Kada je Rockstar prvobitno najavio LA Noire, odmah se znalo da nećemo dobiti ”sledeći GTA” niti ništa slično. Od prvih najava i impresija, bilo je jasno da je jedan od najvećih studija u industriji krenuo drugim putem, pokušavajući da servira detektivsku, filmsku noir priču svim igračima koji su očekivali dublje iskustvo od običnog makljanja u GTA serijalu. U to vreme, GTA IV je odavno vladao i često su igrači podsvesno priželjkivali nešto za nijansu drugačije. LA Noire je napokon izašao 2011. godine i možemo slobodno reći da je oduševio čak i one zadrte GTA fanove. Igru je karakterisala odlična priča, sjajna atmosfera, jedna od najboljih muzičkih podloga u ovakvim naslovima i naravno, revolucionarne facijalne animacije.

Šest godina nakon toga, stigao nam je LA Noire Remastered, poboljšana verzija za Xbox One, PS4 i Nintendo Switch konzolu. Svi smo znali otprilike šta da očekujemo od ove verzije jer, ipak je igra na tržištu više od šest godina. Sa druge strane, svi Rockstar fanovi su baš ovaj remaster očekivali dugi niz godina i nikome prosto nije bilo jasno zašto se to tek sada desilo, u jeku GTA V groznice koja još uvek traje kao i u iščekivanju RDR2 igre. Nego da počnemo ispočetka.

Vi ste u ulozi detektiva pod imenom Phelps. Posle drugog svetskog rata, mnogi tada preživeli vojnici su gledali kako da se uklope u društvo na najbolji način. Neki od njih su jednostavno nestali sa lica zemlje dok su drugi svoj fix za adrenalinom i akcijom potražili u policiji ili kriminalu. Glavni protagonista spada u drugu vrstu, policajac koji želi da stigne na vrh detektivske scene, u čemu ćete mu pomoći upravo vi. Igra obiluje odličnom naracijom i pričom, koja, moramo priznati, na početku počinje poprilično sporo. Nekoliko slučajeva, upoznavanje sa kontrolama i načinima funkcionisanja igre kao i najbitnije stavke ovog naslova, intervjuisanje, optuživanje i ispitivanje osumnjičenih i kriminalaca.

Kao što smo već napomenuli, ovo nije igra gde sve vri od akcije i pucnjave, već totalno suprotno. Suptilna ”avantura” iz trećeg lica gde je potrebno da budete više psiholog nego igrač, pratite mimike svih junaka ukoliko želite da postanete najbolji detektiv u gradu ili rešite misteriju koja kopka vašeg junaka, a vremenom i vas. Tu na snagu dolazi odlične facijalne animacije, bolje rečeno, to nisu klasične animacije već za potrebe ove igre, Rockstar je unajmio prave glumce, skenirao im lica i prebacio u igru, tako da dobijete osećaj kao da stvarno pričate sa ljudskim bićem, pre nego animiranim androidom koji očajnički pokušava da deluje kao čovek.

Iako je izvedba identična kao u GTA serijalu, ovo je dosta spora igra, bitno je da saslušate svakog NPC-a ili sporednog lika iole bitnijeg u igri kako bi napredovali, da slušate instrukcije i odlučite se za odgovore ili pitanja koja ćete sledeće postaviti. Iako je open world, igra ima linearno napredovanje, bolje rečeno, svaki zadatak je tu smisleno stavljen i iz jednog vas prebacuje na drugi. Na svakoj sceni zločina je potrebno da pronađete određene tragove, kako bi vas oni odveli do sledećeg markera na mapi. Zanimljivo je to da uvek imate par opcija, te se misije ne odigravaju uvek linearno, već možete da poslušate vaš ”gut feeling” i izaberete trag koji vam je nekako, najlogičniji i najinteresantniji.

Posle početnog osmatranja scene zločina ćete uvek naići na neke svedoke koji su se, nekom nesrećom našli upravo tu, a tada počinje psihološka igra sa njima. U svakom intervjuisanju ili saslušanju možete da glumite dobrog ili lošeg policajaca ili da optužite osobu da laže, verbalno je napadnete kako bi možda pukla pod pritiskom i rekla sve šta zna u vezi sa zločinom. Zanimljivo je da u tim trenucima, mimike i ponašanje igraju najbitniju ulogu i upravo je zbog toga ovaj deo igre fenomenalno odrađen. Uplašene osobe će šetati pogledom, gledati glavnog protagonistu u strahu da ćete možda gledati baš kroz njih i videti da se iza tog straha krije još nešto, ili će možda biti totalno defanzivni odbacujući svake optužbe. Na početku, sve se svodi na instant reakciju saslušanika i na vaš njuh i opažanje ukoliko želite da napredujete. Laki zadaci i čitanje faca neće biti problem, ali kako napredujete kroz igru, nailazićete na sve ”namazanije likove” sa kojima ćete morati poprilično pažljivo rukovati, po nekoliko puta poslušati šta ima da kažu a onda i pratiti njihove mimike dok vi ”šatro” čačkate notes kako bi videli sa kojim pitanjem da nastavite.

Pitanja vam dolaze upravo iz ispitivanja mesta zločina. Svaki dokaz ili trag koji pronađete će vam biti jedno od uvodnih pitanja koje će se račvati u nekoliko malih, iz koga možda možete izvući, motiv zločina ili nešto drugo. Zbog toga ja najbitnije istražiti sve pre nego što krenete dalje, jer najgore šta možete uraditi je ući u ispitivanje bez dodatnih dokaza. U igri je moguće i ne iscediti sve informacije, priznanja od vaših ”sagovornika”, već je potrebno da samo uzmete onoliko koliko vam je potrebno kako bi nastavili dalje. Dok naravno, kompletno optuživanje i satiranje u ćošak vašeg sagovornika će vam doneti bonus poene koje će vam pomoći kasnije u igri.

Pored glavnih misija, tu su i sporedne, bolje rečeno, zločini koji se dešavaju oko vas, ali koji vas mogu istrenirati za bitnije misije u igri. U takvim misijama najčešće dolazi do konflikta oružjem ili jurnjave po gradu. Ne zaboravite, igra se dešava na kraju četrdesetih godina prošloga veka, tako da jurnjava nije brza i eksplozivna kao u GTA igrama, ali iako sva vozila idu 40 na sat, nekako izgleda baš kako treba, a u kombinaciji sa odličnom muzičkom podlogom vam daje odličan feeling u savršeno rekreiranom Los Angelesu sa sredine prošloga veka.

Generalno, igra se nije dosta promenila u odnosu na original. Na PS4 i Xbox One imamo pregršt novih detalja, 4k rezoluciju i fluidnih 60 frejmova po sekundi, dok je Switch verzija koju smo igrali mi, ograničena na 1080p tj 720p u handheld modu sa 30 frejmova. Bilo kako bilo, igra i dalje izgleda fantastično na svim platformama i upravo zbog toga je vredi odigrati makar još jednom.  LA Noire je možda mogao da ima još par dodatnih poboljšanja ili neke nove fore, ali ovo reizdanje nije ni malo za bacanje. Za one koji nisu odigrali igru do sada, ovo je odlična šansa, a stari fanovi ovog naslova se mogu podsetiti odlične priče i atmosfere u igri.