AEW Fight Forever (2023)

Kada je u pitanju američko rvanje ili kako to naš narod voli da preimenuje u izraz “kečeri”, većina ljudi ga veže uz WWE odnosno World Wrestling Entertainment kompaniju. Tu naravno dolaze poznata imena poput Johna Cene, Undertakera, Triple H-a i tako dalje, ali već četiri godine na američkoj sceni se pojavila konkurencija, po prvi put još od 90-tih godina prošlog veka. U pitanju je All Elite Wrestling kompanija, osnovana od strane rvača koji nisu bili zadovoljni tretmanom u WWE-u ili onih kojima se stil rvanja u WWE-u nije sviđao, te su odlučili pokrenuti nešto svoje ali da upadne u mainstream oči. U pomoć im je uskočila porodica Khan koja je poznata po svom bogatstvu, ali i vlašnistvu klubova u NFL-ui fudbalu, te su pristali da postanu većinski vlasnik ove zamišljene firme koja je poslije imenovana u All Elite Wrestling ili vam ga AEW.  

Iako u početku za sebe nisu govorili da su direktna konkurencija, to se kroz godine promenilo i kako to biva odlučili su da izazovu WWE i u nekim poljima van ringa, a u to su upale i video igre bazirane na američkom rvanju. WWE je već dugo godina pod okriljem 2K sportsa čiji serijal traje već jako dugo, još od početka ovog vijeka kada je WWE igre pravio čuveni THQ. U potrazi za developerom, iz AEW-a su uključili nekadašnje ljude iz THQ-a u developement njihove prve igre a u pomoć su uskočili momci i djevojke iz Yukesa koji je zajedno sa THQ-om radio WWE igre i imali su saradnju sa 2K-om sve do WWE 2k20. Time je najavljena AEW Fight Forever igra koja se jako dugo čekala, čak dve ipo godine od njene najave, ali očekivanja su bila ogromna s obzirom na provedeno vreme u izradi igre i svemu što se obećavalo, od bogatog moda karijere, rostera, tipa mečeva i nerestriktivnog gameplaya. Igru smo konačno dobili sredinom ljeta ove godine, a da li su očekivanja opravdana i da li nas čeka rat u svetu wrestling simulacija kao nekada u fudbalu između PES-a i FIFA-e, saznaćete u ostatku ove recenzije.

Kao što je AEW sebe okarakterisao pojmom suprotnosti u odnosu na WWE, isto razmišljanje su prenjeli i na svoju igru. Znajući da WWE2K serijal dosta potencira simulaciju, ovde se odlučilo da se treba vratiti korjenima i izbaciti bilo kakav oblik realizma i ići na punu zabavu i arkadnost. To najbolje vidite odmah po prvom pokretanju i pogledu na modele samih rvača koji više djeluju kao likovi iz nekog CGI animiranog Disney Pixar filma iz sredine 2000-tih, nego modeli stvoreni za konzolu kao što je PlayStation 5. Ne možemo za grafiku reći da je loša i katastrofalna, ali je vrlo neobična za neke moderne standarde iako moramo malo pohvaliti da su dobro rekreirali sve rvače iz AEW-a u ovom animiramom stilu. Meni je takođe veliki throwback na neke stare Wrestling igre gdje je sve većinom tekst based bez nekih animacija u pozadini i šarenih boja kao što viđamo u WWE 2K igrama. Developeri nisu krili da je velika inspiracija za ovu igru legendarni WWF No Mercy i kada krenete sa vašim prvim mečom, odmah se osjeća da je ova igra kao nekakav derivat upravo tog legedarnog Nintendo 64 naslova. Izvođenje je potpuno arkadno i dozvoljava vam da radite šta god poželite. Kontrole su drugačije nego u nekim prijašnjim wrestling igrama, ali kada uhvatite štos prosto vas ta zabava uvede u sebe i na neki način zarazi. S obzirom na manjak realizma, vaš protivnik će i nakon 150 običnih poteza nastaviti da ustaje i da vam daje izazov, te se tempo meča nikad ne usporava.

Pored standardnog jedan na jedan meča, tu su i varijacije tag team mečeva, triple threat, fatal 4 way, te razne vrste mečeva bez diskvalifikacije gdje nam je definitivno najdraži Exploding Barbwire Deathmatch gdje kao što po imenu možete zaključiti, doslovce ubijete vašeg protivnika sa arsenalom oružja i predmeta koji su vam dostupni. Jedina zamjerku možemo pripisati tome što iako vaš protivnik može primiti mnogo štete, nekada meč traje ispod dve minute ukoliko napravite dobar combo i uspijete odraditi brz finisher, ali se nadamo da će se kroz neki budući update to ispraviti, s obzirom da su developeri izjavili da će se kroz periode neke stvari u igri mjenjati kroz razna ažuriranja. Tu se malo moramo žaliti na kickout sistem gdje da bi preživili meč, morate udarati po vašim tipkama na kontroleru da bi vaš rvač izdržao pin. To jako iritira i dosta igrača se žali na to jer je jako nezdravo za DualSense controller, te se nadamo da ćemo dobiti standardnu pin opciju gdje kroz jedno dugme možemo kickoutati ako na vrijeme stisnemo jedno dugme koje igra traži. 

