Gotovo prvi detalj koji će verovatno mnogima skrenuti pažnju na ovo ostvarenje je pomen studija ufotable, poznatog pre svega zahvaljujući hitovima poput Fate/Zero i The Garden of Sinners (Kara no Kyoukai). Budući da je ovo anime film namenjen deci, zanimljivo je kako se ufotable snašao u nagloj promeni iz mraka pomenutih naslova u jedno bukvalno kids-friendly šarenilo. Ipak, ufotable je samo animacioni studio, da vidimo kako stojimo na drugim poljima.

Jebeš mi sve, a ja mislio da je ovo formiranje logoa za neko sportsko prventstvo & shit
Jebeš mi sve, a ja mislio da je ovo formiranje logoa za neko sportsko prvenstvo & shit

Yoyo i Nene su veštice čiji je biznis poništavanje svake moguće kletve uz propratno mlaćenje raznolikih karakondžula kao manifestacija kletvi… A to je razume se pos’o k’o pos’o – za odgovarajuću kompenzaciju, sestre ne rade za džabaka. U filmu se zapravo baš i ne pominje reč “veštica” ali ako ćemo realno, nekako se navikne da sve žensko što jaše metlu odmah tako “kategorizujemo”. Uglavnom, nakon jednog reklo bi se rutinskog radnog dana, magično kraljevstvo ili šta već dobija… neviđenu super-ultra-mega-giga strukturu čiji sastavni delovi izgledaju strašno poznato. Yoyo, kao svaka previše radoznala veštica eventualno biva prebačena u ljudski svet modernog doba (razume se u Japan, gde bi drugde) kako bi pronašla uzrok ovih dešavanja i eliminisala neželjene efekte u oba vilajeta. Usput će upoznati nove ljude, naučiti poneku tešku istinu o životu (bez magije) i spasiti sve uz malu pomoć novih i starih prijatelja.

Jebi ga komšija, jesam te molio da mi ne bacaš đubre u avliju!? also - Yoyo je kepec levo, Nene (mlađa sestra) je desno… anime logic
Jebi ga komšija, jesam te molio da mi ne bacaš đubre u avliju!?
also – Yoyo je kepec levo, Nene (mlađa sestra) je desno… anime logic
Odmah useljivo.
Odmah useljivo.
Sunce vam žarko, što mi sjebaste šumu?
Sunce vam žarko, što mi sjebaste šumu?

Dobar trenutak da se ukaže na glavni problem – događaji odgovaraju šablonu iskorišćenom već nebrojeno puta pa je nedostatak originalnosti više nego očigledna mana. Kako vreme odmiče, sve je jasnije šta će uslediti; nemojte se nadati da bar nešto u priči udari kao grom iz vedra neba i postavi nove standarde. Međutim, odrasli svakako nisu ciljna publika pa će deca film doživeti u mnogo boljem svetlu nego što on to zaslužuje. Suvišno je pomenuti da su Ghibli klasici neizbežno poređenje i objektivno gledano, ekspresno podsećanje da u sferi dečijih anime filmova nisu slučajno jedno od poznatijih merila kvaliteta celokupnog “paketa”. A ovo ipak nije Ghibli nivo. Ruku na srce, kada ublažimo kriterijum, Yoyo & Nene su daleko od lošeg filma koji nije vredan ni dečje pažnje.

Dual monitor, bitches!!!
Dual monitor, bitches!!!

Anime poseduje dobre strane, to se ne može poreći. Nije ufotable zakazao na polju animacije; veliki plus predstavlja izobilje za oko veoma prijatnih i grandioznih efekata i naravno konstantno bogatstvo detalja tokom trajanja celog filma. Otkačene akcione scene je definitivno zabavno pratiti a biće ih poprilično – uprkos zavidnom broju eksplozija i sveopštem menjanju reljefa, niko neće stradati što je opet razumljivo kada se zna kome je film namenjen. Nije preterano reći da anime vredi overiti samo zbog “grafike” (a i muzike) dok od priče ne treba očekivati nikakva posebna dostignuća i revolucionarne ideje, ipak je ovo samo film za decu.

Ponekad se čini da je…
Ponekad se čini da je…
...anime na teškim drogama. Ali super je za posmatrati.
…anime na teškim drogama.
Ali super je za posmatrati.

Za muziku se pobrinuo Go Shiina (Tekken, Ace Combat, Tales of Legendia a nedavno i zapanjujuće dobar Kyousougiga OST). Veoma je lako prepoznati njegov stil: lepršave i bogate melodije koje se odlično uklapaju u atmosferu filma. Orkestar od nekih pedesetak članova svedoči o vrlo korektnim produkcijskim vrednostima posvećenim ovom segmentu.

Yoyo neobjašnjivo nije više kepec po “dolasku” na ovaj svet. Good for her.
Yoyo neobjašnjivo nije više kepec po “dolasku” na ovaj svet. Good for her.

Od likova je teško pomenuti bilo koga osim Yoyo, blesavu vešticu dobrog srca koja će biti razlog da ne odustanete od filma što se samo po sebi nameće kao još jedan značajan plus. Pružiće Yoyo pre svega dosta komedije bilo namerno bilo nenamerno usled svoje nepripremljenosti za iskustva u “stvarnom” svetu a desiće se i pristojno sazrevanje lika od početne želje da se što pre vrati u zemlju čuda pa do svesnog prihvatanja mogućeg žrtvovanja (samo magije, ne života, kid-friendly strikez again) zarad spasavanja sveta ljudi.

Život ti jebem, ko ti dade vozačku???
Život ti jebem, ko ti dade vozačku???

U slučaju da se pitate zašto ne pominjemo Nene, mlađu sestru (da, mlađu) jer ipak je u naslovu filma, razlog je prost – većinom je beskoristan lik koji uistinu u ponekom značajnijem trenutku pruža malo (indirektne) pomoći. Takahiro, mlađi od dvojice braće čiji su roditelji postali komični stvorovi kao posledica mešanja svetova i uticaja kletvi, daleko je zanimljiviji lik od Nene. Film se lagano mogao zvati Yoyo & Takahiro. Ako je prvobitno saradnja bila u međusobnom interesu iz čiste nužde kako bi se stvari vratile u normalu, kasnije i Yoyo i Takahiro iskreno brinu jedno za drugo. Eto, bila bi gre’ota ne progovoriti o Takahiru.

The more, the merrier.
The more, the merrier.

Glasovna gluma je uzgred budi rečeno sasvim na mestu i nema prevelikih izleta na livade preterivanja.

Yoyo & Nene dakle nije ništa više od prosečne predvidive priče potpomognute kvalitetnom vizuelnom prezentacijom i dopadljivim glavnim likom uz dobar soundtrack. To i nije tako loše imajući u vidu šta sve (čitaj: kakav škart) anime industrija izbacuje. Blaga jednokratna zabava (u trajanju od 1 sat i 40 minuta) za celu porodicu, ne toliko za odrasle članove koliko za decu koja ne znaju za bolje, bar ne još.

Yoyo (22)

Yoyo (34)