Darksiders je bila prva igra Američkog studia Vigil Games koji je uz pomoć njihovog izdavača (i kasnije vlasnika) THQ-a veoma brzo dobio šansu da radi na nekoliko novih zanimljivih projekata. Dok je originalna igra imala zapažen (iako ne prevelik) uspeh, svima je bilo jasno da se na ovaj odličan temelj može dograditi drastično bolja igra koja bi produbila univerzum, nastavila priču, opisala mnoge nove likove i unapredila gameplay u nove pravce i proširila bazu fanova koji su željno čekali da vide šta se desilo posle odlične završnice prve igre koja nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim. Ali posle dve i po godine rada, Darksiders II je uspeo da ispuni skoro sve zahteve koji su fanovi imali osim možda najbitnije stvari – da ispričaju priču koja je vredna gledanja.
Krenimo redom. Darksiders 1 je na veoma dobar način uspeo da upozna igrače sa inovativnim fantazijskim univerzumom u kojem su „kraljevstva“ Raja, Pakla i Ljudi bila u stanju mira, sve dok tajna organizacija moćnih sila nije uspela da destabilizuje primirje, pozove Apokalipsu pre vremena, uništi celo čovečanstvo i za sve to okrivi najsnažnijeg jahača apokalipse Rata. Jahači apokalipse su veoma moćni borci koji su bili odgovorni za čuvanje mira, i kažnjavanje svakoga ko se usudi da uzburka balans između kraljevstava. Svestan da mora naći krivce za ovu ogromnu nepravdu, Rat (War) je u prvoj Darksiders igri proputovao preko Zemlje u potrazi ne samo za osvetom već i da skine ljagu sa svoga imena. Posle fenomenalne završnice u kojoj je Rat obećao da će uz pomoć svoje braće Jahača krenuti u otvorenu bitku da se čovečanstvo spasi, fanovi širom sveta su jedva dočekali vest da će tokom leta 2012. godine izaći nastavak u kojem ćemo ući u čizme totalno novog Jahača. Ovaj put to je Smrt (Death), veoma opasni borac koji umesto ogromnih oružja koje preferira Rat je više fokusiran na brz gameplay, dvoručna oružja i preciznu kontrolu položaja u okršajima. Tokom cele igre on je prikazan kao ratnik koji deli mnoge karakteristike sa Rat-om (ponajviše totalnu posvećenost održanju balansa, kažnjavanju protivnika i bez trunke milosti), ali je takođe mnogo više manipulativan i voljan je da rešava probleme pomoću razgovora.
Iako je sam Smrt odlično realizovan lik (kome je glas dao upečatljivi holivudski glumac Michael Winscott), priča Darksiders II igre se ne nastavlja direktno na kraj stare igre. Ne, Smrt počinje svoju avanturu u istom trenutku kao i DS1, sa već završenom apokalipsom na Zemlji i saznanjem da je Rat okrivljen za ovo zlodelo. Ubeđen da je Rat nevin, Smrt kreće u misiju da skine ljagu sa njegovog imena i pronađe način kako da spasi čovečanstvo putujući preko četiri velika „kraljevstva“, svojevrsne dimenzije u kojima žive druge rase i civilizacije koje čine ovaj odlični fantazijski univerzum. Dugačka kampanja će biti započeta u ledenoj dimenziji Icy Veil gde će Smrt saznati prve tragove kako da pomogne svom bratu i kako da spasi čovečanstvo, a u ostatku igre će posetiti šumovito kraljevstvo džinova, svet mrtvih, raj, pakao pa čak i uništenu Zemlju. Sve u svemu, kompletan svet Darksiders II igre je drastično veći od zona koje su se mogle posetiti u prvoj igri, dajući igračima šansu da mnogo više istražuju. Svi likovi koje Smrt sretne u svojoj avanturi su odlično realizovani, a interakcije sa njima se mogu vršiti preko velikog izbora tema za razgovor koje su odlično napisane i još bolje odglumljene.
