U prošlom textu pisali smo šta je The Division u osnovi, o konstrukciji Single Player sadržaja i šta ovaj naslov nudi igračima, kako iskusnijim, tako i drugima koji se tek oprobavaju u još jednom hibridnom žanru. Problem većine MMOish igara je sadržaj nakon sadržaja, tj predviđenih aktivnosti za singleplayer i coop mod igranja. The Division je malo problematičniji naslov, uzevši u obzir da ne postoji klasičan takmičarski mod igranja, to jest simetrični timski versus mod. Ovde se sve svodi na takozvani Dark Zone, dnevne misije i skupljanje opreme kako bi postali superioran Division agent.

Dark Zone je deo oblasti označen karantinom na Menhetnu u koji možete ući samo preko određenih Checkpointa. Ukoliko je sav ostali story driven sadržaj PvE, DZ možemo svrstati u mešavinu PvEvP, to jest, igrač protiv NPC-eva sa mogućim (verovatnim) sukobima sa ostalim igračima. Da, malo zbunjujuće, ali objasnićemo malo bolje za koji tren.

Priča

Objašnjenje po glavnoj naraciji ide ovako: Dark Zone je oblast gde su vlasti trpali sve bolesne sa Menhetna, dok su najbolji doktori pokušavali da suzbiju bolest u ostalim delovima, izleče obolele i reše se virusa. Vremenom su uvideli da su pogrešili i neke stvari su počele da izmiču kontroli. Virus je počeo da se širi, doktori da umiru, oprema je ostavljana u ovoj karantinskoj zoni, ništa nije preostalo nego da vojska uplete svoje prste. Ubrzo nakon toga je uveden policijski čas kako bi se, na silu, suzbila populacija koja je pokušala da izađe shvativši da vlada nije ni blizu pronalaženja leka. To je dovelo do većih sukoba da bi na kraju i vojska napustila tu zonu ostavljajući iza sebe vrednu vojnu i medicinsku opremu. Frakcije koje se bore za vlast Menhetna, koje smo pominjali u prethodnom tekstu, su odlučile da “nasele” Dark Zone i da pokupe što više opreme. Mnogo frakcija na malom mestu je dovelo do omalenog građanskog rata. Agenti koji su ušli se često nisu vraćali i svi su počeli da rizikuju svoje živote zarad ostavljene opreme koja im može doneti bogastvo. Drugi agenti su tuđu tragediju doživeli kao svoju sreću i odlučili da otimaju od svakog ko uđe u DZ, da postanu Dark Zone lešinari, Rogue agenti. Na vama je da odlučite da li je avantura u DZ vredna zarad bolje opreme ili ne.

Konstrukcija zone – levelovanje

Dark Zone je ambiciozan pokušaj Ubisofta da promeni stari multiplayer sistem i prilagodi ga The Division priči. Oblast dopušta simultanih 24 igrača, i svako od njih se bori za loot koji zona strogo čuva. Da bi pristupili DZ, potrebno je da ste minimum deseti nivo. Srećom, snaga neprijatelja se skalira prema vama počevši od tog desetog nivoa i raste sve do tridesetog. Zona je podeljena na šest delova i u svakom sledećom težina neprijatelja raste. Naravno u šestom delu su neprijatelji 29-30 nivoa, samo ukoliko niste dostigli poslednji nivo. U trenutku kada dostignete trideseti nivo, zahtevi zone, oni minimalni, se skaliraju sa vama. Prva DZ oblast postaje minimalne težine nivoa 30, dok se svaka sledeća postepeno skalira da bude što teža, gde je poslednja, šesta zona najteža i u njoj se sada nalaze NPC-evi nivoa 32.

Naša preporuka je da, ukoliko ste novi igrač, istražite DZ pre tridesetog čisto da zadovoljite radoznalost. DZ dobija pravi smisao tek nakon tridesetog nivoa, kada jačina vašeg karaktera ne zavisi više od nivoa karaktera nego od opreme koju nalazite. Tu ćemo se prisetiti Destiny i Diablo igara odakle je The Division pokupio neke fore. Dostizanje tridesetog nivoa ne znači da je vaš karakter završio sa napredovanjem, tada počinje prava borba za svaki novi, bolji gear item. Nakon toga svako takozvano “levelovanje” zavisi samo od opreme koju nalazite. Pored kvalitetnije opreme, DZ se razlikuje po svom leveling sistemu. DZ XP dobijate napretkom kroz zonu, tj. ubijanjem neprijatelja. Napretkom karaktera po DZ levelima otključavate novu opremu koju možete kupiti kod specijalnih prodavaca na checkpointima ili u DZ oblasti.

