Ubisoft je odavno dokazao da iako preferiraju zaradu preko nekoliko centralnih franšiza, često znaju da odvoje prostora za manje eksperimentalne igre koje imaju makar jednu odličnu ideju u svom temelju. For Honor je jedan od takvih sporednih projekata koji je posle premijere na E3 2015 sajmu uspeo da oko sebe privuče značajnu pažnju svetskih medija i miliona igrača. Smeštena je u alternativnu prošlost gde je ogromna kataklizma naterala srednjevekovne civilizacije da napuste svoje domove, a jedini netaktnuti komad zemlje postaje ogromno boljno polje na kojem će se sukobiti armije vitezova iz Evrope, vikinških hordi sa severa i samuraja iz Japana. Iako ovakva postavka priče ima dozu originalnosti, ona ipak nije na najbolji način dočarana unutar same igre (koja ima singleplayer kampanju, ali više o tom segmentu igre kasnije) gde je prisutan mnogo veći fokus na same borbene okršaje. Jedino što je tada na umu igrača je kako da se snađe sa odličnim sistemom upravljanja borca koji je istovremeno lak za novajlije ali i dovoljno dubok da pruži veštijim igračima dosta prostora za eksperimentisanje i usavršavanje.

Jednostavno opisano, For Honor je borilačka igra sa primesama starih hitova kao što su Bushido Blade i Dynasty Warriors i pakuje ih u modernu formu. Igrač preuzima ulogu jednog od ratnika iz tri dostupne civilizacije – metalno-oklopljenog evropskog viteza, bradatog vikinga ili dobro opremljenog samuraja. Osnovna razlika između njih je to što vikinzi žrtvuju malo svoje brzine da bi imali jače udarce, Samuraji su brzi ali manje ubojiti, a vitezovi su zlatna sredina. Takođe, prisutne su i tri klase koje igračima daju šansu da se bolje posvete stilu igre koji im odgovara – Vanguard je balansiran za sve vrste borbi, Assassin klasa je fokusirana na što brži kraj 1vs1 bitaka, i „Heavy“ klasa u kojoj se žrtvuje brzina radi maksimale efektivnosti napada. Sve u svemu u igri je 12 klasa koje igrači mogu ispitati i pronaći koji im najviše odgovara (za puno otključavanje svih karakteristika boraca potrebno je uložiti između 10 i 20 sati online igranja). Sve bitke se dešavaju na velikim i tematski raznovrstnim bojištima u kojima se pored samih igrača nalaze i stotine običnih kompjuterski kontrolisanih vojnika sa slabim napadima i malom količinom zdravlja koji se bore među sobom i ponekad uspevaju da skrenu pažnju igračima.

for-honor-5

Osnovni gameplay je dovoljno lak da ga bilo ko može savladati uz samo par minuta igranja singleplayer kampanje (koja zbog svoje jednostavnosti predstavlja samo produženi tutorijal), i on se sastoji od biranja u kojem od tri pravca napadate ili se branite (desno, levo ili gore), uz mogućnost za lažiranje naprada. Napad „na desno“ će biti odbranjen blokom „na desno“,  ali ako protivniku lažirate napad na desno, njegov blok na tu stranu će vam otvoriti priliku da ga napadnete sa napadom na levo ili na gore. Ova osnovna postavka je dovoljna za početne bitke, ali mogućnost korišćenja dodatnih sistema kao što su parry (ukrštanje mačeva u pravom trenutku), stamina (čiji nedostsatak će vas ostaviti totalno otvorenim) i dodge (brže je od blokiranja, ali može vas ostaviti u loš položaj koji će protivnik moći da iskoristi) su svi tu da daju igračima pristup većem spektru taktika. Na svu sreću, ove opcije se mogu lako upotrebiti na ekranu, bez potrebe da pamtite komplikovane komande ili komboe.  Takođe i same lokacije na kojima se bitke odvijaju mogu igrati ulogu, pogotovo blizu provalija koje mogu oduzeti dosta zdravlja igraču ako ne pazi i padne.