Igra traje između 22 i 23 sata kod prosečnog igrača, a rešavanje svih izazova koje igra nudi u kampanji traži oko 40 sati. Pored centralne kampanje, Darksiders II ima i tri DLC misije koja svaka traje oko sat vremena, kao i specijalni i veoma dobro napravljen wave-based mod koji ima čak 100 talasa sa sve težim i težim protivnicima. Svaka smrt u tom modu se teško kažnjava bacanjem na zadnji checkpoint koji može napraviti na svakih 25 nivoa.
Sama forma igre je dosta unapređena u odnosu na prvi Darksiders. Dok je DS1 bila totalno linearna igra sa samo par zona koje su predstavljale omanje „hub“ centrale, DS2 je akcioni hack&slash RPG koji je deset puta veći u svakom pogledu. Sva kraljevstva (dimenzije) koje se mogu posetiti su ogromna, a par njih zaista omogućavaju igranje u „open world“ okruženju, sa velikim šumama, poljanama, pustinjama i sličnim predelima gde će vam vaš konj biti najbolji saputnik. Igra je apsolutno prenatrpana sa zadacima, bossovima koji dolaze u nekoliko nivoa težine (i veličine), zanimljivim zagonetkama koje zahtevaju pametno korišćenje opreme i magija koje ce Smrt nabaviti tokom igre, kao dosta većom atmosferom „istraživanja nepoznatog“. Ova poslednja stavka je dosta prisutna kod igranja zona koje su veoma fantasy orijentisane, pogotovo na primer kod prvog dolaska u grad Džinova, prestonicu Kralja Mrtvih i nekoliko drugih vizuelno spektakularnih lokacija.
Igrači Wii U verzije imaju dodatnu pogodnost da inventar, mapa i ostali sporedni ekrani mogu biti prikazani na ekranu gamepada, time oslobađajući glavni ekran za akciju i lepu grafiku.
Lokacije su bitne, ali dizajn tih lokacije je još bitniji. Prva igra je na odličan način prenela na ekran grafički stil koji je glavni dizajner igre Joe Madueira popularizovao u svojim popularnim stripovima (pogotovo kod legendardnom Battle Chasers-a), a nastavak je odradio još bolji posao. Pošto je tim dosta narastao, Darsksiders II u sebi ima drastično više lokacija koje krasi fantastičan dizajn, odlične fantasy statue, građevine, i dobra upotreba specijalnih efekata koji uzdižu atmosferu igre. Isto se može reći i za ogroman broj protivnika koji su svi veoma dobro dizajnirani i animirani, često sa veoma unikatnim potezima i borbenim magijama.
Borbeni sistem je ono što najviše uzdiže ovu igru iznad onoga što je Darksiders 1 uspeo da da igračima. U toj igri Rat je imao nekoliko fiksnih primera oružija, mali dijapazon magija, i samo nekoliko načina na koji je mogao da se reši protivnika koji su ga napadali. Darksiders II totalno odbacuje taj koncept i prelazi na možda najbolji zapadnjački borbeni sistem u hack & slash igri koji podseća na Devil May Cry franšizu i slične igre koje su redovno stizale iz Japana. Smrt može da koristi nekoliko vrsta oružja (dvoručne kose, brze noževe i rukavice, ili spore ali veoma jake dvoručne sekire i čekiće), potpuno prilagodljive armor setove i čak tri skill tree-a sa kojima se mogu proširiti bazične mogućnosti lika ili naučiti nove magije koje mogu biti ofanzivnog i defanzivnog karaktera. Kombo sistem je maestralno optimizovan da lako omogućava igračima da povezuju poteze, brzo se kreću po terenu koristeći, pale magije koje su veoma korisne, a nedostatak dugmeta za blok tera igrače da zaista dobro razmisle kako napadaju.
