“Oko kolibice ograda od ljudskih kostiju, na ogradi štrče ljudske lobanje s očnim dupljama; umesto reza – ruke, umesto brava – usta sa oštrim zubima. U svim lobanjama na ogradi zasvetleše oči i na čitavoj poljani postade svetlo, kao usred dana. Uskoro se začula strašna buka u šumi: drveće je zatreštalo, a suvo lišće zašuštalo. Iz šume se pojavi Baba Jaga – stupu jaše, tučkom maše, a metlom njiše i trag briše! Dojaha ona do kapije, stade, omirisa oko sebe i viknu:
“Pih, pih! Na nešto ljudsko miriše! Ko je tu? “

Vasilisa Prekrasna – Najlepše Bajke i Basne

Verovatno možete da zamislite koliko sam se pokajao dok sam ovu priču čitao (za laku noć) mojoj ćerki. Nekada je bilo prihvatljivo pričati jezive priče deci kako ne bi sami odlutali u šumu i kako bi slušali roditelje. Od svih likova iz bajki koje sam ikada čuo, najjezivija je Baba Jaga.

Baš taj dečiji strah, misteriju i kulturu su Focus Interactive i developeri The Parasight uspeli da pretvore u video igru. Tokom mojih dvadesetak sati igranja, uživao sam u skoro svakom momentu ove igre.

Pitaj, samo… Ne vodi dobru svako pitanje! Što više znaš, brže stariš! A one isuviše radoznale jedem! – Baba Jaga

Osim ako niste matori kao ja (pa čak i da jeste) šanse su da niste čuli za Baba Jagu. To je verovatno zato što su bajke o ovoj veštici prevaziđene, loše napisane i, naravno, prejezive za današnju omladinu.
Baba Jaga je jedna veštica koja živi u šumi u maloj kućici napravljenoj od ljudskih kostiju. Iako je svemoćna i jede ljude (naročito decu) ova starica voli malo i da posluje. Ako je posetite dok je raspoložena, možda će vam dati nerešivi zadatak umesto da vas pojede. Ako kojim čudom rešite taj zadatak, daće vam magične predmete, brzog konja ili jednu svoju svetleću lobanju.

Ali kako je uopšte ovakvo stvorenje došlo na svet? Kakvi su se to događaji odvili da se monstruozna starica pojavi u šumi i jede ljude? E pa, Blacktail nam nudi svoju verziju porekla Baba Jage.

Priča počinje sa dve sestre bliznakinje: Zora i Jaga. Pronađene u šumi, selo ih je udomilo i odgajalo. Međutim, od kada su se pojavile, čudne stvari su počele da se dešavaju. Ljudi nestaju, zemlja ne rađa, zime su hladnije i šta mislite koga je selo okrivilo za to? Baš zbog ovakvih osuda, sestre su odlučile da napuste selo kako bi otpočele nov život u divljini, gde i naša igra počinje.

Mi igramo kao Jaga i naš cilj je da pronađemo Zoricu. Poslednje čega se sećamo je da se Zorka uputila u šumu kako bi pronašla izgubljenu decu (za čiji nestanak su Zorana i Jaga bile okrivljene). Prateći tragove izgubljene dece, Jaga se priseća svojih dana iz detinjstva, svojih prijatelja i polako saznaje svoju ulogu u svetu. Iako deluje kao preplašena devojčica, prati je misteriozni glas odrasle žene koji je bodri, omalovažava i objašnjava stvari oko nje.

Da, da, znam da malo zvuči kao neka bezvezna serija sa Netflix-a ali priča me je držala prikovanog do samog kraja. Kraj je malo polupan ali istinski sam uživao u priči, a Bogme, i u gameplay-u.

Mali svet, a u srcu Baba Jagina koliba

Blacktail je mala open-world akciona igra iz prvog lica sa malo RPG elemenata.
Igra ima, možda, najmanji svet koji sam ikada video, i baš zato mi se i sviđa. Baš zbog svoje zgodne veličine, developeri su napravili jedan nezaboravan svet pun tajni, jezive arhitekture i mesta koja vas mole da ih izvidite. Imaćete mrvice koje vas vode ka glavnom quest-u, ali gotovo je nemoguće ne skrenuti s puta, baš kao Crvenkapa. Šta god vam izgleda interesantno, skoro uvek vredi izviditi i najčešće vas čeka lepa nagrada. Šuma je puna raznih opasnosti ali stvarno vredi izviditi sve što možete. I nije nužno da izvrnete svaki kamen. Igra ima višak tajni kako igrače ne bi prisilila da izvide svaki kutak. Ovakav način istraživanja dosta podseća na Breath of the Wild, samo je mnogo jezivije i iz prvog lica.

