Simulacije… ili arkade? U svetu video igara postoje dva dijametralno suprotna tabora bilo da su u pitanju sportske igre, vožnje, poljoprivreda ili životarenje jedne opuštene urbane koze. Dok su pristalice simulacija jedna hardkor kasta koja zazire od svega što odstupa od realnosti, „arkadisti“ teže čistoj, rafinisanoj zabavi koja izdašno gleda kroz prste nedoslednostima u odnosu na realan svet. Generalno, sveti gral gejming industrije su naslovi koji uspevaju da ujedine oba tabora i zalude i dušu i telo celokupnog auditorijuma sve do stadijuma kada je nemoguće odrediti da li je prioritet udahnuti vazduh i pojesti nešto ili zanemariti te tako old-school fiziološke potrebe i prepustiti se virtuelnim svetovima. Tema narednog opisa je HD izdanje baš jednog takvog naslova koji je te 2012. imao ozbiljnu tendenciju da vas svojom impresivnošću izuje iz cipela.

„Čekaj… Dishonored? Onaj Dishonored od pre tri godine?“, pitaćete sada vi, zbunjeni kakve uopšte veze ima taj naslov sa bilo kakvom pričom o arkadama i simulacijama. E pa, dame i gospodo, veza postoji, jer ono u šta ste gledali pre tri leta i u šta ćete gledati danas u vizuelno raskošnijem ruhu (što se konzola tiče) je jedan od najboljih stealth simulatora oduzimanja tuđih života koji postoje na tržištu. Simulatora uz kog ćete se pomoću maštovitih supermoći vrlo lako transformisati u arkadnu verziju X-Mena smeštenu u industrijski grad iz devetnaestog veka. Dishonored je punokrvni sneakathon iz prvog lica čija lepota leži u slobodi koja je data igraču u rešavanju misija. Možete biti nemilosrdni ubica koji eliminiše sve pred sobom, a možete i da ne ubijete nikoga tokom cele kampanje koja traje nekih petnaestak sati uz dodatne misije i sadržaje. Stavljeni ste u ulogu natprirodnog ubice po imenu Corvo Attano kome je dodeljena titula zaštitnika Carice ostrva. Carica u burnom sledu događaja biva ubijena, krivica je svaljena na vas, tj. Corva koji je posledično raščinjen, ponižen i strpan u zatvor i tu počinje vaša potraga za istinom i osvetom.

Osveta ima hiljadu boja i dezena – kontrolisanjem putem misli možete navesti pacova sa prikačenim bodežom da se zabije u protivnika koji ništa ne sluti; možete se teleportovati iza dušmaninovih leđa za kvalitetan backstab ili pak prizvati „wind blast“ koji će ošamutiti neprijatelja – izbora ima puno, moguće taktike su zaista brojne i sasvim sigurno će držati pažnju igrača sve do samog kraja. Ovo je igra koja vas ne vodi za ručicu kroz uzak tunel predvidljivosti, već vam daje punu slobodu izbora do ostvarenja postavljenog cilja. Stealth mozgalica u rangu najboljih trenutaka Metal Gear Solid franšize.

S obzirom da je gameplay kvalitet ove igre i danas odličan i neupitan baš kao i pre tri godine, ostaje pitanje šta to novo donosi ovo definitivno izdanje? Ukoliko ste Dishonored igrali pre tri godine na solidnom PC-ju odgovor je kratak i jasan – ovde nema ničeg novog za vas. Ovo izdanje sadrži sve što je imala i GOTY verzija igre sa PC-ja. Kvalitet grafike je identičan, sadržaj je identičan. Unapređenja su primetna prvenstveno po pitanju prelaska sa last-gen na current-gen konzole, što je autorima očigledno i bio cilj zarad prekraćivanja iščekivanja Dishonored 2 koji dolazi tokom naredne godine. Igra izgleda bolje nego što je to bio slučaj na PS3 i Xbox 360 zahvaljujući većoj rezoluciji, življim bojama i boljim teksturama. Ostaje žal što ova prilika nije u potpunosti iskorišćena da donese puno uživanje za čulo vida, jer 60 fps je i dalje nedosanjani san, obećanje koje nije ispunjeno. Definitivno izdanje donosi sa sobom sva tri DLC-a koja su objavljena za originalni Dishonored – Dunwall City Trials, The Knife of Dunwall i The Brigmore Witches i sa te strane ovo je jedno kompletno, zaokruženo izdanje koje će prvenstveno biti vredno onima koji su propustili da odigraju Dishonored onda kada se originalno pojavio.

Dunwall City Trials predstavlja seriju malih izazova od kojih svaki akcentuje skrivanje, taktiziranje ili pravljenje krvave klanice i kao takav služi da se igrač upozna sa različitim gameplay aspektima. Igranje ovog dodatka predstavlja uživanje, jer je svaki od elemenata neutralizacije neprijatelja prava poslastica koja može da se servira na brojne načine. Ostala dva dodatka su vezana za priču i u njima ćete biti u ulozi Dauda, čoveka koji je lično odgovoran za ubistvo Carice. Tu ćete iskusiti kako je to biti negativac, čovek sa druge strane, što baca novo svetlo na dešavanja u glavnoj igri.

06. Dishonored cover

Na samom kraju, teško je složiti se sa naslovom da je ovo „definitivno izdanje“, jer ostaje mnogo toga za čime možemo da žalimo. Prvenstveno se to odnosi na grafiku koja nije ništa drugačija od one iz PC GOTY verzije koja je objavljena pre tri godine. Takođe, ova verzija igre ponavlja grešku iz tog istog GOTY izdanja vezano za inicijalne pack-ove koji donose obilje bonusa koji su lepo zamišljeni kao preorder nagrade za najvernije igrače. Ti bonusi imaju smisla kada se dobiju odvojeno, što je uoči objavljivanja Dishonored-a i bio slučaj. Međutim, sada kada sva četiri bonus pack-a dobijemo zajedno na gomili, to dosta obesmišljava početno uhodavanje i draž sticanja novih veština – sve vam je već posluženo na izvol’te u svom svom preteranom izobilju. Dobićete dosta novca, 12 Bone Charms-a, tj. perkova za kustomizaciju lika i dodatne skill slotove koji će poprilično poremetiti balans igre. Zahvaljujućiu tim bonusima, ma koliko oni u startu bili zamišljeni kao plus za igrače, doći ćete do toga da će vam veći deo igre biti jednostavno prelak i neće doneti neki ozbiljniji izazov.

I pored svih mana, ostaje činjenica da je ovo najkompletnije izdanje igre namenjeno konzolama. Dobre strane originalne igre će zasijati još jače, dok će mane ostati praktično iste. Ukoliko ste odigrali GOTY verziju za PC platformu, nema smisla da nabavljate ovaj naslov, jer je iskustvo u potpunosti isto. Ukoliko ste, pak, napravili skok sa prethodne generacije konzola na trenutno aktuelnu, ili vam je ovo prvi put da ste se susreli sa ovom igrom, Definitive Edition će biti isplativ i smislen. Ovo je Stealth ’em up u jednom od svojih najboljih izdanja. I tačka.