Dragon Ball je jedan od najuticajnijih animea svih vremena, rodonačelnik šonena sa detinjastim glavnim likom, koji tri decenije od početka emitovanja još uvek ima brojne sledbenike i ljubitelje. Dve hiljade četrnaeste godine Dragon Ball se vratio na velika vrata filmom Battle of Gods, da bi ove godine Toei započeo novu seriju Dragon Ball Super i izbacio u bioskope novi film, devetnaesti po redu. Što se serije tiče, za ovih dvadesetak epizoda nimalo nije opravdala sufiks, čak što bi jedan drug rekao “što ga više gledam to mi je manje super”. Sa druge strane, film prolazi odlično u svetu, čak će i kod nas imati bioskopski život.
Što se priče tiče, ne očekujte Šekspira. F iz naslova, ako po posteru već niste shvatili, je Friza, jedan od ako ne i najčuveniji negativac u Dragon Ball Z univerzumu. Jedan od Frizinih generala, Sorbet (šerbet?) dolazi na Zemlju s namerom da skupi Zmajeve kugle i oživi svog vožda. Kugle su u posedu starog znanca iz prve serije, Pilafa i njegove svote. Bez većih problema, Sorbet oživljava Frizu koji trenira i okuplja vojsku da krene u totalnu osvetu dvojici ljudi koji su ga uništili. Nažalost, Tranks se vratio u svoje vreme a Goku i Vegeta su otišli da treniraju na drugu planetu i manje više su nedostupni, tako da je ostatku Z družine palo da brane planetu od Frize i njegovih vojnika i da ne izginu baš svi dok neko od glavnih baja ne dođe da spase stvar, po običaju.
Pošto su svi likovi već dobro poznati gledaocima, priča je u ovom filmu mogla da se odvija bez upoznavanja likova i utvrđivanja njihovih sposobnosti. Nažalost, najveći broj postojećih likova je ostao neiskorišćen ili pogrešno iskorišćen. Birs i Viz, duo bogova iz Battle of Gods, su svedeni na hedonizmu nastrojeni Deus Ex Machina. Jedan novi lik je Džeko, svemirski saobraćajac i stari Bulmin prijatelj koji dolazi da upozori Zemljane na Frizin povratak i da im pomogne u odbrani.
Grafički, ovaj film je vrhunac Dragon Ball serije. Jedina zamerka je upotreba CGa koji veoma odskače od 2D crtane grafike i deluje kao last gen konzolaška grafika. Tek u finalu filma CG biva zamaskiran dobrim radom kamere. Borbene scene su izvanredne, sa odlično izvedenim koreografijama (zaboravite na 3-frame pattern iz DBZ), što se posebno vidi u obračunu Z družine sa malim milionom Frizinih vojnika. Ta scena od deset minuta je vrhunac filma, jer sadrži furioznu akciju, neverovatnu animaciju i koreografiju borbe neuporedivu sa bilo čime pre toga.
Ovaj film donosi još jednu transformaciju Sajena, ovaj put je to izuzetno kreativno nazvan Super Sajen Božji Super Sajen stepen. Nadajmo se da će ga preimenovati u nešto manje rogobatno dok taj deo ne dođe u DB Super.
Iako Resurrection of F ima nezanemarljive mane, ipak je to film vredan gledanja, ako ništa a ono zbog najboljeg tabanja u istoriji Dragon Ball franšize. Nadam se da ćete iskoristili priliku da ga pogledate u bioskopu, jer je to redak anime koji je imao sreću da bude prikazan i ovako promovisan i kod nas.
Vegeti su oduzeli trenutak slave, ne mogu im oprostiti.