Za mojih 20 sati igranja, naučio sam većinu zona napamet; nešto što nisam uspeo u igrama od kad sam bio dete. Imao sam lepu mapu i putokaze ali sam bez napora zapamtio većinu puteva u Blacktail-u. Ne mogu rečima da opišem koliko je nezaboravan uvrnuti svet Blacktail-a!
Igra je podeljena u četiri otvorene regije (jedna za svako godišnje doba) i, naravno, Baba Jagina kuća u sredini kao hub-zona. U svakoj od ovih regija, vaš zadatak je da odradite glavni quest (i side questove ako želite) koji vas eventualno vode do jednog od nestale dece.
Sva nestala deca su imala kontakt sa Babom (originalnom Babom).

Termin “Baba” u ovoj igri više znači “Stara veštica iz šume” nego majka vaših roditelja. Ovo je titula od kojih se svi u šumi ježe. Kao što možete da pretpostavite, u igri već postoji Baba koja je, po svemu sudeći, glavni antagonista. Niko ne zna gde je, ali je se svi plaše. Njena kuća od kostiju je i dalje tu ali su vrata širom otvorena.
Dok traga za Zokom i izgubljenom decom, Jaga može da pomogne (ili odmogne) stanovnicima šume. Ovo su uglavnom pečurke koje govore, kraljica mrava, đavolci (Imp-ovi) ili misteriozni ženski glas koji je prati.

Iako je portretisana kao uplašeno dete sa maskom koju nikada ne skida, Jaga ima luk i strelu i sposobna je da se brani. Slično kao u Horizon Zero Dawn, možete slobodno da zgrabite par grančica i šaku perja i da, za čas, imate hrpu strela. Kasnije, naučite još sposobnosti ali će vam, do kraja igre, luk i strela biti glavno oružje.

Kada pokupite dovoljnu količinu lepih nagrada kao što su grančice, divljač, kristali, oči, i naravno, ljudski zubi, vraćate se u Babinu napuštenu kuću od kostiju, gde pravite napitke, odnosno, kupujete sposobnosti za unapređivanje lika (upgrade-e). Možete čak i da brzo putujete od kuće i nazad pomoću crne mačke koja vas teleportuje.

Dobre Baba Jage se niko ne plaši

Blacktail ima dva moda za težinu: Story – Lagana težina i Adventure – Normalna težina. Ja sam greškom krenuo da igram na NAJTEŽOJ težini. A kako je to moguće?

Pa lepo, igrate Adventure mod kao “dobra” Baba Jaga. Blacktail ima vrlo plitak sistem moralnosti. Ako oslobađate ptice, hranite ježeve, razbijate kletve i završavate questove na dobar način, dobijaćete pozitivnu karmu.
Ako ubijate male životinje, pomažete armiji mrava, gađate gnezda ptica i košnice pčela, dobijate lošu karmu. Nije bitno za priču kako prolazite kroz igru ali je bitno zbog unapređivanja vaših sposobnosti. Pošto je ovo ipak mala igra, možete birati samo jednu od dve magije u zavisnosti od Jaginog morala.

Naime, ako igrate kao dobra Jaga, otključavate sposobnost da pravite kratak odsjaj sunca iz ruke koji šteti neprijateljim 1-2 metra od vas. Međutim, ako igrate kao zla Jaga (kako bi i trebalo da igrate igru) vi dobijate sisanje životne energije (life drain). Uz pomoći life drain magije, vi značajno pojednostavljujete svoju igru jer ujedno napadate i lečite se.

Kao dobra Baba Jaga, moraćete mnogo više da istražujete i unapređujete svoje strele kako bi opstali u nemilosrdnom svetu.

Čekaj malo, pa Baba Jaga je veštica! Zar ne zna da pravi neke napitke za lečenje!

Baš ovo sam pomislio kada sam krenuo da igram igru. Jaga, svakako, zna da pravi napitke. Igru počnete sa receptom za protivotrov i kako napredujete i istražujete, vi možete pronaći nove recepte za napitke. Međutim, ni jedan od njih nije Healing potion (napitak za lečenje).

Najbliže što sam našao u igri kao napitak za lečenje je sposobnost da pijenjem bilo kog napitka, dobijate nazad malo energije. Blacktail, jednostavno, ne želi da sa sobom nosite ništa za lečenje, već da preživljavate s onim što nađete.

Zapravo, ovo je isto jedan problem što se tiče unapređivanja lika. Nije dovoljno da imate samo određeni broj materijala za nove napitke. Potrebno je prvo da pronađete recept negde u svetu i tek onda možete da sakupite sastojke. Može vam se vrlo lako desiti da imate gomilu sastojaka a ništa što možete da napravite.

