Kada bi me neko pitao kojom igrom bih sebe vratio u detinjstvo da imam tu moć, bez razmišljanja bih mu dao odgovor: “Donkey Kong Country 2 Diddy’s Kong Quest”. Virtuelni svet video igara tih poslednjih godina dvadesetog veka za mene nije mogao biti magičniji i fascinantniji. Piratski brodovi, luna parkovi, unutrašnjost pčelinjeg gnezda i stari zamak su me držali budnim noćima, a muzika genijalnog Davida Wise-a mi se usecala duboko u pamćenje i nikada posle toga nije zaboravljena. Za mene nije postojalo ništa drugo i želeo sam da sakupim što više K-O-N-G slova i DK novčića. Povratak u realnost i nazad u 2014./2018. godinu. Donkey Kong Tropical Freeze (WiiU i Switch) je za novu eru ono što je bio DKC 2 za SNES doba platformera – usavršena mehanika platformisanja, produbljeni nivoi, upečatljivija muzika i što je najbitnije, izazov na sasvim pristojnom nivou. U svakom slučaju, poboljšanje naspram Donkey Kong Country Returns za Wii konzolu.

Donkey Kong Tropical Freeze je igra koja je prvenstveno bila proizvedena za WiiU konzole i koja je bila labudova pesma za Nintendo kada je ta konzola u pitanju. Sam WiiU nije imalo mnogo ljudi i kada se na to doda činjenica da nisu svi kupili ovu igru 2014. godine, možete zaključiti koliko je neprimetno ovo prošlo u svetu video igara. Oni koji su je tada igrali, uključujući i mene su imali fantastično iskustvo puno zabave i uzbuđenja. Nažalost, ubediti druge da prožive isto što i vi uz pomoć reči je bilo nemoguće. DKTF je ostao u senci “propale” Nintendo konzole i nije bilo izgleda da će ikada dobiti pažnju i pohvale kakve je zaslužio. Uvidevši da je nova konzola Switch na totalno drugom nivou popularnosti i broju korisnika, Nintendo je učinio plemenitu stvar i izbacio istu igru za novu konzolu sa manjim izmenama.

Priča za ovakav tip igre je prilično standardna. Vaš protagonista uživa sa svojim prijateljima sve dok ga nešto ili neko ne prekine u tome. U ovom slučaju, na mirnom ostrvu gde su Donkey i prijatelji uživali (slavili rođendan) organizovan je napad od strane snomada koje predvodi strašni morž po imenu Lord Fredrik. Oni sa sobom donose i zimu, kako to i priliči vikinškim osvajačima i na uspešan način uništavaju zabavu našim poznanicima. Pošto su prethodni zlikovci prilično loše prolazili kada remete mir Donkey Konga, i Lord Frederik se neće dobro provesti. Kroz 57 živopisnih i blesavih nivoa, vi ćete pomoći kong družini da spasu svoje ostrvo od zime, večnog snega i leda.

Pored samog Donkeya, imaćete na raspolaganju da igrate i kao Dixie i Diddy, njegovi dalji rođaci, a oni najtvrdokorniji igrači će se radovati da je tu i stari čangrizavi Cranky, stara škola među majmunima. Svako od njih ima i svoje prednosti i umnogome pomažu prelazak svakog nivoa, naročito što je Donkey najtromiji i najkrupniji. Diddy ima jepack kojim produžava domet preskakanja prepreke, a Cranky svoj verni štap koji funkcioniše identično kao i štap Baje Patka u Duck Tales. Trnje vam ne može ništa, a tako i odskok uz pomoć štapa preko glava neprijatelja vas još više vine što može da da prilično dobre rezultate. Sa druge strane, Dixie je najbolji pomoćnik u ovoj igri. Ona kao i uvek ima svoj zlatni konjski rep koji služi kao helikopter i uz pomoć njega ne samo da možete produžiti skok, već vas ona može i izdići uvis kako biste se domogli možda nekih skrivenih lijana ili platformi. Kao prva razlika između dve verzije igara, najpre se napominje da sada na scenu uleće i prekul Funky Kong, koji je stvarno u svakom pogledu fanki. Ali o njemu ćemo da pričamo kasnije.

Pošto je Switch u svakom pogledu bolja konzola od WiiU, dovoljno je reći da je sada grafika još lepša nego pre. Tropski deo ostrva buja od zelenila, guste krošnje su još izraženije, a pesak pod vašim majmunima je još lepršaviji. Ako ste se pitali da li i dalje ima “silueta” nivoa, niste puno pogrešili, naravno da ih ima. I igranje baš tih nivoa nam nikada neće dosaditi. Krzavih ivica nema, sve je mnogo čistije i jasnije. Čak i dok smo igrali igru na WiiU, nismo videli mnogo mesta za napredak, a opet, kada smo pogledali Switch verziju, primetili smo da je Ninteno i to uspeo.

