Posle dužeg vremena i više provedenih sati u Nintendovom mega hit naslovu mogu reći da sam bio žrtva bombardovanja utiscima kakve je teško opisati. Iako je Astral Chain izašao još krajem avgusta, njegova aktuelnost i dan danas ne jenjava. Ukupne ocene većeg broja recenzenata su bile više nego odlične ali pojedini novinari su bili donekle razočarani i dali su igri dosta nižu ocenu u odnosu na onu koju mislim da zaslužuje. Ako se pitate kojim slučajem šta se ovde dešava, verujte mi ne znam ni ja osim što mogu da kažem otvoreno da ti ljudi ili nemaju pojma ili zaista toliko organski mrze igre iz Platinuma da im u očima sevaju varnice (Željko Joksimović bi me verovatno poljubio zbog ovoga).
Posle velikog hajpa koji se stvorio oko ovog naslova nakon najave od strane izdavača, imena koja su bila vezana za ovaj projekat su obećavala sjajnu zabavu koja bi mogla da ostane zapamćena kao jedna od najboljih igara za Switch. Za početak, Takahisa Taura koji je režirao Nier Automatu je bio prvo lice koje je garantovalo dobru zabavu ali tu nailazimo na prvi problem. Teško je nadmašiti naslov kao što je Nier iako se vidi tokom cele kampanje Taurin potpis. Očekivanja su bila velika i to je dovelo do bipolarnog sindroma kod publike koji i dan danas ne prolazi. Mnogo provedenih sati u ovom naslovu dovoljno govore koliko je meni cela kampanja bila zabavna i koliko inovativne borbene mehanike čine Astral Chain neobičnim i nadasve kreativnim.
Kampanja se vrti oko specijalne jedinice policije tzv. “Neuron” koja je specijalizovana za borbu protiv Himera, čudovišta koja imaju sposobnost da upadaju u našu dimenziju i kidnapuju ili ubijaju ljude. Znam da zaplet zvuči tipično animeistično ali ne brinite, to je samo uvod u sasvim solidnu priču koja ne služi samo kao opravdanje za žestoku količinu akcije koju ćete imati prilike da iskusite. Still better love story than Twilight. Posle dobrog introa čeka vas ekran na kome možete da izaberete jedno od dvoje blizanaca koji se priključuju silom prilika misterioznoj policijskoj jedinici. Standardna customizacija je prisutna i možete podesiti lika koga vodite donekle po svojoj volji. Editor nije detaljan kao što je u Code Veinu ali postoji dovoljno opcija da se postigne adekvatna distinkcija. Na samom početku kampanje dobijate svog ličnog Legiona iliti Himeru koja je zarobljena, okovana lancima i potpuno je pod vašom kontrolom. Zajedno ćete se boriti protiv zločina i drugih Himera koje upadaju u vašu dimenziju i remete mir u vašem gradu. Dead or alive, you’re comming with me.
Tokom kampanje ćete se baviti detektivskim radom, istraživanjem tragova i ispitivanjem očevidaca. Iako na samom početku možda ne deluje primamljivo nekima, Astral Chain se brzo otvara i kreće adrenalinski roler-koster koji retko koga ostavlja ravnodušnim. Dosta sporednih kvestova će zabaviti i najprobirljivije igrače i ljubitelje Platinumovih blesavih ideja.
Ako se pitate da li inovativna borbena mehanika sa Legionima može da bude frustrirajuća – nemajte brige. Platinum je sasvim dobro rešio ceo taj problem i stavili su intuitivnu kontrolnu šemu koja samo pospešuje doživljaj. Dok trepnete sa lakoćom ćete slati veću količinu protivnika kod Sv. Petra na ispovest. Na raspolaganju ćete imati 5 različitih Legiona gde svaki ima svoje specijalne osobine i oružje. Napadi na neprijatelje se odvijaju automatizovano ali specijalni napadi koji čine critove su pod kontrolom igrača i vremenom kada se naviknete na tajming pravićete sjajne komboe koji izgledaju sjajno na ekranu. Pored svega glavni protagonista ima svoje naoružanje u vidu pištolja, male palice za kontrolu neposlušnog građanstva i tzv. Gladius iliti mač – močugu koja je spora i “dostižna”. Ako ste dovoljno vešti Legion neće morati da bude samo produžena ruka zakona nego i verni Tag-Team partner (WWE 2K20 sucks) sa kojim će i najteži protivnici padati kao od šale. S’ vremenom se otvaraju i opcije vizuelne customizacije Legiona i moći ćete da nadograđujete njihove osobine poput healtha, ether metra i otvaraćete nove komboe kojih ima zaista puno.