End Game (9)

Dark Zone – 101, nivoi, oprema, valuta

Dark Zone nije sablasna samo zbog priče koja je okružuje, tamo je na neki način kombinovan klasičan The Division pristup iz coop single player moda sa Survival cakama iz drugih igara. Kao što smo rekli, poenta je borba za što boljim loot-om. Kako napredujete kroz svaku sledeću regiju u DZ, tako je veća šansa da ćete dobiti bolji loot. Postoje dva problema koji otežavaju i na neki način se razlikuju od klasičnog farmanja/grindovanja u sličnim igrama. Da bi koristili predmet koji nađete u DZ, morate ga dekontaminirati. Da bi ste to uradili, moraćete da ga izvučete iz Dark Zone helikopterom u posebnim zonama, takozvanim Extraction Points. To je dodatno zakomplikovano sa ograničenom veličinom vašeg ranca za kontaminirane stvari plus postoji sasvim realna mogućnost da izgubite apsolutno sve. Tu dolazimo do novog sistema koji je Ubisoft uveo kako bi začinili vašu avanturu u DZu.

Rogue Protocol je sistem koji se aktivira kada dođe do sukoba dva igrača unutar Dark Zone. Igrač koji napadne nekoga postaje Rogue Agent. Za ubisvo takvog agenta dobijate posebnu nagradu u vidu DZ valute i DZ XPa. Rogue Agent protokol nikada ne traje večno, već zavisi od toga koliki je zločin koji ste počinili, to jest koliko ste drugih agenata ubili. Ukoliko vas budu ubili u DZ a imate nešto u vašem DZ rancu, gubite apsolutno sve, tj dropujete svaki loot koji je kod vas. Naravno postoji mogućnost da odete do mesta gde ste poginuli i pokupite, ukoliko neki lešinar nije to uradio umesto vas. Sa životom, ne gubite samo opremu, nego i DZ novac, DZ XP i posebne ključeve koje nasumično dobijate ubijanjem neprijatelja. Ključevi služe za otvaranje specijalnih kontaminiranih sanduka sa opremom, a pronalaženjem takvih sanduka povećavate vašu šansu za dobijanje što boljeg loot-a.

End Game (7)

Rogue Agents

Kakva je korist za Rogue Agenta u tim trenucima? Što veću štetu napravi, to se diže cena na njegovu glavu, tim i nagrada koju dobija ako preživi. Ukoliko Rogue Agent preživi lov na glavu u određenom vremenskom periodu, postoji šansa dobijanja žutog, to jest High End dela opreme ili oružja. Ako Rogue Agent pogine, ne gubi klasičnu sumu XPa i DZ novca, već minimum x5 u odnosu na običnu smrt. Pošto postoji mogućnost gubitka XP poena, sasvim je realna šansa da degradirate vaš DZ napredak oprobavši se kao Rogue Agent, ili čak samo dok nesmotreno ginete u DZ oblasti.

Ovim je Ubisoft napravio nov, jako zabavan sistem koji vas ne tera samo da razmišljate šta gde kako da postupite, nego da li uopšte vredi pomoći ili napasti nekoga. Kazne su brutalne za Rogue Agente dok su nagrade upitne u svakom trenutku. Nikada niste sigurni da je nešto što je drugi agent pokupio bolje od onoga šta imate, ali ta kocka, taj guilty pleasure je ono šta vas u nekom trenutku tera da uradite tako nešto. Sa druge strane Rogue Protocol je prestrog. Kažnjavanje igrača je toliko veliko, da se većina retko kada odlučuje da krene Rogue putem i “čisti” zone od drugih igrača. Lako možete izgubiti po nekoliko DZ nivoa, a uzeći u obzir da su vam oni bitni kako bi kupili bolju opremu, mnogima se ne isplati. Zbog toga DZ u nekim trenucima izgleda kao velika coop oblast u kojoj igrači pomažu jedni drugima. Postoje dve teorije što je Ubisoft ovo uradio. Prva je da su svesni toga i da teraju igrače da sarađuju dok se zajednica ne leveluje i ne pronađe opremu, dok se ne stvori neka jednakost između igrača, što je veoma verovatno. Druga je to da jednostavno nisu znali šta rade i da je ispalo kako je ispalo. Biti Rogue, pored ogromnih nagrada, ukoliko uspešno preživite Bounty na vašu glavu, pruža neko čudno zadovoljstvo. Lučenje adrenalina dok vas juri desetina agenata budi čudno lepe osećaje u vama, znate da je pogrešno, ali jednostavno ne možete da se oduprete.

