac. U odnosu na kom mestu ste rangirani i koliko završavate date zadatke, toliko ćete više novca imati. Nedostatak XP sistema dovodi do toga da vam je na početku sve od opreme i oružja otključano. Ukoliko bi želeli nešto da koristite, morate zaraditi novac i kupiti to. Sada vam više nije nametnuto otključavanje oružja po određenom pravilu, možete kupiti samo oružje koje vam se sviđa, dok ono koje vam ne treba može ostati zaključano zauvek. Isto tako, dodaci za svako oružje se otključavaju brojem ubistva tim oružjem. Tako da ukoliko želite da koristite sve attachmente za neko oružje, morate da imate preko sedamdeset pet ubistava sa istim. Sem pomenutog Conquest moda i već poznatog Team Deathmatcha, tu je i par novih modova u multiplayeru.
Hotwire: Možda jedan od najpopularnijih novih modova ikada u nekoj igri. Prvi put je bio predstavljen u drugoj beti za Hardline i na Gamescomu prošle godine. Zamislite da igrate Conquest mod gde su zastave u stvari vozila. Neprijateljski tiketi se troše tako što ćete zauzeti što više vozila koja označavaju objektive. Što ih duže držite to će se neprijateljski tiketi brže trošiti, a glavna caka je u tome da se nonstop krećete u tim vozilima. Najinteresantniji za sada, eksplozivan i brz, mod koji zahteva pažnju, snalažljivost kao i dobro poznavanje mape ili kako zaustaviti neprijatelja koji je u vozilu i ide ka vama.
Blood Money: Na mapi imate jednu lokaciju sa tonom keša dok se policajci i lopovi bore oko njega. Sam cilj je da skupite što više keša sa gomile koja je najčešće na sredini mape i odnesete ga do vašeg sefa. Ali pazite, vaš sef isto može biti obijen, tako da ukoliko samo grabite a ne čuvate vašu stranu, sav trud je uzaludan. Ko pre sakupi sto pedeset hiljada dolara, on pobeđuje, ili ko više skupi u vremenskom periodu od petnaest minuta.
Heist: Na putu ka banci dolazi do nesreće vozila koja prenose keš. Zadatak lopova je da obiju već onesposobljena vozila i odnesu plen do određenog mesta na mapi gde će vas pokupiti helikopter. Sa druge strane, policajci nastoje da prvenstveno onemoguće lopove da obiju sabotirane automobile, a ako ne uspeju u tome, onda da im ne dozvole da pobegnu sa ukradenim plenom.
Crosshair: Sastoji se iz dva seta rundi. Policajci pokušavaju da zaštite i isprate VIP osobu do određenog mesta dok je cilj lopova da ga eliminišu. VIP osoba je isto kontrolisana od strane igrača. Posle određenih broja rundi, uloge se menjaju.
Rescue: Mod koji najviše podseća na stari Counter Strike. Policajci pokušavaju da oslobode zarobljene taoce, dok naravno lopovi rade sve kako policajci ne bi uspeli u svojoj nameri.
Dizajn svih mapa je manje više ono što smo očekivali od jednog Battlefielda, sa tom malom razlikom da nam nekako ne odaju utisak da su dobro prilagođene za Conquest mod. Upravo zbog toga i mislimo da nije najigraniji mod u ovoj BF igri. Frostbite 3 enždin se potrudio da igra izgleda prelepo, ako ne uvek, onda u određenim trenucima. Zbog dizajna nivoa i nekih čudnih odluka razvojnog tima, neke mape izgledaju bledo, efekti nepostojeći a neka grafička rešenja koja koriste jednostavno deluju nelogična. Dok na drugim mapama, to uopšte nije slučaj, i većina jednostavno izgleda odlično sa odličnim dizajnerskim rešenjima. SinglePlayer naravno izgleda primetno bolje, deo igre gde se vidi prava moć EA-ovog endžina. Samo žalimo za tim što razvojni tim nije održao obećano nakon prve najave igre i nije dostavio fullhd rezoluciju sa šezdeset frejmova u sekundi. Igra radi isto kao i prethodnik u serijalu, BF4 (720p60fps na Xbox One-u i 900p60fps na PS4) dok naravno na PC-ju radi onoliko dobro koliko dobar PC imate. Ono šta smo primetili dok smo igrali je da igra lakše održava taj gornji limit od šezdeset frejmova. Da li je to što neke mape izgledaju primetno siromašnije nego u Battlefield 4 ili ne, ostaje nepoznato. Još jedna stvar koja krasi Battlefield naslove je fantastičan zvuk, a EA i Visceral nisu omanuli ni sa ovim naslovom. Odlično pozicioniranje, savršena jačina basa, efekti koji je svaki na mestu vas jednostavno uvlače u igru i pored vizuelnog spektakla vas ne puštaju da izađete iz nje. Pored toga moramo napomenuti fantastičnu glumu u SinglePlayer delu igre, kao i jedan od najboljih, ako ne najbolji Soundtrack, kako u Battlefield igrama, tako i uopšte u svim igrama do sada (KRS-One, The Clash, The Stooges, Death from Above 1979, Public Enemy, Judas Priest itd itd).
Battlefield: Hardline (Xbox One)
-
7.5/10
Finalni utisci:
EA je smelo zakoračio u možda totalno novu epohu Battlefield naslova. Eksperiment koji im dokazao da jedna poznata i već dokazana franšiza može doživeti promene, a ponovo biti jedna od najigranijih igara kako na launchu tako i kroz par godina. Visceral sa druge strane, je dokazao da može da parira najvećim razvojnim studijima u žanru pucačina iz prvog lica, a njihove ideje u samom pripovedanju su nas jednostavno oduševile. Nama ostaje da se nadamo da je ovo pravi i jedini put kojim će EA nastaviti u izvođenju i pripovedanju svojih igara i do nekog nastavka ćemo zadovoljno gustirati Battlefield Hardline.
No Comment