Final Fantasy VII (prva igra) izašla je davne 1997. godine. Igra je doživela veliku popularnost i od istorijskog je značaja kao igra koja je znatno oštetila Nintendo a poboljšala Sony. Za mnoge od nas, Final Fantasy VII je bio prvi JRPG i proširio je našu percepciju o tome šta sve mogu video igre. Do današnjeg dana, Final Fantasy VII je moja omiljena igra svih vremena. Znam da je ovo malo kliše odgovor, ali jednostavno je tako. Odrastao sam igrajući ovu staru igru, grindujući poene za materiju, i uživajući u prekomplikovanoj priči.

Od kada sam prvi put prešao ovu igru, hteo sam remake, a kako mi se čini, i svi ostali obožavatelji su ga hteli. SquareEnix-u je trebalo ukupno 23 godine da napravi prvi deo Final Fantasy Remake-a (2020). Do tada smo dobijali samo zrnca nade u obliku filma, Final Fantasy Advent Children, jednu spin-off igru za PlayStation 2 (Dirge of Cerberus), igre za mobilni, novele, itd. U svakom slučaju, ništa posebno.

Ono što skoro niko nije očekivao je da ćemo 2007. dobiti prikvel (pred-nastavak) na originalnu igru pod imenom Crisis Core: Final Fantasy VII. Još manje je bilo očekivano da će ova igra postati jedna od omiljenih sporednih igara Final Fantasy VII lora.

Samo za PSP… E, pa, neće moći!

Nekada davno, dok smo imali handheld konzole (ručne konzole kao što su Game Boy, Nintendo DS, PlayStation Portable, etc.), uglavnom smo dobijali sporedne nastavke ili “slabije” verzije postojećih igara. Retko kada, desilo se da handheld konzola dobije stvarno dobru igru. Ovo je bio problem sa originalnom Crisis Core: Final Fantasy VII. Igra je bila JAKO dobra ali je bila dostupna samo na PlayStation Portable konzoli. Obožavatelji, kao i igrači koji nikada pre nisu igrali Final Fantasy VII, bili su oduševljeni pričom, borbama i naročito grafikom za igru koja je radila na tako maloj konzoli.

Iako je SquareEnix mogao da portuje igru na PlayStation 2 (ili bar na PlayStation Vitu), to se nikada nije desilo. Da nesreća bude još veća, čak i pojedini vlasnici PlayStation Portable konzola, nisu mogli da iskuse ovu igru, jer je bila prikovana za Sonijev UMD disk (mini optički disk u plastičnom kućištu), a neke verzije PlayStation Portable konzole nisu ni mogle da ga učitaju. Igra, takođe, nikada nije dobila digitalno izdanje.

Osim ako niste imali PlayStation Portable, jedini način da odigrate ovu igru bio je onaj o kome ne smemo da pričamo ovde. Srećom, došao je dan (15 godina kasnije) gde svi možemo da igramo ovaj prikvel bez obzira koju konzolu (ili PC) imali. Možda Crisis Core: Final Fantasy VII Reunion nije igra koju smo tražili ali je igra koja nam je bila potrebna.

Jezgro Krize

Crisis Core se odvija, otprilike, pet godina pre nego što nastupe događaji iz Final Fantasy VII priče. Mi igramo kao Zack Fair, vojnik Shinra organizacije i deo elitne jedinice pod imenom: SOLDIER (Vojnik, da to je ime elitne jedinice). Oni koji su igrali originalnu igru, znaće ko je Zack, ali čak i novi igrači ne bi trebali da imaju mnogo problema da prihvate ovog protagonistu.

Kao Zack, vaše obaveze su da idete na misije u interesu Shinra organizacije, i njihove predstonice Midgar-a (glavni grad). Koristeći svoj ogroman mač, materiju i lepa sećanja na ljude oko sebe, Zack treba da ide na misije gde najčešće treba da poubija par monstruma.