Sakupljanje novih oružja i zaštitne opreme je zabavno ovde isto koliko kao i u Diablo igrama, i veoma brzo postaje najzanimljivih deo igre sa dobrom optimizacijom bonusa koji posle par sati igranja lako omogućuju da napravite optimizovano set itema koji će vam omogućiti da igrate baš onako kako želite. Armori dolaze u pet kategorija (oklop za grudi, čizme, naramenice, rukavice i talismani), a pored bazičnih i naprednih sposobnosti koje oni imaju, igrači takođe mogu naći i sakupiti više od 20 specijalnih setova oklopa koji svi daju specijalnu sinergiju bonusa kada sakupite sve komponente.
Najbolji primeri opreme su „Possessed Weapon“, retka oružja koja u sebi imaju mogućnost da napreduju u iskustvu zajedno sa likom i postaju sve jači i jači. Pored korišćenja oružja i magija, jedno dugme vaše tastature ili gamepada se može iskoristiti za paljenje specijalne opreme koju Smrt sakuplja tokom igre. Ta oprema se uglavnom nabavlja za potrebe rešavanja zagonetki, ali svi se mogu i koristiti za vreme bitke. Primer toga je rukavica koja može za privuče protivnike, pištolj, rog koji može da pozove 3 duha koja će vam pomoći u bitci, i još par njih.
Da bi lako koristili i uporedili opremu koju pronađete, developeri su optimizovali izgled menija koji dozvoljavaju laku manipulaciju opremom, kupovinu novih magija i još dosta toga. Dodatna mogućnost unapređivanja sposobnosti lika dolazi od prodaje Stonebites-a, plavih magičnih kamenja koji se mogu prodati za permanentno unapređenje bazične snage lika, a kod mnogobrojnih Trenera se mogu kupiti dodatni kombo potezi koji postaju veoma korisni posle prve trećine igre kada protivnici postaju sposobniji i teži. Smrt uvek može pozvati konja da mu pomogne u kretanju u velikim otvorenim prostorima, a igra poseduje i fast travel sistem koji pokriva i kretanje između lokacije na mapi kao i skakanje iz jedne dimenzije u drugu.
Sve u svemu, sam način igranja, manipulisanja opreme, borba, rešavanje zagonetki, razgovori sa mnogobrojnim likovima i audio vizuelna prezentacija su svi odlično urađeni, ali ono što sputava ovu igru je njena priča. Umesto nastavka na događaje iz prve Darksiders igre dobili smo priču smeštenu u isti vremenski period, ali sa opisom „šta se dešavalo“ daleko od Zemlje, sa završnicom koja nije uspela da dostigne nivo kvaliteta koji je prva igra imala. Iako su developeri iz Vigil Games-a uvek tvrdili da su imali velike planove za nastavke u kojima bi se svo četvoro Jahača Apokalpse (War, Death, Strife and Fury) okupili i krenuli u zajedničke avanture, ovo se nažalost nije obistinilo. Vlasnik tima THQ je pao u bankrot ubrzo posle izlaska Darskiders II igre, franšiza je prodata izavaču Nordic Games-u, a deo tima je otišao da radi na kratko za Crytek pre nego što su svi opet dobili otkaze kada je ovaj Nemački gigant upao u finansijske probleme.
Dve Darksiders igre koje smo dobili predstavljaju veoma ambiciozne projekte koji itekako vrede da budu odigrani, a nadamo se da će u budućnosti Nordic Games napraviti dobar plan za izgradnju novih igara u ovom univerzumu. Originalni tim nažalost više neće raditi na njima, ali temelji koje su napravili su itekako dovoljno snažni da na sebi nose mnogobrojne nastavke koji mogu biti ne samo u hack&slash RPG žanru, već i u mnogim drugim.
Odličan nastavak i bolja igra od prvog dela.
Uz to i dobra priprema za nastavak,
šteta što je sudbina ove odlične franšize neizvesna.