For the Emperor posle više od decenije!!!
Nakon ozbiljne suše za dobrim Warhammer 40k igrama i nakon dužeg perioda čekanja, Xenosi su napravili toliki haos da su Ultramarinci morali da se ponovo pojave na našim ekranima. Dobri ljudi iz Focus Entertainment i Sabre, su napravili nastavak prvog Space Marine koji je bio poznat kao jako zabavna i izuzetno nasilna akcija gde ste prolazili kroz Orkove zahvaljujući arsenalu oružja. Nakon što je prvi deo završen, naš dragi Titus je poslat pod okriljem inkvizicije da decenije služi za kaznu u “Deathwatch” i dokaže svoju lojalnost Emperoru i ljudskoj rasi. Nakon stotinu godina službe, bezbroj mrtivh Xenosa (čita se zenosi za one koji nisu upoznati sa ovim svetom) Ultramarinaci odlučuju da mu pruže šansu i vrati ga u redove jedne od najelitnijih grupa Svemirskih Marinaca koji u službi čovečanstva, kao andjeli smrti štite čovečanstvo od svih pošasti. Tu se nastavlja haos iz prve igre samo što ovaj put nemate orkove već Tiranide i armiju Haosa.
Nakon što ste izabrali silne opcije od perfomance / quality mode za grafiku, preko sensitivity i aim assist, krećete u akciju. Hivemind Tiranida je odlučio da taktički napadne dve planete koje su itekako bitne za razvoj specijalnog oružja koje čovečanstvo u saradnji sa saveznicima sa Marsa (iliti Tech-pristovima) razvija u cilju okončanja haosa i borbi koje traju preko 10.000 godina. Nakon odredjenog trenutka, pored Tiranida uskače Haos i armije The Thousand Sons koji uopšte ne olakšavaju situaciju već žele vas ili ostatke vas da priključe armijama Haosa. Vaš korpus Ultramarinaca je dodeljen tim planetama sa ciljem da unište protivnike i očiste svet od vanzemaljskih napasti.
Igra će vas naterati da predjete prvo Story mode da bi ukapirali celu priču i šta se sve dešava, i usput će vam ubaciti par oružja iz svake klase koje vas čekaju u zabavnom grind delu igre. Mehanike igre su pomalo drugačije nego u prvom Space Marine što je pomalo razočaravajuće. Unet je drugačiji kombo sistem, a i tu je neizbežno naporan deflect parry mode koji postaje sve gori kako napreduje igra jer će vam se mnoge bitke lomiti samo na tome. Developeri, ne mora svaka igra da ima Sekiro deflect parry sistem i prekinite sa forsiranjem tih gluposti jer mnogima je to preko glave, i nije svako sweat i tryhard da bi kačio te gluposti na društvene mreže. Igra nema nešto preterano priče što je plus nego u 90% slučajeva je samo čista haotična akcija. Focus i Saber su se odlučili za neke jako čudne poteze i sve to u cilju da otežaju igru. Nemate mnogo municije i uvek ste primorani da idete u close combat bitke, što će biti problem kada krenete u pravi PvE deo igre o kome ćemo posle.