Iako igra počinje sa ratom protiv Wutai-a (drugi grad), priča se vrlo brzo pretvori u rat protiv armija klonova i čudovišta. Naime, pojedini članovi SOLDIER jedinice, dezertirali su, dobili krila i okrenuli se protiv Midgar-a.

Tokom igre posetićete mnoge lokacije iz originalne igre i upoznati mnogo ikoničnih likova, kao što su Hojo (zli naučnik), Yuffie (jedna od tajnih karaktera iz originalne igre), Aerith (jedna od glavnih likova iz originalne igre), i naravno, Sephiroth (zlikovac o kome nema potrebe da išta pišem).

Igra takođe ima nove likove kao što su Zack-ov mentor Angiel i “glavni” antagonista Genesis. Njih dvojica su takođe članovi SOLDIER-a, i najbolji prijatelji Sephiroth-a.
Moram da priznam, ikao mi se Angiel svideo (naročito njegov odnos sa Zack-om), Genesis-a nisam mogao da podnesem. Sve što je ovaj lik radio je citirao scene iz drame i pravio se važan.

Za razliku od originalne igre Final Fantasy VII, priča je izuzetno pitka. Verovatno će te se par puta počešati po glavi, ali je mnogo lakše razumeti šta se zapravo dešava, što je nekada veliki problem u Final Fantasy igrama.

Aktiviramo Borbeni Režim

Ono što će te najviše raditi u ovoj igru su borbe. Borbe su brze, dinamične i vrlo zabavne. Dok hodate po svetu, iznenada će vas napasti jedan ili grupa čudovišta, nakon čega vam se aktivira borbeni režim (combat mode).

Borbe se odvijaju u stvarnom vremenu (real-time), odnosno, nisu potezne kao kod većine starijih Final Fantasy igara. Tokom borbenog režima, vi možete sa Zackom da se slobodno krećete, udarate, koristite materiju (magije), da blokirate i izbegavate napade. Svakog neprijatelja možete da lock-on-ujete (da se fokusirate samo na njega) a da ne brinete za smer vaših udaraca. Blokiranje napada smanjuje štetu koju primite dok je izbegavanja kompletno anulira, baš zato nisam mnogo ni koristio blokiranje jer je dodge-roll odlično radio.

Jedna od unikatnih mehanika u Final Fantasy VII (originalnoj igri) je bio sistem Materije. Svaka magija, sposobnost ili specijalni napad dolazi u obliku male kuglice koje stavljate u svoje oružje. Postoje kuglice za elementalne napad, za pojačanu snagu, kao i za duplo bacanje pojedinih magija ili kompletno lečenje. Kako koristite materiju, materija će da raste (da se leveluje) i bude efektivnija.
Međutim, za razliku od originalne igre, ako želite jače rang materija, morate da koristite Materija Fusion sistem.

Materija Fusion je zanimljiva inovacija za Crisis Core gde spajamo dve materija kako bih dobili treću (jaču) materiju. Ovo je vrlo zarazan sistem koji vas bodri da probate razne kombinacije kako bi vam borbe bile uspešnije. Slobodno možete napraviti kombinaciju koja vam samo pojačava napad mačem, da imate kombinaciju gde koristite najjače magije ili lep balans obe.

Iako je sve ovo već dovoljno za jedan solidan borbeni režim, SquareEnix je dodao i DMW mod (Digital Mind Wave). Kako idete kroz priču, Zack će upoznati pojedine likove koji će ostaviti utisak na njega. To mogu biti njegov mentor Angiel, Aerith (Zack-ova devojka) ili čak njegove kolege iz SOLDIER-a (uključujući i Sephirotha). Tokom svake borbe, u gornjem levom uglu, primtićete slot mašinu sa tri obrtaljke. Umesto simbola kao što su voćke, imaćete slike ljudi iz Zack-ovog života i brojke. Kako se borite, slot mašina će se okretati i ako dobijete kombinaciju brojki ili istih slika, dobićete kratko poboljšanje.

