Klasične old school RPG igre doživljavaju jednu lepu renesansu proteklih par godina. Posle jednog tihog perioda od možda jedne cele decenije, one se polako vraćaju na PC-u, a pored toga, napokon osvajaju i publiku na konzolama. Samo prošle godine smo dobili remastere nekih stvarno kultnih igara kao što su Neverwinter Nights, Baldurs Gate i tako dalje. To je samo dalo vetar u leđa svim ostalim developerima da portuju svoje igre sa PC-a na konzole. Žanr koji je nekada bio prepoznatljiv samo na kućnim računarima, sada se širi na kućnim i na portabilnim konzolama, što je jednostavno sjajan znak za industriju.

Obsidian Entertainment, razvojni tim sa odličnim portfoliom sjajnih RPG igara je 2015. odlučio da pomoću Kickstartera obelodani projekat pod nazivom Pillars of Eternity. Potezni RPG baš nalik Baldurs Gate igrama sa sjajnom pričom, mnogo čitanja i odličnom mehanikom i građenjem likova. Posle sjajnog odziva PC publike, bacili su se na razvoj dvojke – Deadfire koji je ugledao svetlost dana na PC-u pre nešto više od godinu dana. Pošto kao što smo rekli, ta renesansa klasičnih RPG igara se eksponencijalno širi i na drugim platformama, ovih dana smo imali prilike da igramo Pillars of Eternity II Deadfire na Xbox One konzoli i ovo je možda jedan od najboljih RPG iskustva na gamepadu koje smo doživeli do sada, nego krenimo ispočetka.

Sjajna stvar vezana za Deadfire je to da nije potrebno da odigrate prvi deo kako bi razumeli dešavanja u ovom predivnom svetu. Već u introu cela priča će vam biti ispričana u poprilično sažetom obliku, ali to ne znači da nećete biti informisani o apsolutno svim dešavanjima koja su se odigravala. Pored toga, moći ćete da vršite izbor, tj oblikujete svet iz keca pre nego što počnete vašu avanturu u dvojci, tako da ćete praktično ”odigrati” priču bez praktičnog igranja i svet će biti oblikovan na osnovu vaših izbora kao da ste igrali prethodni naslov. Ovaj sistem je već bio prisutan u nekim starijim igrama, recimo Mass Effect ili Dragon Age serijalu, ali je odlično što se taj trend nastavio jer naravno, svaki naslov gleda da pokupi što više publike te se nastoji da ta tranzicija između prvog i drugog dela bude što bezbolnija.

Vi preuzimate ulogu Watchera, koji odlučuje da se posle burnog keca povuče iz avanturisanja i uživa u svojoj penziji u Caed Nua tvrđavi. Na žalost, uvek kada neko odluči da odmara i povuče se iz svoje profesije, developeri požele da ga ipak vrate iz penzije, u ovom slučaju je to bog Eothas. On preuzima kontrolu džina koji je igrom slučaja bio uspavan baš ispod vaše tvrđave, kako bi uništio vaš dom i ubio vas. Iako to prvo uradi, ipak ne uspeva da vas ubije, jer heroji jednostavno ne umiru tako lako, iliti makar nas je to svaka igra do sada naučila. Tada vi odlučujete da krenete u novu avanturu, pronađete odgovorne za uništavanje vašeg doma i pravljenje novog haosa po svetu, ovog puta, na brodu! To je naravno i prva novina u ovoj igri, mogućnost istraživanja ogromnog sveta na jednom brodu preko strateške mape. Miks dva žanra ili nešto treće, odlučite sami.

Kada odmah zakoračite na Deadfire Archipelago, počećete da primećujete da se ovde radi o pravom, punokrvnom nastavku keca, u apsolutno svakom smislu. Kickstarter je omogućio razvojnom timu da napravi podlogu, ostvari jedan od svojih snova tako što je stvorio PoE franšizu praktično od nule. Dok je dvojka za neke samo klasičan nastavak keca, on krije mnogo više od toga u svom DNK-u. RPG Sistem je zadržan iz keca, što znači da i u ovome nastavku vodite grupu od šest ratnika. Na vama je da stvorite svakog heroja iz vaše družine od nule, kombinujete klase i mogućnosti svakog heroja kako vi mislite da će vama služiti u igri. Gameplay je klasični old school fazon nalik svakoj drugoj cRPG igri. Izvođenje je izometrijsko, u trenucima borbe možete pauzirati igru i izabrati sledeći potez svakog heroja, kombinovati njihove moći zarad boljeg, kombinovanog napada. Ovo je jednostavno a must za igru ovog tipa, jer kada se sve pusti in-motion, nastaje potpuni haos koji samo vi u tom trenutku razumete. Borbu ne kontrolišete direktno vi, bolje rečeno, udarcima mačem, već vaši heroji to sami rade kada odaberete metu na koju želite da se fokusiraju. Pored te klasične cRPG borbe, ono šta karakteriše svaki sličan RPG ovog tipa je ogromna priča, previše likova, interakcija sa većinom NPC-ova na mapi, moralni izbori i građenje priče kako vi mislite da je najbolje. Sve to počinjete sa poprilično kompleksnim character kreatorom. Od rasa, preko klasa i mogućnosti kao i spellova – moći ćete da kombinujete apsolutno sve kako mislite da vama odgovara, ali svaka rasa donosi bonuse ili penale za određene klase, tako i mogućnosti i spelove. Tako da na početku, morate odvojiti minimum sat vremena kako bi videli kako sistem funkcioniše i da zamislite situacije u kojima ćete se nalaziti i kako možete da kombinujete sve klase i rase u jednoj grupi, tako da napravite homogenu celinu koja će odlično funkcionisati. Levelovanjem ćete dobivati nove mogućnosti i spelove koje će vaši heroji koristiti, a u zavisnosti od klasa, oni će vam dolaziti svakog drugog ili trećeg XP nivoa.