Sitnice čine da stvari budu bolje i lepše nego što jesu. Retro Studios su majstori svog zanata i to vidimo u diskretnim animacijama u samom svetu i njegova interakcija sa vama. Donkey i njegovi prijatelji imaju čiste i precizne animacije, ali ipak imaju i težinu. Ako se zaletite i pokušate da promenite smer, vaš majmun će ipak malo zakočiti, posrnuti pod inercijom i tek onda promeniti smer. Svaki skok u vodu je propraćen animacijom uskoka glavom sa rukama napred, baš kao što bi svako od nas i skočio u vodu. Ako junake ostavite da miruju u nivou, oni imaju i svoje animacije mirovanja, a samo što je Donkey nekada igrao 3DS, sada će da igra… Moja omiljena animacija u celoj igri je kada skočite prema zelenilu ili lijani a niste dobro procenili skok, Donkey će da pruži ruke u nadi da će da se uhvati, ali bezuspešno.

Stvari koje možete sakupljati kroz nivoe se i dalje nisu promenile. Ako želite da imate 100% završetak, potrebno je u svakom skupiti KONG slova i deliće slagalice kojih može biti između 5 i 8. Neki delovi slagalice su jako lukavo sakriveni, dok su drugi namešteni tako da nateraju igrača da se malo pomuči da dođe do njih, ali nisu nedostižni. Nekada ćete i poželeti da razmišljate van nivoa, da primetite sumnjive litice ili skrivene senke koje nisu tu stavljene bez razloga. Sa mnogo strana ćete čuti da je igra teška, što i nije daleko od istine, mada ako “slušate” nivo i shvatite mehaniku koju je retro studio napravio, igra prelazi u adrenalinsku zabavu, a ne muku i obavezu. Sve banane koje sakupljate da biste imali što više života su u vizuelnoj komunikaciji sa vama kroz čitavu igru. Jako retko je neka grupa banana postavljena bez razloga i jako često se iza sakupljanja istih krije novčić, balon za život ili pomoćno srce. Sa druge strane, ako pokušavate da što tečnije pređete nivo, mnoge banane su nameštene tako da vašem mozgu naglašavaju kada treba da se spremi za skok, a kada da pobegne od opasnosti. Kao i svaki platformer, i ova igra ima speedrun mod za igranje. Kada pokušate da besprekorno pređete nivo za zlatnu medalju, onda počinjete da cenite sve male detalje koje je razvojni tim namerno stavio da vama pomogne tokom trkanja sa satom. Ništa nije slučajno, i sve može da se iskoristi u vašu korist.

Pomenuo sam i David Wise-a na samom početku opisa. Na svu sreću starih i novih fanova, Nintendo je vratio ovog genijalnog kompozitora da dovede još jednu Donkey Kong igru na neki viši nivo. Preko četiri sata njegovog stvaralaštva se nalazi u ovoj igri i na vama je da uživate. Iako je moguće naći sve te kompozicije na internetu, jako često sam stao u sred nivoa, našao “tih” kutak i čekao da vreme prođe slušajući muziku. Aquatic Ambiance nam se ponovo vratio u svoj svojoj podvodnoj melanholiji koja je ovde zahvaljujući tehnologiji u još lepšoj izvedbi. Pored ove, skrenuli bismo vam pažnju i na Twilight Terror i Frosty Forest. Kao i u prethodnim igrama, i ovde je David uspeo da uhvati šmek tropskih ostrva i da nam to pretoči u muziku vrednu pažnje. Ovog puta mu ni heavy riffovi gitare nisu bili strani pa je tako dovoljno reći da tema Lorda Fredrika prži i pršti. Najveća mana igre na zvučnom nivou je što su glasovi majmuna prilično suvišni i trebalo je da ih ostave na minimumu, a ne da ih što više približe ljudskim uzvicima koji jako neprirodno i loše zvuče na samom Donkeyu.

Kao i kod svakog platformera, jako je teško osmisliti kvalitetne boss borbe. Naravno, sve se uvek svodi na ispitivanje šeme kretanja bossa, najave napada i načine ponašanja bossa u nekoliko faza dok ga ne pobedite. Borbe traju jako dugo, i to dvadesetak minuta, a desiće vam se da jedan pokušaj traje i do pet minuta. Sve bi bilo mnogo podnošljivije i lakše da su borbe kao u Cupheadu na primer, gde se jako brzo i efikasno kroz greške uči kako da se pobedi boss. Još jedan dobrog primera platformerskih bosseva je definitivno Celeste, od koje bi trebalo svi da nauče ponešto. Ovako ostaje samo mnogo strpljenja i u jednom trenutku ćete i to prebroditi i vratiti se omiljenim nivoima.

Donkey Kong Tropical Freeze (Switch)
  • 8/10
    EmuGlx Score - 8/10
8/10

Finalni utisci

Jedan od najboljih platformera koji smo igrali u poslednje vreme, igra sa prelepom grafikom i kvalitetnom muzikom. Nintendo nije pogrešio što je vratio ovu igru među sve obožavaoce njihovih konzola, a i obradovao stare obožavaoce što mogu ponovo odigrati igru u još boljoj izvedbi sa nekoliko malih promena. Nadamo se da će još nekoliko naslova da prođe kroz isti tretman jer to Nintendo ekskluzive i zaslužuju.