Jednostavno ako ste fan arkadnog stila wrestling igara i ako patite za nostalgijom PS2 doba SmackDown i SmackDown vs RAW serijala, ovo je onda prava stvar za vas jer kroz svaki meč je garantovan haos i zabava, a mogućnosti ima mnogo. Voljeli bi da istu stvar možemo reći za ostatak igrinih modova, ali je tu situacija potpuno suprotna. Osim klasičnih mečeva, jedina stvar na koju možete potrošiti vaše vreme u AEW Fight Forever jeste Career Mode. Za igru koja se toliko dugo najavljivala očekivali smo nekakav GM Mode u kojem bi iskoristili sav potencijal kojeg AEW roster ima, ali za sada tu imamo samo career mode koji se u ovoj igri zove “Road to Elite“. Ovde možete izabrati ili vašeg kreiranog rvača ili već nekog postojećeg iz rostera, te je početak uvijek isti, s obzirom da ovaj mod prati prve dane AEW-a sa pravim video isječcima o “istoriji” kompanije, njenim prvim PPV događajima i slično. Pored toga obećano je da nećete imati restrikcije i da nije nužno da morate pobjediti svaki meč da bi nastavili vaš progress i da ako napravite seriju poraza, da će igra opet generirati nekakav storyline za vas. Pored toga obećano je da prije meča možete raditi neke aktivnosti van ringa i sve je to na papiru zvučalo super, ali je u praksi totalno deformisano. Stvari u Road to Elite-u se samo dešavaju, bez ikakvog objašnjenja i svaki storyline koji vas zadesi je totalno generičan i uopšte nema veze sa onim da li pobjedite ili izgubite meč koji vodi do njega. Cutscene su čak i za ovakav tip igre ispod prosječne, jer kada pogledate neku od starih PS2 WWE igara, za to doba je sve puno bolje i ozbiljnije izgledalo nego igra na modernim next gen platformama. Te “aktivnosti” koje vam igra daje su blago rečeno smešne jer sem što vam povećavaju health bar i staminu, nemaju nikakve poente ni uticaja na vaš progress. Jednostavno cijeli mod je totalno besmislen i promašen i jedini razlog zašto bi ga uopšte trebali igrati jesu rvači koje možete otključati samo igranjem kroz Road to Elite.

Znam da se ponavljam, ali za igru koja se toliko dugo radila, očekivali smo nešto mnogo ozbiljnije i detaljnije u Road to Elite modu, jer ovako ovo izgleda kao nešto što se radilo par mjeseci i pustilo u prodaju. Što se tiče dijela kreacije custom rvača, to je isto nažalost na jako niskom nivou i samo nas podseća koliko trebamo biti zahvalni na sve one opcije i širinu u kreacijama u 2K igrama. Čak i sami modeli ne izgledaju prirodno i da su u istom svemiru kao ostatak rvača u ovoj igri i tu definitivno ima mnogo mjesta za napredak. Pomenuli smo kako igra ima konstantna ažuriranja i da se pokušava osvježiti njen sadržaj, kao dodavanjem Stadium Stampede meča koji jeste zabavan, ali i to je na kraju samo meč koji kad završi ne ostavlja neke posljedice ili trag na vaše igranje u ovoj igri i to je ujedno njen najveći problem.

AEW Fight Forever je kao i AEW program jedan veliki i dugonajavljivani projekat koji na papiru djeluje kao veliki potencijal sa raskošem tipa mečeva i ultra zabavnim gameplayom, ali kada jednom zađete u ostatak igre, tu nastane razočarenje. Razlog zašto fanovi i dan danas plaču za starim wrestling igrama sigurno jeste i Gameplay kojeg je Fight Forever sjajno pogodio, ali u to spada i sadržaj koje su te igre nudile i na kraju kvalitet tog sadržaja. Da ne znamo da se radi o ljudima iz THQ-a i Yukesa, imali bi dojam da su ovu igru radili ljudi koji do sada nisu imali dodir za ozbiljnijim tipom igara i to je šteta jer je gameplay ispunio svoj cilj, ali je preko njena bačena velika mrlja praznine koju ostatak igre ima. S time nije iznenađenje da će vam AEW Fight Forever zauzimati oko 17 gigabajta na vašoj platformi na kojoj ćete ga igrati jer igra pored odlične in ring akcije, ne nudi sadržaj koji će vas naterati da se vratite kada vam veoma brzo dosadi.