Recimo, možete da dobijete da vam sve magije budu gratis, da na par sekundi budete neuništivi ili čak da levelujete Zack-a. Ako dobijete tri iste slike, možete da uradite limit break. Svaki limit break ili radi dosta štete neprijateljima ili vam daje veliki bonus. Moj omiljeni je bio Moogle Limit Break gde vam se stvori jedan Moogle i unapredi vam svu materiju koju nosite. Svaki limit break ima svoju cut-scenu gde se odigrava ili neko sećanje na tog karaktera. Najčešće, limit break će biti samo vrlo jak napad koji ima svoju cut-scenu. Neke od ovih scena umeju da potraju skoro ceo minut, ali srećom, konačno možemo da ih preskočimo (skipujemo). Baš kao i za materiju, ove limit break-ove možemo da unapredimo kako ih koristimo. Ceo ovaj sistem čini borbe još interesantnijim. DMW nije neophodan da bi uživali u igri, ali stvarno je dobar osećaj kada dobijete neku kombinaciju i iskoristite lep bonus, naročito ako je Moogle Limit Break.

Zack, marš na pos’o!

Imamo interesantnu priču, imamo interesantne borbe, zar nam treba još nešto!? Ne, ali su developeri ipak dodali još toga. Dok prolazite kroz priču, na svakom mestu za čuvavanje igre, vi možete da pokrenete neku od mnogobrojnih sporednih misija.

Kao član SOLDIER-a, Zack redovno dobija zadatke i misjie koje može da ispuni. Ovi Side Quest-ovi su super zbog tri razloga:

  • Kratki su
  • Daju odlične nagrade
  • Daju odličan razlog da odigrate igru opet

Svaka misija se odvija na vrlo maloj mapi, gde Zack treba da dođe iz tačke A do tačke B. Usput, Zack može da se bori protiv običnih monstruma kao i da pokupi skrivene kovčege s blagom. Svaka misija traje samo nekoliko minuta i baš zbog ovoga postanu tako zarazne za prelaženje.

Iako u početku dobijate samo osnovne predmete kao nagrade (Potion-e, Ether-e, Elixir-e, itd.) u pojedinim misijama otključaćete stvarno velike pogodnosti, kao što su nove materije, nove DMW limit breakove, nove prodavnice u igri i, najbitnije, sposobnost da nosite još opreme (još equipment slotova). Ove misije, takođe, eliminišu potrebu da grindujete monstrume kako bi dobili jači level i spremili se za sledeće poglavlje u priči. Iako nisu obavezne, savetujem svima da urade bar nekoliko ovih misija kako bi im priča lakše tekla.

Prezentacija i par zamerki

Crisis Core: Final Fatnasy VII Reunion košta 50 evra, što je čudno, jer Square Enix voli da naplati punu cenu za sve svoje igre, uključujući remake-e i remaster-e. Razlog zbog ovoga je verovatno što je SquareEnix omanuo u par aspekata, uglavnom kod grafike i zvuka.

Pre svega, grafika za vreme gameplay-a je znatno unapređena od originalne PSP igre. Svet, okruženje i naročito modeli karaktera izgledaju mnogo bolje. Grafika nije toliko uglačana kao, recimo, Final Fantasy VII remake, ali i dalje lepo izgleda. Primetićete, recimo, kada likovi sa dugom kosom pričaju, kako im vlasi kose prolaze (clip-uju) jedna kroz drugu.

Glasovni glumci su takođe kompletno promenjeni od originalne verzije. Svi postojeći likovi iz Final Fantasy VII Remake-a imaju iste glasove i u ovoj igri (Hojo, Aerith, Sephiroth, Cloud…) dok su ostali likovi takođe dobili nove glumce. Iako svi glasovni glumci odrade solidan posao, glumac koji pozajmljuje glas Zack-u se nije baš mnogo trudio. Originalni glumac (iz PlayStation Portable verzije) je Zack Fair-a pretvorio u jednog pozitivnog, ushićenog i pomalo blesavog protagonistu. Novi Zack Fair zvuči malo ozbiljnije ali mu fali mu ta ushićenost i razočarenje tokom ključnih momenata u priči. Mnogo više mi se svideo Zack-ov glas iz PSP igre.

