Još od nastanka prenosnih konzola davnih osamdesetih godina, postojao je jedini pravi lider na tom polju video zabave – Nintendo sa svojom GameBoy serijom konzola. Bilo je mnogih neuspelih pokušaja od ostalih firmi da ga sa trona sruše i preuzmu njegovu dugogodišnju vladavinu, ali to je bio samo “pucanj u prazno” od nedovoljno jake konkurencije u kojoj su tada bili najviše istaknuti SEGA i Atari. Nintendo je ostao opet nedodirljiv i dalje tamo gde je navikao da bude. Handheld ratovi su bili već unapred (skoro bez borbe) izgubljeni, Nintendova “GameBoy vojska” je nemilosrdno gazila sve pred sobom.
Ali onda se 2004. godine pojavila neka nova, do sada neviđena “džepna sila”, mnogo opasnija i ozbiljnija za direktnu borbu nego do sada što je bila, regrutovana na lokaciji Sony kompanije pod nazivom – PlayStation Portable. Same najave moći čudesne PSP konzole još pre njenog izlaska na tržište je Nintendu po prvi put zadao glavobolje i paniku. Paniku da svoju sigurnu poziciju i veliku popularnost koju je do sada imao i gradio neometano godinama bude ugrožena, pa čak i srušena. Nintendo je bio siguran da sada mora pod obavezno da napravi novu konzolu sa nekom ekstra ludom idejom i neviđenom inovacijom, da tako odvuče pažnju koju je Sony definitivno uzeo na sebe, i zadrži primat u džepnom svetu video zabave.
Upravo to se i desilo. Krajem 2004. godine, Nintendo je kao odgovor izbacio u prodaju svoju novu prenosnu konzolu pod nazivom – Nintendo DS. Napravljen je veliki zaokret na svim poljima, počela je neka nova era za ovog japanskog giganta. GameBoy brend je zamenjen sada novim nazivom, a izgled same konzole i njene mogućnosti su bile do sada neviđene u njihovim dosadašnjim projektima. Nintendo DS ima kompletno drugačiji koncept. Konzola je sada na preklapanje (jupiiii ekran je zaštićen!) i ne samo jedan, nego dva! Da da, sada su tu čak dva LCD ekrana (veličine i oblika kao GameBoy Advance) od kojih je jedan osetljiv na dodir (sa odličnim odzivom) i kao takav donosi pravu revoluciju u siromašnom handheld svetu, i nudi nam opet inovaciju od strane Nintenda na koje smo već navikli. Imate mogućnost (osim prstima) da na njemu upravljate i stylus olovkom (koju dobijate u paketu) tako da je izbor na vama kako vam je lakše i preciznije.
Kvalitet ekrana je bio dosta dobar, u startu je imao i pozadinsko osvetljenje (koje se može i isključiti po želji) za neprekidnu igru i u mraku vaše sobe. Time je isspravljen veliki nedostatak koju je imala prošla generacija ove kompanije. Slika je dosta oštra i kvalitetna sa “živim” prikazom boja, a sa svoja dva ugrađena ARM procesora (jačine 67.1MHz i 33.5MHz) i 4MB RAM memorije, Nintendo DS je u stanju da prikaže 3D prostor u igrama glatko bez trzanja. Grafika koju ovaj sistem može da izgura je izgledom kao na N64 konzoli, i kvalitet naravno varira od naslova do naslova. Iako je ovo velik skok grafičkog prikaza naspram prošle GameBoy Advance generacije, bilo je jasno odmah da je Nintendo izgubio tu trku sa Sony-em, jer konkurentni PSP je imao daleko i neuporedivo bolju i moćniju grafiku od njega.
Nintendo DS u sebi ima ugrađena dva stereo zvučnika (nalaze se na bočnim stranama gornjeg ekrana) koji daju čist i jasan zvuk, mikrofon koji služi za prepoznavanje glasa i način upravljanja u nekim igrama, kao i mogućnost Wi-Fi wireless povezivanja sa drugim konzolama. Odlična inovacija za igranje sa prijateljima multiplayer deathmatch igara ili možda koju trku u Mario Kartu.
Na Nintendo DS konzoli pored D-pad upravljača (nalik na onog sa GBA SP konzole) i standardnih (A i B) tastera, ubačene su još dva dodatna (X i Y), naravno tu je Start i Select kao i Power dugme, ulaz za slušalice i skala za jačinu zvuka, a sa gornje zadnje strane su (L i R) tasteri. Sve je ugodno i fino za dodir, kao i samo drzanje konzole u rukama. Baterija u konzoli će izdržati 10 sati neprekidnog igranja (što je sasvim dovoljno), a za njeno kompletno punjenje je potrebno oko 3-4 sata. NDS igre inače dolaze na malenim ketridžima (koje su duplo manje nego one rađene za GBA) i oblika su kao standardne SD memorijske kartice.
Još jedna velika prednost ove konzole je ta da podržava igranje GameBoy Advance igara, tako da postoji ulaz na samoj konzoli i za ketridže te sjajne platforme. Fenomenalan potez Nintendo kompanije da svoju konzolu progura do više korisnika. Praktično dve konzole u jednoj. Treba reći da postoji mogućnost izbora na kojem ekranu želite da igrate vaše GBA igre, što je super da razbijete malo monotoniju pogleda na jedan deo konzole.
Kako su godine prolazile, tako je Nintendo vremenom izbacivao na tržište novije revizije svoje DS konzole koje su se razlikovale po izgledu, mogućnostima, kvalitetu izrade i ceni.
Prva osvežena verzija nam je stigla 2006. godine u obliku Nintendo DS Lite, koji je bio lakši od prvog modela NDS uz malo manje dimenzije, imao malo izmenjenu ergonomiju oblika i raspored pojedinih tastera, kao i mogućnost izbora 4 nivoa osvetljenja ekrana (za dugotrajniji rad baterije).
Drugo izdanje je izašlo 2008. godine u obliku Nintendo DSi, malo lakši model nego Lite, malo veći ekran, ugrađene dve digitalne kamere od 0.3 megapixela, više RAM memorije (sada ima 16MB), dodat još jedan nivo osvetljenja ekrana, mogućnost unutrašnjeg ili spoljašnjeg čuvanja podataka, WPA enkripcija i povezivanje sa DSi Shopom, bolji rad baterije, i na kraju ono najgore – uklonjena je podrška za GameBoy Advance igre.
Treće izdanje je svetlo dana ugledalo 2009. godine u obliku DSi XL verzije, kao što i njen naziv kaže, sve je veće i bolje kod ovog zadnjeg izdanog modela, veća je težina konzole ali je zato i veći ekran i bolji kvalitet prikaza pod različitim uglovima gledanja, jači procesor, jača cena – ali se isplati definitivno uloženog novca za ovaj model DS konzole.
Neke od najboljih igara za NDS:
– New Super Mario Bros.
– Mario Kart DS
– Teenage Mutant Ninja Turtles (serijal igara)
– Grand Theft Auto: Chinatown Wars
– Super Mario 64 DS
– Castlevania (serijal igara)
– Sonic Rush Adventure
– Zelda (serijal igara)
– Metroid Prime: Hunters
– Pokemon (serijal igara)
No Comment