Jeste li primetili kako, što je neki slikar realizma veštiji, to je teže razlikovati njegove radove od radova drugih veštih slikara? Jedan od razloga za to nalazi se u konfliktu između verodostojnosti dela i slikarovog umetničkog dojma. Što je slika približnija stvarnosti, to slikar ima manje prostora da ostavi sopstveni pečat. Ovaj efekat odavno je prisutan i u igrama, a najbolji primer su realistične pucačine smeštene na bojišta tipa Svetskih Ratova, Vijetnama, i Avganistana. Ovo nema veze sa veštinom 3D dizajnera, već sa prostom činjenicom da je nemoguće modelovati verodostojan panzerkampfwagen bez da dotični izgleda kao i svaki drugi verodostojni panzerkampfwagen u svakoj drugoj WW2 pucačini.
Pikaso, Dali, Van Gog, i mnogi drugi čuveni slikari izbegli su ovaj problem namenskim korišćenjem bizarnih stilova koje niko ko ima oči ne bi pobrkao sa stvarnošću. Nešto veoma slično desilo se i na polju video igara. Tako je Blizzard popularizovao jarke boje i prenaglašene telesne karakteristike, Gearbox sa Borderlands-om uveo cel shading na velika vrata gejm dizajna, a Minecraft stvorio minimalistički kockasti stil koji je imitiran više puta nego što su Balkanske države menjale imena. Nažalost, legija imitatora učinila je da nekada-jedinstveni naslovi danas deluju uobičajeno. Ipak, povremeno izađe neka igra koja nas zaseni originalnošću već na prvi pogled.
Prvenac indi developera Punch Punk Games, Apokalipsis, je jedna takva igra. Radi se o 2D point & click avanturi čiji izgled bi se mogao opisati kao slike Albrehta Durera ili Hijeronimusa Boša odrađene u duborezu karakterističnom za 15ti vek. Njen protagonista, mladić po imenu Hari, nedavno je na lomači izgubio ljubav svog života. Skrhkan, on se okreće crnoj magiji u pokušaju da je vrati u život, ili joj se barem pridruži u svetu mrtvih. Njegova potraga ga vodi kroz košmarne pejzaže pune izgubljenih duša i grotesknih bića, a od njegovih postupaka zavisi da li će izgubiti dušu ili povratiti izgubljenu ljubu.
Apokalipsis je okultan naslov u svakom pogledu. Osim vizuelnog stila inspirisanog srednjim vekom, biblijskim spisima, i naravno krajem sveta, svaka zagonetka sadrži okultno značenje. Narator igre je Nergal, pevač poljskog black metal benda Behemoth koji je više puta optuživan za promovisanje Satanizma, a jezivi soundtrack je zapravo prerada Behemoth-ove muzike. Sve ovo stvara moćnu horor atmosferu kakva se retko sreće u žanru point & click avantura.
Mehanički, Apokalipsis se ne razlikuje od srodnih naslova. Hari prikuplja predmete, rešava zagonetke, i na maštovite načine neutrališe karakondžule koje mu preprečavaju put. Za razliku od sličnih naslova, određeni predmeti se automatski kombinuju, čime se znatno smanjuje bezumno drndanje po inventaru u nadi da će dva predmeta ,,kliknuti.” Apokalipsis sadrži i kratke platformerske sekvence tokom kojih igrač mora da izbegava eksplozije i pipke morske nemani koja pokušava da ga smaže. Zagonetke su intuitivne i ne preterano teške, a igra je dovoljno kratka da se može preći za 2 do 3 sata.
Apokalipsis je kratak-ali-sladak point & click naslov koji se mora iskusiti pre svega zbog izvanrednog vizuelnog stila i horor atmosfere. Ljubitelji žanra ne bi smeli da ga propuste. Pogodan je i za igranje u društvu jer može biti završen za jedno veče bez nekog ogromnog mozganja. Konačno, dva različita kraja daju mu veći replayability nego što je uobičajeno za ovaj žanr. Sve to ga čini indi naslovom više nego vrednim vaše pažnje.
Apocalipsis (PC)
-
6/10
Finalni utisci
Old school point & click avantura sa krajnje unikatnim vizuelnim dizajnom koja će fanovima žanra pružiti par sati fine zabave.
No Comment