Poslednjih par godina, FPS žanr nezaustavljivo osvaja svemir, razbija sve moguće i nemoguće granice realnosti i stalno pokušava da izmisli nešto novo kako bi zadržali fanove što duže. Kada kažemo “što duže” najčešće mislimo do sledeće godine kada neke najpoznatije franšize izbacuju nove naslove, poput Call of Duty-a. Ubisoft, Activision i još par kompanija su se žestoko okomili na anualni razvoj njihovih najvrednijih franšiza, i to polako uzima svoj danak. Dobijamo igre gde razlike skoro pa ne postoje, totalno suprotno od onoga šta smo očekivali da “nastavci” predstavljaju.
Sa druge strane, tu je EA. Iako ih verovatno, većina igrača mrzi zbog njihove korporativne politike, odnosu prema nekim starim franšizama pa i igračima u nekim trenucima, oni ipak pokušavaju da se “razlikuju” od industrije. Na njihovu sreću, nekada davno su preuzeli DICE tim iz Švedske praktično pod svoj krov, dok je ta kompanija naravno zadržala svu kreativnu slobodu koju su mogli da imaju. Njihov smisao postojanja je bio poprilično jednostavan od tada pa na dalje. Napraviti što bolju pucačinu, koja će biti i ostati na vrhu, kako u godini kada izađe, tako i godinama kasnije. Igru koja će se igrati sve vreme dok se druge kompanije trude da izmuzu poslednji dinar iz džepova igrača za prepakovano “ostvarenje”.
Kao što smo rekli, kompanije bukvalno srljaju u neku fiktivnu budućnost jer se plaše povratka starih dobrih recepata, ili bolje rečeno, žive u strahu da nešto šta se igralo pre deset i više godina više nije “kul” i da igrači praktično ne žele više to. Zbog toga su tu exo-skeleti, ogromni roboti, energetska oružja i ostaže džiža midže koje jednostavno vade igrače iz imersije globalnog ratovanja ili bilo čega što je rat nekada predstavljao, makar u igrama. Zbog toga je EA odlučio da napravi igru gde će rat biti sjajan kao što je nekada bio (naravno u igrama). Naslov gde ćemo spaljivati protivnike, razbijati glave ašovima, cepati utrobe nemcima, turcima i austrougarima mačetama, noževima i bacati ih pod kopita konja ili gnječiti gusenicama tenkova. Naravno samo u igri. Ipak, kao što bi Robert Duvall rekao: “I love the smell of napalm in the morning.” Samo ovde zamenite napalm sa skoro neuništivim plamenobacačem koji prkosi svojim oružjem dok jadni rovovski mučenici trčkaraju okolo vrišteći dok ih plamen obavija i stvara od njih ništa više nego ugaljni usijani trup. Naravno, samo, u, igri… pruža neverovatno zadovoljstvo i histerični smeh dok to radite protivnicima!!!! U igri.
Prvi Veliki Rat, nije bio šala. Stradanje na sve strane. Rat u kome je umrlo oko četrdeset miliona vojnika, skoro milion konja i iz kojeg se stvorila jedna od najgorih kuga koja je umalo smanjila svetsku populaciju za šestinu, Španski Grip. To su sigurno bili jedni od najbrutalnijih trenutaka u ljudskoj istoriji. Brutalnost i obostrana nezainteresovanost za ljudske živote, početak hemijskog rata i početak razvijanja vojne industrije u smeru koji je mogao da uništi svet. Ipak Prvi Svetski Rat je bio pionir za svu vojnu mehanizaciju, tenkove, vozila kao i oružja. Teško je bilo shvatiti i razumeti zašto se EA odlučio da baš uzme ovu, nikada kvalitetno obrađenu tematiku, za jednu njihovu AAA+ igru, ukoliko možemo tako da nazovemo Battlefield franšizu. Većini je bilo nespojiv taj period sa savrmenim ratovanjem i brzom mehanikom koja krasi današnje šutere. Najviše zbog toga što su igrači praktično obrazovanje o konfliktima u igrama učili samo od Drugog Svetskog rata, kada smo imali sjajne puške, odlične tenkove, kada je industrija u globalu bila lansirana na gore neverovatnom brzinom. Ipak, Prvi Svetski Rat krije neverovatne “ratne lepote” samo ukoliko mu date šansu. Taj rat je najčešće nazivan “rovovskim” ratom baš zbog te spore mehanizacije i “sporih” oružja, ali u stvarnosti, na mnogim frontovima je bio mešavina kosovskog boja i rešetanja vojnika iz zasede kao u Staljingradskog Bitci. Najbolja stvar u svemu tome je to što je DICE odlično preneo patnju, muku, užasne i brutalne trenutke u svojoj igri. Pa kako nam to onda Battlefield 1 izgleda?