Umesto napitaka, morate da pronađete bobice po grmovima ili da ulovite divljač i ispečete je na vatri. Zašto išta od ovoga ne možemo da ponesemo sa sobom za kasnije? Ne znam, ali znam da je igra zbog ovoga mnogo teža ako nemate Life Drain magiju.

Morao sam da restartujem igru kako bih iz početka bolje levelovao Jagu, jer je igra postala nepodnošljivo teška tokom druge zone. Srećom, uspeo sam da pređem igru kao “dobra” Jaga ali je bilo mnogo teže nego što sam očekivao jer nisam mogao da se lečim.

A lečenje je stvarno korisno u igri gde skoro sve želi da vas ubije…

Preambiciozne borbe

Kada prvi put krenete da igrate kao Jaga i počnete da koristite luk i strelu, verovatno će vam se svideti. Natezanje luka, ispaljivanje strela pa čak i par specijalnih strela i koja magija čine Blacktail vrlo zanimljivim. Ideja je da malo bežite (dash-ujete) i malo gađate iz daljine. Melee napad nemate a magija je ograničena, tako da vam na kraju, ostaju samo strele. Sve lepo radi dokle god vas napada mali broj neprijatelja.

Nažalost, vrlo često će te ginuti u igri jer će vas neprijatelji pregaziti. Čak i kada unapredite strele na najjači nivo, potrebno je par dobrih hitaca da skine gotovo svakog prosečnog neprijatelja u igri.

Ako vas nekoliko ovakvih napadne, najbolje je da bežite jer je stvarno teško snaći se samo sa lukom i strelom (osim ako nemate Life Drain). Da bude još gore, dok bežite, možete naleteti na otrovnog pauka ili stati na otrovnu pečurku i popiti još više štete.

Igra ima i gomilu manjih neprijatelja koji ginu od jedne strele ali oni uvek napadaju u grupama i redovno se stvaraju tik ispred vas (bukvalno, iskaču iz zemlje). A pošto su patuljastog oblika, često ih nećete ni videti ako su ispred vas.

Za razliku od običnih zlikovaca, Boss-evi nisu toliko teški. Svaki boss ima skoro istu taktiku kao i prethodni ali bar brzo prođu a vi za nagradu dobijete nastavak priče ili neki upgrade.

Umiranje u igri vas vraća na poslednji save point. Morate, nažalost, ručno da sačuvate igru na određenim mestima (check points) i desiće vam se da to zaboravite i izgubite dosta igre.

Ali čak i sa predvidiljivim boss-evima i čak i da ste Legolas sa strelama, redovno će te primati štetu i onda tragati za nečim da se izlečite jer moćna veštica u treningu ne ume da napravi napitak za lečenje.

Po mom mišljenju, combat je trebao da bude sporedna aktivnost. Nije da je combat loš nego previše očekuje od igrača dok daje vrlo malo sposobnosti i načina da se branimo a pritom nam ne daje način da se lečimo.

Jezivo prelepa atmosfera

Dok sam igrao Blacktail, često me je hvatala jeza i nelagodnost ali u pozitivnom smislu. Često viđamo krv i smrt u igrama ali retko kada vidimo arhitekture od kostiju. Koliba Baba Jage i ostatak sveta obožavaju da prave građevine od kostiju i ovo me je ujedno fasciniralo i ježilo.

Stanovnici Blacktail-a me dosta podsećaju na American McGee’s Alice gde su likovi šarmantni ali i ujedno strašni. Glasovna gluma je i više nego dovoljna za jednu ovako malu igru. Jaga, glas u njenoj glavi i glas naratora čine ovo iskustvo još nezaboravnijim. A muzika? Zamislite Witcher 3 samo… pa… jezivije. Savršeno se slaže uz određene scene. Čak su i ekreani za učitavanje (loading screens) puni treptajućih crvenih očiju. Mnogo truda je uloženo za ovako malu igru i stvarno se oseti ljubav koju su developeri uneli dok su je pravili.

Blacktail (2023) - PlayStation 5
  • 8/10
    EmuGlx Score - 8/10
8/10

Finalni utisci:

Prava je šteta što Blacktail ima par propusta jer bi igra u suprotnom bila pravo remek-delo. Međutim, čak i sa svojim nedostacima, ovo je jedna nezaboravna igra koju svakako treba iskusiti čak i da niste ljubitelj starih Slovenskih bajki. Fascinantan svet, zanimljiva priča i neverovato niska cena čine Blacktail jednom igrom koju ne bi trebali da propustite.

PROS:
– Jeziva atmosfera
– Zanimljiv otvoreni svet
– Dobra priča

CONS:
– Neizbalansiran sistem moralnosti
– Nema napitaka za lečenje
– Borbe mogu da budu teške