Vrati se naša draga veštice ti znaš da ćemo ti mi sve oprostiti!!! Kad se setim decembra 2017. i najave za treći nastavak poznate prebijačke igre veštičjeg šmeka, nismo mogli da se strpimo dovoljno da saznamo šta nam je ekipa iz Platinum Games-a ovaj put smislila. Skoro decenija je prošla, EJ DECENIJA od zadnjeg dela i sa njom su naravno rasle zebnje poznajući Nintendo. Kako se neke franšize lako zaboravljaju i kako postaju deo obskurtne biblioteke. Khm Khm da mislim na Metroid koji je doživeo svojvrsnu renesansu. Čovek je životinja koja se uči sa vremenom tako da je i ovaj put gorka pilula visila ispred nas sa natpisom vaporware. Naravno zdrav razum uskoči i kaže: „Ma nema teorije, jaka je franžiza“ ali kada se zagrebe shvatite da zbog ograničenosti sistema na kom se igra izdaje, nije bilo mnogo prilike da je isproba šira igračka populacija. Zamislite kada bi se ovaj naslov pojavio na Steam-u? Pa to bi bilo pravo čudo i Nintendo bi pogazio svoje principe što se naravno ne dešava i ova sjajna igra mora da se prelazi na donekle inferiornoj platformi.
Za ovih pet godina koliko se Platinum Games maltretirao sa ovim naslovom možemo reći samo jedno a to je da je definitivno cela igra bila vredna čekanja. Developeri su prihvatili neke rizike, odlučili da unaprede prethodne sisteme i da uvedu nove koncepte koji su gejmplej samo poboljšali i od Bayonette 3 napravili odlično iskustvo od početka pa do samog kraja. Stilizovana borba sa dobrim efektima, suluda priča i „cheesy“ dijalozi su samo šlag na torti od koga nećemo dobiti dijabetes ali ćemo se gojiti čekajući nastavak.
Ako ste se pitali kakva je po pitanju priče, ova igra je definitivno bolje organizovana, scenario je ispisan mnogo preciznije sa smislenijim zapletom iako deluje prežvakano na prvi pogled. Pošto je sve usmereno, priča je lakša za prećenje tako da će i novopridošlice moći da se užive u celokupan scenario dok će veterani serijala moći da uživaju u konceptu koji se sreće u današnjim filmovima ali je neuporedivo bolje razrađen. Da da, gledam u tebe Marvele i u beskonačnu reciklažu koju nemilosrdno pumpaš u optički korteks tvojih religioznih fanova. Koncept multiverzuma je u današnje vreme dobro poznat i isproban ali nekako baš pristaje ovoj igri. Sama ideja da postoje višestruke Bayonette u različitim univerzumima je dala scenaristima odlično igralište da isprobaju brojne koncepte koje možda nisu mogli da implementiraju u prethodnim izdanjima.
Putovanje je po mom ukusu možda bilo kratko mada verujem da bi većini igrača bilo sasvim prikladan zalogaj. Dok se kampanja vrti oko spasavanja različitih univerzuma, moći ćemo da posetimo stare znance koji imaju potpuno novu ulogu i novo ruho na koje možda nismo navikli. Iako deluje kofuzno na prvi pogled kao i svaka Bayonetta ovo je možda jedini deo gde je priča zaista koncizna i koja se može ispratiti bez problema od početka do kraja.
Iako ne sija u priči što je i očekivano, Bayonetta rastura borbeni segment i u celu kampanju ulazi ponosno hodajući kroz scenu kao prava bahata diva što odlično pristaje njenom karakteru. Stil borbe je sličan onome iz prethodnih igara ali je svaki susret podeljen ili na boss fajt ili na bitke sa određenim neprijateljima koje će vam doneti medalje. Svaka medalja nosi određene zahteve tako da ako želite najbolji skor moraćete da imate dobro vreme i da ne primite nijedan udarac tokom susreta. Sve zavisi od vaše veštine baratanja kontrolerom. Što više poena to više upgrade-ova i collectibles-a tako da spremite da možda neke stvari i ponovite iako igra nema klasičan New Game Plus sakupljanje svega će vam sigurno pružiti barem još 10 sati dobre zabave.
Combat je isto streamline-ovan i donekle pojednostavljen tako da ćete izvoditi bezbroj kombo udaraca od kojih će sve prštati na ekranu što dovodi do prve ozbilje zamerke za ovu igru. Nije smela da bude na ovoj platformi jer ostareli Switch zaista ne može adekvatno da se nosi sa tolikom količinom čestica ili neprijatelja. Jeste da je tehnološko čudo s obzirom na kojoj konzoli se „vrti“ u 60fps-a ali je zaista greota što nismo mogli dobiti čistiju sliku prelaskom na jače platforme. Da biste odrali protivnike morate zagospodariti kombinacijama udaraca nogama i rukama da bi efekat bio potpun. Na kraju finisher sa pištoljima ili čuveni Bayonettin pucački brejkdens će podići adrenalin do vrha. Stara veštica se nije promenila što pozdravljamo toplo. Zadržan je i Witch time tj dodge u poslednjem momentu koji usporava vreme i daje vam neverovatnu prednost.
Pošto negativci u ovoj igri ne pripadaju Raju, Bayonetta je primorana da promeni svoj princip korišćenja demona robova. Dok su u prethodnim igrama demoni služili kao Fatality oružje, sada svakog od njih možete direktno kontrolisati (nešto poput Astral Chain-a). Postoji više vrsta demona koje možete prizvati i otključavaćete ih kako bude progredirala priča.
Kada se oporavite od tog prvog pozitivnog šoka onda svaka bitka postaje zadovoljstvo. Uvek možete da otvorite borbu sa većim neprijateljima preko Demon Slave-a i zatim da ga završite kombinacijom teških udaraca. Nešto što zaista deluje dovoljno impresivno da ne možete da ispustite Switch iz ruke.
Opremanje oružja sada se vrši na dugme preko setova koje ćete otključavati tokom igre. Kada u borbi pomislite da vam treba nešto atraktivno, tokom napada aktivirajte drugi set i kreće žurka. Pored dobre borbe imamo i istraživačke elemente koji su brojni i koji su jako dobro implementirani u sam dizajn nivoa. Sa nekima možete otključavati dodatne buffove za Bayonettu dok će drugi otvarati 3D modele i OST za mod galerije.
Postoje dodatni obrti poput davanja kontrole igraču nad Violom koja je došla iz drugog univerzuma da bi spasla Bayonettu u univerzumu u kome vlada opšti haos. Viola možda deluje dobro kao lik ali njen combat set nije dovoljno brz da bi parirao glavnoj protagonistkinji. Kao slugfest zaista izazove da igraču padne mrak na oči ali je dobrodošla i zabavna promena.
Bayonetta 3 (2022)
-
9.5/10
Finalni utisci
Bayonetta 3 je odličan nastavak jedne klasične Platinumove igre i pogađa sve u centar što se od nastavka očekuje. Konstantna tenzija i uznemirenost tokom igranja su skoro pa opiplijivi. Kombinovani sa ludim bojama definitivno pružaju jedinstven doživljaj kakav samo poznata Umbralska veštica može.
No Comment