NeoGeo je svetu predstavljen još davne 1990. godine a prva igra uradjena za njega bio je Fatal Fury. Igra je bila prilično loša, a konverzije za konzole nisu ništa popravile, pa su igrači nastavak dočekali sa velikom skepsom. Za to ipak nije bilo razloga.

Fatal Fury 2 je na svu sreću mnogo bolja igra nego prethodnik, mada i dalje ne spada u uži vrh NeoGeo tabačina. FF2 je ustvari klasična borilačka igra u maniru Street Fightera, sem što omogucava borbu u dve ”ravni” čime je donekle osveženo izvodjenje. S obzirom da je igra nastala na relativnom početku NeoGeo ere, znatno slabije koristi grafičke mogućnosti sistema ali i pored toga izgleda jako dobro, što se posebno odnosi na pozadine (pogledajte samo scenu na vozu ili splavu). Postoji i neka vrsta interakcije sa okolinom pa je tako na pojedinim scenama završih nivoa moguće baciti protivnika na struju, zupčanike ili stampedo bikova. Ostalo je manje-više poznato: ako igrate sami treba da pobedite prvo svih osam osnovnih likova uključujuci i klona vašeg borca a zatim i josh četiri završna protivnika. Borbe se odvijaju u dve dobijene runde s tim što je moguć Double K.O. (još jedna mala originalnost Fatal Furyja) odnosno obostrani nokaut. Posle svake dobijene runde dobijate poene za preostalu količinu energije i vremena (runda po defaultu traje 90 sekundi) a ako igrate udvoje računaće se uzastopne pobede kao u npr. Mortal Kombatu 2. Za razliku od kasnijih nastavaka, borbe u Fatal Furyju 2 deluju usporeno a magije su malobrojnije i teško se izvode, ali ne zato što su komplikovane, već zbog slabijeg odziva na komande. Protivnici u su prilično teški tako da je već na početku problem zabeležiti pobedu, što neće baš oduševiti igrače željne instant zabave. Kompjuterski kontrolisani borci obilato koriste svoje magije i veoma vešto izbegavaju vaše tako da je možda najbolje odmah smanjiti težinu za 2 ili cela 3 nivoa. U igri postoji ukupno 4 udarca – 2 rukom i 2 nogom dok se promena linije vrši kombinacijom više tastera. Uostalom, sve komande ćete upoznati kroz tutorial koji je uobičajen za svaki NeoGeo naslov.

Zvučni efekti koji prate igru su sasvim adekvatni a i borci prilikom izvodjenja magija znaju da prozbore. Muzika je iznenadjujuće dobra sa par zaista lepih tema što je svakako za pohvalu, čak se može reći da je ovo igra sa jednim od najlepših soundtrackova na celom sistemu, a mnoge od tema su kasnije remiksovane u serijalu King of Fighters i kasnijim nastavcima Fatal Fury-ja. Iako nema puno toga novog da ponudi, Fatal Fury 2 je u trenutku pojavljivanja predstavljao dostojnog rivala proslavljenom Street Fighteru II, čak je u odnosu na njega imao i neke prednosti. Ipak, FF2 je ispao mnogo bolji za vlasnike drugih šesnaestobitnih konzola na kojima se pojavila (SNES i Mega Drive 2) jer je zbog malog broja boraca i sporog izvodjenja mogla savršeno da se konvertuje i smesti na kertriž. Stoga, smatramo da je mnogo bolje da pogledate odličnu verziju za Super Nintendo, ne samo zbog postojanja dodatnih modova, već i zbog toga što džojped sa 6 tastera (pored select i start) omogućava da se osnovni udarci sasvim komotno razmeste.

Grafika: 4.0 S obzirom na vreme pojavljivanja jako dobra, naročito sjajne pozadine. Animacija je zato neoprostivo spora, a izgled likova ne može da se poredi sa naslovima iz sredine devedestih pa nadalje
Zvuk: 4.5 Iako zvuk nije nešto naročito, muzika je zaista prelepa
Kontrole: 4.0 Nezgodno prebacivanje iz linije u liniju, teško izvodjenje magija
Zabavnost: 3.5 Iako nije jedna od najboljih igara za Neo Geo, može se reci da Fatal Fury 2 spada medju bolje naslove. Faktor zabavnosti jednostavno ne može biti veći ne samo zbog relativno skromnog izbora boraca, već i zbog apsurdno velike težine.