Ovaj anime je deo svojevrsne tematske “trilogije” koja se bavi problemima ljudskog postojanja, i koja takođe uključuje Serial Experiments Lain i Texhnolyze. Za ova tri animea je odgovoran manje-više isti kreativni tim, koje predvode vizuelni umetnik Yoshitoshi Abe, i producent Yasuyuki Ueda. Kao rezultat toga, sva tri imaju sličan vizuelni dizajn, za koji je odgovoran Abe, i bave se temama koje imaju sličnu srž. Ipak, značajno se razlikuju. Haibane Renmei je verovatno najsvetliji, i najlakši za gledanje od ta tri… što ne znači da je lak.
Priča počinje snom jedne devojke, o tome kako pada sa neba. U isto vreme, nekoliko devojaka koje imaju sivkasta krila i oreole, nalaze veliku čauru u jednoj od praznih soba doma u kojem žive. Ispostavlja se da je devojka koja sanja unutar te čaure, i ona se iz nje „rađa“ u taj svet. Kao i ostale devojke, ona je jedno od bića zvanih Haibane (pepeljasta krila). Iako zna da je ranije imala neki drugi život, ona ne može da se seti čak ni svog imena, i saznaje da je takav slučaj i sa ostalim devojkama. Pošto svaki Haibane dobija ime po snu iz čaure, njoj je dato ime Rakka (padanje). Brzo upoznaje ostale Haibane koje žive u mestu zvanom „stari dom“ – Reki (kamenčić), Nemu (spavanje), Kuu (nebo), Kana (rečna riba), i Hikari (svetlo). Oni žive na periferiji gradića okruženog visokim zidovima van kojih niko ne sme da kroči. Jedino misteriozni maskirani ljudi zvani Toge dolaze od izvan zidova, i sa njima komuniciraju samo članovi društva za brigu o Haibane, koje se zove Haibane Renmei.
Serija istražuje poreklo bića zvanih Haibane, njihovo mesto u tom svetu, svrhu njihovog postojanja, kao i to kako se svaka od njih nosi sa time. Donekle je dotaknuta i priroda tog sveta u kojem žive, kao i same organizacije po imenu Haibane Renmei, ali to nisu stvari koje su ikada u potpunosti objašnjene. Dosta toga je ostavljeno na tumačenje gledaocu, baš zato što su i sami likovi unutar priče primorani da se oslanjaju na svoja tumačenja, nikada ne dobijajući jasne odgovore o tome šta ih čeka. Njihova neizvesnost postaje i naša neizvesnost. Rakka, kao protagonista, je najviše u fokusu – dobar deo serije se vrti oko nje, i oko veza koje ona ostvari sa ostalim likovima, primarno sa onima koji žive sa njom u „starom domu“. Može se reći, stoga, da anime spada u slice-of-life žanr, ali to je samo delimično tačno. Pre bih ga nazvao emocionalnom dramom.
Kroz interakcije između likova, i njihove unutrašnje dileme se provlače razne teme vezane za ono što anime obrađuje – ljudsku dušu. Kajanje, samosažaljevanje, samoću, prijateljstvo, greh i iskupljenje. Najbitnija, pak, je tema oprosta. Oprostiti drugima, prihvatiti oprost od drugih i, na kraju, ono što je najteže – kako oprostiti sam sebi. Da li je to uopšte moguće? Anime sve ovo pokriva u 13 epizoda, sa dovoljno suptilnosti i takta, ali opet na način koji će biti sasvim prijemčiv publici koja obraća pažnju na ono što se dešava. Nije zapravo teško shvatiti šta anime pokušava da kaže, ali poruka vam nije nabijena u lice.
Sve ovo je dopunjeno sjajnim vizuelnim stilom, koji koristi prigušene, voštane boje, i tako stvara veoma mirnu, spokojnu, melanholičnu i povremeno misterioznu i napetu atmosferu. Veoma dobro odgovara i spokojnijim, vedrijim, slice-of-life momentima, ali i onim dramatičnijim i mračnijim. Istoj svrsi služi i raznovrsna pozadinska muzika, čiji je autor kompozitor Ko Otani. Možda ste upoznati sa njegovim radom na muzici za video igru „Shadow of the Colossus“. Kao i tamo, i ovde je odradio sjajan posao, i muzika vešto prenosi atmosferu animea.
Naravno, ovaj anime nije bez svojih mana, i vredi ih pomenuti jer nisu u potpunosti zanemarljive. Prva bitna mana je da ima spor početak, koji polako uvodi sve likove i svet u kojem se zaplet dešava. Možda i previše spor početak. Ovde je slice-of-life aspekt animea najizraženiji, neke scene umeju da se odugovlače, i često nemaju preteran uticaj na kasniji deo animea. Iskreno, prvih nekoliko epizoda će vam možda biti dosadne, ali vredno je proći kroz njih, i neke stvari postavljene tu, se lepo isplate u kasnijim epizodama. Druga bitna mana, vezana za to je da, na kraju krajeva, većina likova koji su uvedeni u tom početnom delu zapravo nisu veoma bitni za glavni deo zapleta. Takođe, neki likovi koji JESU bitni, nisu veoma dobro karakterizovani – posebno Kuu. Akcenat je više stavljen na to kako te osobe utiču na protagonistu.
I pored ovih mana, anime je itekako vredan gledanja, i kao celina je veoma dobro i ispunjavajuće iskustvo, koje će na kraju zasigurno učiniti da makar malo razmislite o temama koje predstavlja kroz zanimljivu dramu, i likove sa kojima ćete se najverovatnije saosećati, i za čije će vas nedaće biti briga.
No Comment