U slučaju da jurite municiju u sivo zelenim kutijama, morate da igrate hidden picture igre kao pro da bi u sivilu našli kutije kao i pored miliona tiranida i armije haosa koji neće čekati da vi nadjete bilo kakvu pomoć. Čak ponekad i protivnici se toliko uklope u okolini da ćete imati glavobolje da ih prepoznate. Tokom bitke nema milosti ni na jednoj strani. Dok se koljete sa armijama u close combatu, protivnici iz daljine će iskoristiti svaku priliku da vas unakaze i savladaju. Dešavalo se bezbroj puta da vas stave u endless combo koji će vam skinuti hp brže nego programer suknju ruskinji. Health packs su redji nego jedan dan mira u Imperiumu čovečanstva tako da se ne možete oslanjati na njih već ubijanjem protivnika imate priliku da ako brzo reagujete, dopunite sebi hp i armor. Čak na normalnoj težini story mode-a, nailazili smo na umobolno teške trenutke koji će izazivati bes u igračima jer će gledati ekran na kom piše defeated više puta nego što žele i računaju da će biti na ovoj težini. Kada dovoljno oštetite neprijatelja (kao kad devojke kažu da vas vole kao drugara/brata) protivnik će stajati neko vreme šokiran čekajući da im zadate finisher move koji uz maksimalnu količinu brutalnosti (želela bih da se naša deca se druže) osigurava da se protivnik nikako neće oporaviti jer je najčešće u više komada nego razbijeni tanjiri i čaše tokom seoske svadbe. Oružja koja su vam na raspolaganju su tipična za WH40k univerzum tako da imate više verzija boltera od običnog do heavy boltera, snajperi, Melta gun koji radi kao shotgun, plasma puške i pištolji, mačevi, power fist i čekići koji unose pravdu u lica i organe protivnika uz neopisivu količinu krvi i nasilja.
Nakon što predjete story mode kreće interesantan deo. Vi i dva saigrača se upuštate u PvE ili PvP sekciju gde igra zapravo sija. Birate jednu od 6 klasa koje su vam na raspolaganju. Igra ima game director AI koji će random ubacivati protivnike, tako da ni jedna partija neće biti ista, a nekada će samo odlučiti da vas želi savladane po svaku cenu pa će ubaciti više specijalnih protivnika i povrh toga niotkuda random bossa koji će vas pregaziti. Od običnog marinca, preko bulwark koji sa štitom i mačem kontroliše mase, heavy koji sa najjačim range oružjem ubija trash mobove ili pokriva vašu ekipu dok napadaju, preko snajpera sa nevidljivošću, do jetpack ili grapple marinca, imate za svakoga nešto što će odgovarati njihovom stilu borbe. Svaka klasa ima različita oružja i levelovanje njih vam otvara put ka unapredjenju specifikacija (veća preciznost, veća moć, količina municije itd). Jedna dobra stvar je što zajednička oružja koja dele neke klase, prenose experience tako da ne morate ponovo isto oružje da korisite kada menjate klase.

Balans igre u PvE sekciji je jako loš uzevši u obzir da npr Heavy klasa nema close combat oružje a ostaje izuzetno brzo bez municije ako želi da zapravo bude koristan za tim, pošto epohalni “kundak” oružja kojim udara protivnike može samo izazvati emotivni bol žrtvi dok mu se smeju drugi tiranidi ili haos. Ostale klase se mogu snaći ali ako izaberete Heavy klasu, pola vašeg gameplay će biti manijakalno jurcanje po mapi i traženje municije. Bulwark sa druge strane nikad neće patiti od manjka municije jer njegov pravi kvalitet je isprobavanje close combat oružja na nesrećnim xenosima, ali kada se pojave levitirajuci range protivnici, upadate u problem jer će bolt pištolj deliti jako malo damage-a.
PvP sekcija je pomalo čudna zbog odredjenih izbora unutar igre. Matchmaking nije skill based a neke klase su jednostavno counter za druge što može biti easy kill. Bulwark npr sa svojim štitom može se lagano probiti sa štitom do protivnika i objaniti im koliko je chain sword efikasan. Iskusan snajper će maltretirati sve žive sa daljine dok mu se ne pojavi grappler ili jetpack marinac koji će mu pomoći da progura zube i deo kostiju kroz digestivni trakt zahvaljujući thunder hammeru ili sličnom. Heavy će naravno sedeti i plakati u ćošku jer je ili ostao bez municije ili mu se neko uneo u close combat.

Leveling sistem je potpuno druga priča. Sve u igri kupujete sa jednom jedinom valutom koju zaradjujete završavanjem misija. Boje ili Armor? Jedna valuta. Nova oružja? Ista valuta. Hoćete nove perks? Pogodili ste, ista valuta!! Po završenoj misiji na početku dobijate poprilično mali broj te valute tako da vas čeka izuzetno dug i jako bolan grind. Obzirom da je u pitanju warhammer univerzum, imaćete tonu opcija da obojite svog marinca kako želite i da mu stavite armor koji će vama odgovarati, tako da imate i tu jako lepu poslasticu. Igra ima crossplay tako da možete da igrate sa PC i Playstation igračima u isto vreme, stoga vam sigurno neće faliti saborci. Igra je najavila nove klase, dok je ending story mode-a otvorio vrata ka novim misijama i verovatno novim protivnicima tako da sa radošću čekamo sve što nam Focus i Saber spremaju za nastavak ove akcije.
Warhammer 40,000: Space Marine II (2024) - PlayStation 5
-
8/10
Finalni utisci:
Space Marine 2 je igra koja je nešto što je definitivno trebalo fanovima da iskale bes na xenosima ali uz neadekvatnu dozu težine i balansa koja će sa razlogom odbiti deo igrača.
PROS:
– Space Marines su tu
– Sjajni multiplayer modovi
– Izvanredno lude bitke sa hordama protivnika
CONS:
– Užasno loše balansirana težina
– Iritantan parry mode
– Teško nalaženje municije u sred akcije
No Comment