Jednom rečju, odlično! Battlefield 1 je logična evolucija cele franšize. Za sada najispreglanija igra u svakom pogledu. DICE je naučio na greškama izlascima svojih prethodnih igara, Battlefield 3 i 4, pokupio fore iz Bad Company 2 pa čak i Battlefield 1942 i sve implementirao u jedan naslov. Pozajmio par stvari iz Star Wars Battlefronta, kao što su tri elitne klase: antitenkovska, antipešadijska sa pretečom ručnog topa i gorepomenuti minobacač. Ubacio i Behemoth vozila, nešto slično kao veliki bombarderi u Battlefield 4 koji mogu da preokrenu tok bitke, ukoliko budu pametno iskorišćeni. Uzeli su apsolutno svaki najbolji aspekt svojih prethodnih hitova i spojili u jedan naslov, obmotali u atmosferu Prvog Svetskog Rata i lansirali kao novu igru. Naravno prateći taj recept, ovim naslovom su dostigli epitet možda najboljom i najkompletnijom Battlefield igrom do sada.
Okej, ruku na srce, Battlefield 1 ne prati baš strogo canon WWI dešavanja, pogotovu ukoliko se uzmu datumi bitki koje su obrađene i oružja koje se koriste u njima. Na kraju krajeva, nisu ni mogli da apsolutno sve izvedu kako bi dostigli fluidnost mehanike koja krasi ovu igru. Praktično sva oružja koja se pojavljuju, makar ona polu-automatska i automatska su se pojavila na ratištima tek u poslednjoj ili pretposlednjoj godini rata. Dok su neke bitke naravno, rešavane ranije. Sva ta oružja naravno imaju svoje mane. Ne možemo očekivati stabilnost kao u poslednjem Battlefield naslovu, recoil praktično kida gamepad, miš i ruke u određenim trenucima. Ne možemo očekivati ni preciznost ni funkcionalnost niti da se oslonite u svakom trenutku na ono šta će vam u momentu spasiti život. Sve je to čar Prvog Velikog Rata. Jedina mana kada se tiče oružja, je što ih u odnosu na BF4 ima baš premalo. Sa druge strane, to donosi neki balans u svakoj bitci, jer ćete ne tako retko viđati da na bojnom polju, sve u zavisnosti na kojoj mapi igrati, dominirati jedno oružje po klasi.
U igri su se vratile četiri klase, koje su u neku ruku redizajnirane i izbalansiranije nego ranije. Ovo je prva Battlefield igra gde je moguće igrati sa svakom klasom zasebno i da nećete imati osećaj da ste na bojnom polju sa nekim hendikepom kao u ranijim naslovima. Neverovatno kako su sve klase lepo dizajnirane i dobro osmišljene. Jedno šta ne valja u svemu tome je balans oružja, time-to-kill, pad metaka na određenim udaljenostima i još neke “sitnice” koje se peglaju vremenom. Pored pešadije, tu su i brodovi, avioni kao i naravno kopnena oklopna vozila. Jako je lepo videti da su avioni, kako to biva u Prvom Sv. Ratu praktično pravljeni od papira, i svaka puška pešadije ih može oštetiti pa i uništiti. Protivtenkovska jedinica je sada elitni pick-up koji možete naći na mapi, a bazuke i slične sprave ne posotoje. Tu je antitenkovska granata i dinamit, što poprilično otežava borbu protiv oklopnih vozila. Još više ako se uzme u obzir da su sva oklopna vozila praktično anti-pešadijska. Naravno ništa nije neuništivo, ali sa brojem igrača koji može da uđe u vozilo, pokrivenost koju ti igrači prave iz vozila može stvarno da bude pain in the ass. Ukoliko se spawnujete u neko vozilo, to je klasa za sebe, ne možete igrati sa svojom “default” klasom što je poprilično lepo osveženje. Osuđeni ste na oružje samo koje je ta “klasa” koristila u tim trenucima. Lepo osveženje je ubacivanje konja, uzevši u obzir da su oni bili značajan deo Prvog Sv. Rata kako zbog prevoza tako i u bitkama.
Mehanika je najdiskutabilnija stvar u igri uzevši u obzir dešavanja, ali daleko od toga da je loša. Nismo navikli, makar iz literature da bude toliko trčkaranja na svakom bojištu. Sa druge strane, umerena brizina napucavanja i kretanja, pomešano sa izgledom i dizajnom mapa kao i svim postojećim klasama, pruža poprilično odlične rezultate. Igra nije brza kao Hardline i 4 ali sa druge strane ne tako spora kao Bad Company 2 ili sada već jako stari 1942. Dice je uspeo da nađe neku zlatnu sredinu u svemu i adaptira sa celom tematikom kako bi to izgledalo i igralo se sjajno.