End Game (4)

Dark Zone feeling…

Ono što je najbitnije kada igrate u DZ oblast je osećaj izolovanosti, samoće, paranoje koja vas prati svakim korakom. Zona je poprilično velika, checkpointovi su retki i naravno nikada ne možete izaći, napustiti zonu, ukoliko ste u konfliktu sa NPC ili drugim ljudima. Novi igrači se često sreću sa dilemom, šta raditi, da li napasti NPCeve većeg nivoa ili trčati ka extraction zoni, da li rizikovati sve za bolji loot? Nekada možete provesti sate tražeći nešto što baš vama treba, taj poslednji deo opreme koji će vas unaprediti baš kako ste vi zamislili. Možda baš u tom trenutku ukrstite puteve sa Rogue agentima, koji počnu da vas jure unutar ograničene zone Menhetna, dok meci fijuču oko vas i dok vi pokušate da nađete zaklon ili dođete do Safe Room ili osmislite način kako da zavarate trag vašim lovcima. Posle jednog takvog iskustva, svaki sledeći susret sa igračima će biti pun paranoje. Da li žele da me ubiju, zašto me prate, zašto postavljaju turret, zašto me odmeravaju? To je trenutak kada vas igra uvuče, i kada dobijete osećaj kao da ste tamo, kao da vam stvarno život zavisi od vašeg sledećeg izbora i puta kojim se budete odlučili da krenete. Sa jedne strane, oni ne znaju šta nosite, to znate samo vi, i vi se ponašate skladno tome. Ako nosite vredno žuto oružje ili parče opreme, da li da sedite sa njima, mašete im, dok vas oni odmeravaju ili bez panike polako okrenuti im leđa i uputiti se ka sokaku kako bi vas izgubili iz vidokruga. To je žar ovog multiplayer moda, ta neizvesnost na svakom koraku, taj rizik koji raste svakom vašom odlukom. To je ujedno i lepota igranje DZa samostalno.

Naravno dosta toga se menja ukoliko igrate sa prijateljima. Sigurnost raste, samouverenost takođe, imate osećaj da možete da osvojite sve, naravno dok se ne nađete u nekoj neprijatnoj situaciji. Najčešći okršaji između grupe igrača su sa NPCevima visokog levela, gde je šansa za dobijanje boljeg ajtema još veća. To su ujedno i trenuci kada pomislite da možete sve, a kasnije shvatite da ste pogrešili. Sa druge strane, to su trenuci kada drugi igrači mogu da vide da ste u problemu i umesto da vam pomognu, završe prljav posao NPCa, pobiju vas, pokupe vaš novac, ključeve, ajteme i pobegnu što dalje.

Druge End Game aktivnosti

Pored avanturisanja u Dark Zoni, tu su i Daily misije koje se otključavaju nakon što dostignete trideseti nivo. Svakog dana tri od petnaest dobijaju oznaku dnevnih misija sa posebnim nagradama. Postoje dve težine Daily Misija, Hard gde su svi neprijatelji istog nivoa kao i vi, i Challenging, pravi izazov za sve igrače gde se bore protiv neprijatelja trideset drugog nivoa. Challenging misije pored standardnih bonusa donose i parče High End (žute) opreme. Pored tri dnevne, svakodnevno postoje dve Challenging misije koje možete prelaziti koliko želite i svaki put dobijate isti tip nagrada, kredit i parče High End opreme. Challenging misije nisu zanimljive samo zbog opreme koju možete dobiti, nego zbog načina vašeg ličnog i timskog pristupa njima. One zahtevaju visoku koordinaciju i planiranje sa ostalim igračima u timu, zbog toga je glasovna komunikacija skoro obavezna. Kombinovanje skillova, oružja i dinamična taktika je jedini način za uspeh i dobijanje dragocenog loot-a na kraju.

Ubisoft je već najavio dodatne End Game aktivnosti koje će biti puštene u aprilu. Incursion će biti novi izazov za sve igrače. Kooperativni mod od osam igrača koji će se oprobati u dugim i teškim misijama zarad dobijanja Gear Set delova opreme. Incursion misije će najviše, kako je najavljeno, podsećati na Raidove iz drugih MMO(ish) igara. Kako će sve funkcionisati, ostaje nam da vidimo.

The End, for now…

Posle dva velika članka i preko 76 sati igranja za samo nedelju dana, The Division je definitivno ostavio trag u našim glavama. Ubisoft je mudro sačekao da ostali razvojni timovi ispucaju svoje ideje i razgaze teren MMOish hibridnih RPG pucačina i smelo uđe u priču. Priča nije običan placeholder kao kod nekih drugih igara ovog tipa. Zanimljiva naracija, jeziva atmosfera, pregršt detalja i prelep ambijent u kome je smešten The Division će vas neretko ostavljati bez daha. Iako nekonvencionalan, multiplayer mod pruža tonu zabave svim igračima, kako početnicima tako sada već iskusnim agentima. Ubisoft je smelo krenuo u nepoznato i za sada sigurno korača. Nedelju dana nakon izlaska možemo smelo reći da je The Division ispunio očekivanja većine igrača, sadržajem, mehanikom, izgledom igre. Sa druge strane, ovo je samo početak. Da bi ovakva igra ostala živa mesecima nakon izlaska, potrebne su nove ideje, periodični sadržaji koji će zadržati igrače. Ubisoft “samo” treba da ispuni sva obećanja vezana za sadržaj nakon izlaska, da li će to uraditi ili ne, vreme će pokazati. Za sada, The Division je igra koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim i koja će svakome podariti više desetine sati kvalitetne zabave.