Legioni su veoma specifični saborci u kratkim crtama. Pošto svaki od njih ima karakterističnu mehaniku borbe potrebno je tokom sukoba da se brzo prešaltate i da u malom mozgu imate kombinacije udaraca koji sa njima nanose najveću štetu. Možda zvuči komplikovano ali kada uđete u štos pomislićete kako bez toga niste mogli da živite. Intuitivne kontrole su čudo a Platinum games je još jednom pokazao da dominiraju tim poljem. Takođe treba naglasiti da lanac nije samo kozmetička stvar nego ima i praktičnu primenu. Svaki neprijatelj može biti svezan tim lancem, stun-ovan i na taj način otvoren za dodatne komboe, takođe neprijatelji koji se zaleću mogu se tim lancem saplesti, vratiti nazad i onda šaljete Legiona kao univerzalnog otvarača za konzerve sa neprijateljskim namerama.
Pošto je ovaj naslov na Switchu (da da, ja sam PC igrač i voleo bih da je ova igra izašla za tu platformu ali nema veze), možemo u startu reći da ne dolazi sa najboljim grafičkim endžinom u paketu. Ne shvatite me pogrešno Astral Chain izgleda prelepo i grafički stil je neobičan i inovativan i dobro je što su išli na to a ne na realizam. Mešavina anime likova i sajberpank sveta izgleda dosta dobro i nekako prirodno. Oseća se malo Ghost in the Shell vajb ali nećemo se zaletati. Daleko je ovo od takvog ostvarenja ali postoje neki elementi koji su pozajmljeni i veoma dobro implementirani u ovaj svet. U svakom momentu možete se kretati po mapi i istraživati megalopolis, patrolirati ulicama i rešavati dodatne kvestove koji su brojni. Uz pomoć svog augmented realty vizora ćete videti osobe od interesa i dokaze koje morate pokupiti ili saznati kroz dijaloge. Kada se to završi obavlja se pregled informacija pribavljenih na terenu i dolazi se do zaključka ko je počinilac. Simpatična mehanika koja podseća na proceduralne pandurske serije ali nažalost nema poznatog džindžer batice sa naočarima. Ako želite da probate nešto novo i nešto divlje uvek možete da skidate mačke sa drveća, lovite balone deci koja ih uporno gube po tržnom centru ili da balansirate X kugli sladoleda u kornetu.
Dodatnog materijala i referenci na anime ima koliko hoćete i poznata Platinumova šizofrenija je tu. Ako ste dovoljno temeljni na svakoj lokaciji možete naći razne komade papira sa određenim tekstovima koji će poslužiti kao ubrus za pozadinu Lappy-ju, maskoti te policijske jedinice. E sada ako se pitate ko je Lappy, u pitanju je pseći kostim ujedno i alter ego devojke koja je socially awkward policajka bcs Japan i koja je neviđen ljubitelj mačaka. Znači ubrisaće se za sve pare a vi ćete biti njen heroj. Lappy će se kroz kampanju pokazati kao koristan saveznik sa dobrim savetima ali iznenadni dijalozi u policijskoj stanici su border-line creepy i u isto vreme dosta smešni. Lappy je odličan joke karakter koga nema šanse da ne zavolite, pojavljuje se nasumično tokom igre i uvek vam izmami osmeh.
Postoje određene mane koje su mi “zasmetale” i koje su minorne po mom skromnom mišljenju ali moram da ih naglasim jer će možda to nekome predstavljati make it or break it momenat. Kao prvo glavni lik je silent protagonista tako da smo lišeni njegovih emocija i dodatne imerzije. To će možda nekim fanovima zasmetati ali meni to lično nije predstavljalo problem. Druga mana je slabiji frame rate kakav možda i ne bismo očekivali u Platinumovim igrama jer znamo koliko su oni posvećeni vizuelnom prikazu i glatkoći akcije na ekranu. Doduše možda se i nije moglo ništa bolje ni očkivati od Switcha ali na kraju – koga briga??? Astral Chain je odlična akciona igra sa dobrim akcentom na odnose likova i pričom koja je dovoljno engaging da vas kvalitetno odvuče do kraja i da vam priredi finale koje će ostaviti sjajan “ukus u ustima”. Iako je po današnjim standardima “kratka”, neće vam biti nimalo žao da je pređete još par puta
Astral Chain (2019)
-
9/10
Finalni utisci
Platinum Games nam se vratio u svom skoro pa najboljem izdanju. Iako je načinjeno par propusta, ovo je MUST HAVE naslov za Switch i ako volite ovakav žanr akcionih igara definitivno nećete pogrešiti pri kupovini
No Comment