Arhipelag ostrva će se menjati u odnosu na vaše odluke koje donosite u toku igranja, tako da je naš savet vama da obratite pažnju i duboko razmislite o svakoj odluci koji donosite od početka pa do samog kraja. Neke odluke vam mogu olakšati dok druge znatno otežati vaše avanturisanje. Tekst, komunikacija i razumevanje potreba i priče je ovde bitnije od ogromne većine drugih igara. Ovo je naslov koji jednostavno zahteva 100+% vaše pažnje i fokus na najmanju sitnicu, ali zauzvrat vam pruža fantastično uživanje u svakom satu provedenom u ovom naslovu. Igra je isprepletena paralelnim pričama, sporednim likovima i neverovatnim brojem questova koje možete nalaziti na svakom delu arhipelaga. Svaki quest će vas nagraditi stvarima koje možete koristiti ili iskustvom koje možda bude baš dovoljno da razvijete lika onoliko koliko je potrebno kako bi završili glavni zadatak na kome ste zaglavili.

Interakcija sa brodićem, The Defiant, je praktično odvojena mini-igra u samoj igri, jer sve šta se dešava na njemu zahteva dodatni nivo pažnje. Interakcija između posade, sanitacija povreda iliti rešavanje njihovih međuljudskih sukoba ume stvarno da bude zabavno i zadovoljavajuće, ma koliko smorno to zvučilo na papiru. Naravno tu je i borba sa piratima, koja donosi još jedan način da uživate u igri i posvetite mu pažnju. Okej, realnost je da možda neće svi fanovi uživati u ovom delu igre jer je samo odvijanje bitaka kao i odabir kako će se oni odvijati poprično drugačije od borbi i razvijanja borbenog polja u ostatku igre. Više ćete imati osećaj da igrate neku tekst based DOS igru iz devedesetih nego igru koja je originalno izašla pre godinu dana. Sa druge strane, ubacivanje The Defianta je urađeno sa apsolutnim pravom, jer je mapa arhipelaga jednostavno ogromna, i brodić je sasvim logična novina koja implementuje još jednu dimenziju u gameplay mehanici.

Što se tiče grafičke prezentacije, ovo je jedna od onih igara koja se oslanja na sitnice koje neverovatno mnogo znače. Ne znamo kako ovo bolje da objasnimo, ali kada prvi put pogledate ekran sa likovima u nekom gradiću, utvrđenju ili naselju, izgleda kao screenshot koji totalno nije interaktivan. Još gore je što stvarno izgleda kao igra iz ranih 2000ih godina, ali sve to nestaje kada stvari počnu da se odvijaju na ekranu. Kao što smo rekli, ”sitnice” iliti kombinacija svega šta se dešava na ekranu dok kontrolišete vaše likove je na totalno drugom nivou od keca pa možda i od svih cRPG-ova koji su do sada izašli. Ovome najviše doprinosi novi način osvetljenja apsolutno svake scene u igri. Što više svetla, to igra izgleda impresivnije, dok ćete u nekim delovima bukvalno stati i diviti se onome šta se sve dešava na ekranu. Pored toga, tu su savršene animacije svakog lika, kako vaših heroja tako i NPC-ova koji susrećete. Svaka situacija ima određenu reakciju svih likova na ekranu i to je ono šta čini ovu igru živom na svakom nivou, kako onom površinskom, tako i dubljem. Koliko je priča duboka i sa bukvalno neverovatno puno izbora, tako deluju i animacije u ovoj igri, jer dokle god je igrate, ćete videti nešto šta niste videli pre toga. Prosto je neverovatno da je nivo detalja, manjih i većih, dostigao ovoliki nivo interaktivnosti koji se vidi i koji dosta znači i pridodaje atmosferi u jednom ne tako grafički impresivnom žanru kakav je cRPG.

Naravno to je ukombinovano sa glasovnom glumom iliti bolje rečeno raznolikosti glume. U ovoj igri skoro svaki lik koji susrećete ima snimljene linije dijaloga, što ponovo, igru čini još življem, ali naravno to dolazi sa nekim problemima. Oni se ogledaju u nekonzistentnosti dijaloga iliti bolje rečeno naglaska, možda dinamike i vokalnosti likova u određenim scenama. Koliko imamo osećaj da su neki dijalozi epic u svakom smislu, toliko sledeća rečenica izgleda kao da je glasovni glumac odustao da se totalno ubaci u ulogu i izgura svoju glumu do kraja. Ovo ume da bode u uši u određenim trenucima, ali daleko od toga da je deal breaker. Dobra stvar je to što je muzika, u 90% delu igre epic koliko može da bude, tako da dosta doprinosi atmosferi, kako istraživanju, tako i onome što je najbitnije, u bitkama.

Pillars of Eternity II: Deadfire (Xbox One X)
  • 9/10
    EmuGlx Score - 9/10
9/10

Finalni utisci:

Pillars of Eternity 2 Deadfire je apsolutno puni nastavak keca, koji igru čini zanimljivijom od prvog dela na apsolutno svakom polju. Najbolje od svega je što je igra stvorena na taj način da ne morate da igrate prvi deo kako bi uživali u nastavku, a to može da bude samo jedan veliki plus. Za sve cRPG fanove ovo je must play naslov, ako do sada niste igrali na PC-u, savršena prilika da se priključite na konzolama. Sa druge strane cRPG žanr nije baš consumer friendly za one koji tek žele da uskoče u ovaj tip igara, ali ukoliko odluče to, očekuje ih jedna epska avantura ogromnih razmera.