Singleplayer kampanja traje u proseku oko pet sati i u sebi sadrži taman dovoljno materijala da kupci igre ne bi bili totalno ogorčeni. Prelazak ove kampanje će vas naučiti ne samo sve potrebne poteze, već će vas po hiljaditi put uveriti da bitke protiv kompjuterski kontrolisanih protivnika zaista ne mogu da se porede sa sukobima pravih igrača u multiplayer okruženju. Čak i bitka protiv totalne novajlije u For Honor-u je zanimljivija i više ispunjena tenzijom nego produžene i frustrirajuće borbe protiv jačih protivnika u singleplayer kampanji koji kao da varaju i znaju kada i kako napadate ili lažirate napade. No ipak, ako uspete da pređete kampanju sa dosta truda i zalaganja, frustracija će biti iza vas i moći ćete da se posvetite veoma ambicioznom multiplayeru. Nažalost ni tamo nije sve dobro ispeglano.

for-honor-7

Multiplayer zaista predstavlja centralni deo igre For Honor, i tamo se može naći najviše zabave. Najbolji mod igre je običan 1vs1 mod u u kojem će igrači moći da se totalno posvete zabavnim bitkama, bez sporednih smetnji koje bi im smanjile uživanje. Taktički ples napada, odbrane i diverzija je zaista odlično rešen, i daje šansu svakome da uz dobar pristup pobedi bilo kog online protivnika. Možda i najbolja pohvala koja se može dati igri je da osećaj „težine“ i dužine raznoraznih animacija napada i odbrane. Sistemi stamine i zdravlja, kao i same atmosfere tokom bitaka, bude osećaj „Dark Souls“ igara u online okruženju.  Takođe, okršaji se mogu okarakterisati kao adaptacija neke tradicionalne 2D borbene igre (Street Fighter ili druge poznate franšize) u puno 3D okruženje. Da vam ne bi bilo dosadno za vreme igranja, dobar učinak u online okršajima će vam lagano otključavati pristup drugim klasama, završnim potezima kao i animacija slavlja.

Ovaj osećaj bliske borbe prsa u prsa između dva protivnika se donekle umanjuje u drugim online modovima kao što su 2 vs 2 i 4 vs 4 gde su bitke veće i igači mogu da se nađu u nebalansiranim okršajima gde će na primer par vikinga da istovremeno napadnu usamljenog viteza.  Iako takva bitka nije „poštena“, u trenucima kada usamljeni igrač uspe da se odbrani od brojčano jače opozicije zaista budi odlično osećanje uspeha. Najpopularniji mod igranja je Dominion, smešten na velike mape u kojima timovi od po četiri igrača osvajaju i drže 3 zone dok se na bojištu kreću stotine slabijih vojnika koji ginu od strane jednog udarca igrača.  Čisti  Deathmatch bez zona za osvajanje se može naći u online modu zvanom Skirmish.

for-honor-3

Dok mnogi online mečevi prolaze bez problema, vredno je spomenuti da i PC i konzolne verzije ove igre ne koriste dedicated servere koje je Ubisoft podigao. Igra koristi Peer to Peer sistem koji može dovesti (a u prvim danima igre u prodaji se to redovno dešavalo) konekciju na ne-optimalni server koji daje konekciju sa visokim lagom, a neretko se dešava da kompletan server postane totalno nedostupan u sred meča. Nadamo se da će online infrastruktura igre biti poboljšana veoma brzo jer For Honor je (isto kao i nesrećni Evolve) igra čiji će uspeh biti zagarantovan jedino prisustvom velike baze fanova koji ne prestaju da je igraju.

Istina je da For Honor ima osrednje sklopljen singleplayer mod igre (bio je najavljen samo kao online-only igra), ali njegova online sekcija i te kako nadoknađuje taj nedostatak i igračima nudi multiplayer arenu koja može da ih zadovolji mesecima. Kao dodatni podstrek za duže igranje, For Honor će tokom 2017 dobiti širok spektar DLC dodataka potpuno besplatno. Iako ima mane, For Honor ipak nudi veoma dobru bazu koju Ubisoft može nadograđivati godinama.