Nemojte očekivati veliki otvoreni svet. Zbog ograničenja PSP-a, svaki nivo ili misija se sastoji iz jedne sobe sa vrlo malo račvanja. Doduše, možete malo da se prošetate po Midgar-u gde možete da pokupite par side-questova. Najviše vremena, provešćete u Shinra zgradi odakle krećete na nova poglavlja ili započinjete sporedne misije.

Najveća zamerka za prezentaciju je zbog pre-renderovanih cut-scena. Vidite, kada je 2007e ova igra imale FMV cut-scene, izgledale su neverovatno za to vreme. Mnogo truda i para je uloženo kako bi se te scene prikazale na malom ekranu PSP-a. I baš zato je Square Enix odlučio da, skoro, nište ne radi povodom ovih scena, već da ih samo malo upscale-uje (proširi). Rezultat su loše pikselizovane FMV cut-scene koje izgledaju kao da su iz druge igre. Ovo je najprimetnije ako budete igrali igru na novijoj konzoli (PS5, Xbox Series X) ali se dosta primeti i na konzolama prošle generacije. Stvarno je šteta, jer su neke od ovih scena vrlo bitne i ikonične za Final Fantasy VII lore.

Ljubavni život Zack Fair-a

Moja omiljena stavka u Crisis Core Final Fantasy VII (bilo da je na PSP-u ili Reunion) je glavni lik Zack Fair. Square Enix je poznat po pravljenju izkompleksiranih likova koji lažu, izdaju, ili se ponašaju kao da ih ništa ne zanima. Zack je skroz drugačiji. Od početka, do kraja igre, ovaj momak uvek ima osmeh na licu. Uvek želi da uradi pravu stvar i pomogne ostalima. Sve ljude koje sretne tokom svog putovanja postanu njegovo gorivo koje mu pomaže tokom borbi pomoću DMW moda.

Zackov odnos sa Aerith je skroz suprotan od odnosa koji Cloud ima s njom, jer, verovali ili ne, Zacku je stalo do ljudi oko sebe, a naročito do Aerith. Kako igra napreduje, primetićete kako Zack sazreva od napaljenog klinca koji želi da bude heroj, do pravog vođe SOLDIER-a, kojeg bih čak i ja pratio u bojno polje.

Ne preterujem kada kažem da mnogi fanovi Final Fantasy VII franšize preferiraju Zack Fair-a u odnosu na pravog protagonistu Cloud Strife-a. Zack je, jednostavno, jedan od najvoljenijih likova ikada napravljenih u celoj Square Enix biblioteci igara.

Crisis Core: Final Fantasy VII Reunion (2022)
  • 9/10
    EmuGlx Score: - 9/10
9/10

Finalni utisci:

Iako je Square Enix uzeo par prečica kad je reč o grafici, Crisis Core: Final Fantasy VII Reunion je bila prava uživancija. Lepa priča, zanimljivi likovi, zabavne borbe i odličan post-game sadržaj zakovao me je za ovaj ambiciozan pred-nastavak. Ako ste ljubitelj Final Fantasy VII franšize, dugujete sebi da odigrate ovu igru (i to po odličnoj ceni). Čak i da niste zainteresovani za Final Fantasy VII, ovaj pred-nastavak je odličan uvod u jednu od najvoljenijih igara na svetu.

PROS
– Zabavne borbe
– Dirljiva priča puna interesantnih likova
– Misije su zarazne
– Zack Fair

CONS
– Upscalovane cut-scene preuzete sa PlayStation Portabl verzije
– Novi glasovni glumci nisu toliko zagrejani za svoje uloge