Što se tiče dizajna mape, DICE je već dugo godina proučavao navike, omiljene i najigranije mape igrača. U ovom delu ćete se susresti sa mapama koje liče na apsolutno svaku najbolju mapu iz dosadašnjih igara. Uska “jednosmerna” pešadijska mapa a-la Operation Metro/Locker iz BF3/4, Operation Firestorm/Golmund Railway, Seine Crossing iz BF3 i tako dalje. Svaka mapa ima svojih sičnosti, ali je naravno totalno drugačija od svega, i to je ono najlepše u igri. Već sada se ističu favoriti kod igrača kao i najomraženije mape koje niko ne voli (Fao Fortress anyone?!). Ipak, ovo je možda prvi Battlefield koji ima najizbalansiranije mape na samom izlasku.
Jedna od najboljih stvari su par novih modova kao i odličan Single Player mod. Battlefield igre su se do sada bukvalno koprcale u svojoj prašini single player haosa, a Battlefield 1 nekako tačno uspeva da pohvata sve horore, patnje i emotivne trenutke koje su okruživale vojnike i ispriča kroz odličnu kombinaciju šest zasebnih priča na evropskom kontinentu. Početak BF1 kampanje je poprilično potresan, pa bukvalno za sve igrače i najviše podseća na Medal of Honor i poznato iskrcavanje na Normandiju ili Call of Duty i prvi koraci i isckrcavanje iz brodova dok vam narednik daje 5 metaka u ruci i objašnjava kako da podignete pušku čim vaš “par” koji juri ispred vas padne. Pored svega toga, brzina razvoja priče, kao i kulminacija je odlično tempirana, tako da iako kratko, Single Player iskustvo je poprilično lep doživljaj.
Drugi bitniji modovi su Operations mod. Na svakom delu evropskog kontinenta su se vodile po nekoliko “povezanih” bitaka čiji je ishod menjao tok ratovanja da li za centralne sile osovine ili alijansu. Svaka operacija se sastoji od tri ili četiri mapa i multiplayer meč može da traje i po nekoliko sati. Nakon svake mape i napredovanja na drugi segment borbe, imamo po jedan “CGI” snimak koji razrađuje priču i dešavanja, aftermath prethodne bitke i prolog sledeće. Poprilično lepo traumatično iskustvo koje nam još malo približava horore koji su svi prolazili u toku Prvog Sv. Rata. Pored ovog osveženja, tu su svi ostali stanradrni Battlefield modovi plus fantastični War Pigeon mod koji prosto moramo pomenuti! Poenta je doći do goluba, napisati poruku i poslati je kako bi dobili podršku aljtiljerije. Naravno, to nije tako jednostavno uzevši u obzir da su mape minimalne i da ima previše igrača, ali tada nastaje apsolutni haos, najbolji deo ovog moda. Koja strana prva pošalje tri pisma, ona pobeđuje, a golubovi se mogu “skinuti” sa neba iako budu pušteni sa pismom, prosto fantastično!
Što se grafike tiče, kao i zvuka, apsolutno nemamo šta napomenuti sem da je Battlefield 1 najbolje vizuelno i audio iskustvo u igrama do sada, kao i svaka BF igra. Prosto je uživanje igrati igru kako na konzoli tako i na PCu, još ako imate dobro ozvučenje ili kvalitetne slušalice, then you’re blessed with best BF1 experience!
Ima tu nekoliko istorijskih nelogičnosti u igri, kao što su – crnci. Nije da imamo nešto protiv njih, ali koliko god želeli da budemo politički korektni oni nisu bili heroji rata. Isto kao kada bi dodali žene u ovoj igri, ponovo nije ovo seksisčki komentar, samo jednostavno nije kako bi trebalo da bude. Pogotovo kada vidimo crnog vojnika na strani nemaca ili austrougara, mislim, EA/DICE, REALLY?!?! A da, i početak kampanje počinje pesmom koja je komponovana 1931. godine, okej da mali propust ali… ima još jedan! Gde smo mi, Sveti Srbi!? Toliko bitan narod za Prvi Svetski Rat, na kraju krajeva mi smo ga i započeli! Malo je neukusno da nas izostave, imaju DLCeve za to, ako nas ne bude bilo, biće peticija!
Sem toga, nikakve zamerke na ovu fantastičnu igru! EA i DICE su ponovo odradili savršen posao, zakoračili u nepoznato i servirali nam jednu od najboljih igara ove generacije! Jedno je sigurno, Battlefield 1 će se još dugo dugo igrati a jedva čekamo da vidimo kada i da li će nas ubaciti u nekom DLCu, a do tada ćemo morati da igramo sa nemačkim crncima i sečemo protivnike katanama po evropskim šumama. Ipak su oni heroji ovog rata, ili makar iz očiju ove igre. I NE ZABORAVIMO MOMČILO GAVRIĆA!!!!!!!!!!!! Google it.
No Comment