Ninja Gaiden Ragebound nije za one koji se mire sa prosekom i vole da se voze kao na laganoj vožnji autobusom kroz park. Ovo je igra koja udara pravo u stomak, udara brzo i bez upozorenja, a vas zadatak je da izdržite i vratite udarac sa kamatom. Sa odsustvom Ryu-a Hayabuse, Kenji Mozu preuzima kormilo i kao nepopustljiva senka koja ne trpi greške, spreman je da pokaže šta znači biti pravi ninja u svetu gde svaki neprijatelj želi da ti prekine misiju i pošalje te u digitalnu smrt. Ako ste mislili da ste spremni za izazov, Ragebound će vam brzo pokazati da niste ni blizu.

Od samog početka, Ragebound vas baca u jurnjavu i borbu bez okolišanja. Nema beskrajnih tutorijala ili dosadnih animacija – ovde ste i borite se. Ne računajući onaj mršavi uvodni deo koji objašnjava osnovne mehanike same igre. To ne može da se računa kao tutorijal. Sistem borbe je najjači adut ovog parčeta akcionog softvera. Kenji poseduje arsenal oružja, od brzih katana do snažnih eksplozivnih napada, a svaki napad ima svoju težinu i zahtev da ga izvedete precizno. Napadi se kombinuju u sjajne comboe koji izgledaju kao da ste se pretvorili u vrhunskog plesača borilačkih veština, samo što umesto plesnog podijuma imate neprijatelje koji padaju kao domine. Realno je bilo očekivati savršeno štivo ali ovakav nivo ispoliranosti i povratak korenima 2D Ninja Gaiden serijala se nije mogao pretpostaviti. Na osnovu trejlera mogli ste da imate neka očekivanja ali novi Ninja Gaiden ta očekivanja blatantno krši sa visokim nivoom bahatosti.

Naravno, svaki pravi ninja zna da ne može da ide samo na juriš. Ragebound uvodi pametne mehanike izbegavanja, blokiranja i counter napada i tako svaki sukob postaje igra mačke i miša gde morate da čitate protivnika i reagujete brzo. Iako je ovo sada svima poznato kada se navede da je borba kao ples, u ovom slučaju zaista ritam igra bitnu ulogu. Veterani teških igara se ovakvom konceptu mogu na početku smejati i reći ma prelazio sam ja gore košmare od ovog. Na kraju zaista Ninja Gaiden zna da istestira strpljenje i integritet najdebljih živaca. Igra se ne zadovoljava samo da vas “nabije na bodež” – želi da vam dokaže da je svaki vaš uspeh plod vaših refleksa i taktičkog pristupa.

U ovoj igri posebnu stavku čini tzv Rage Mode. Nije u pitanju specifična mehanika nego je kombinacija faktora koji imaju potencijal da povećaju damage tokom same borbe. Ovo stanje se postiže korišćenjem Hypercharge i Ninja Fusion mehanika. Ove mehanike omogućavaju igračima da izvedu užasno jake tehnike koje prave tonu damage-a. Te tehnike ili mogu biti rezultat zajedničkih poteza Kenji-a i Kumori ili ako se poklope napadi sa bojom aura koje neprijatelji imaju. Ninja Fusion su napadi koje izvode Kenji i Kumori i ti napadi izgledaju fenomenalno i otvaraju slavinu na adrenalinskoj točionici. Hypercharge radi drugačije a to je mehanika oslanjanja na boje aura koje protivnici imaju i ako dobro poklopite boje aura sa napadima onda kreće povećanje damage-a koje često može rezultovati one hit kill-ovima. Iskreno, osećaj je kao da ste popili deset crnih kafa i sada ste spremni da pregazite sve prepreke uključujući i znak na raskrsnici, kružni tok i saobraćajca koji sve to reguliše. U pitanju je ozbiljan old school gas koji će se svideti NES veteranima.

Priča igre je klasična, ali efektna. Ryu-ov učenik Kenji je na zadatku da u odsustvu svog majstora spase šta se spasti može od njegovog sela i klana i da protera zle sile nazad tamo gde im je mesto. Dubokouman zaplet na nivou starih NES naslova nema šta ali u tome i jeste šarm ovog parčeta softvera. Na prvi pogled možete se prevariti i pomisliti da je Ragebound svojevrsni remake originala sa NES-a. Ima dosta istih scena kao u prvencu koje služe kao svojevrsan omaž staroj školi. Daleko bilo da se sve ponavlja ali ova igra se lako može računati kao origin story zamenskog protagoniste. Definitivno je možete igrustirati pre ostalih kanonskih ostvarenja koja su sada prisutna i na modernim sistemima. Da se napomene da je Kumori sjajan supporting karakter koji predstavlja integralni deo gejmpleja i sada je teško igrati stare nastavke bez nje. Nindža svet je ovde prikazan sa dovoljno mistike i starinske magije da se oseti prava težina svakog poteza, ali i sa dovoljno modernih elemenata da ne deluje kao neki kliše iz osamdesetih.

Što se tiče grafike, Ragebound je čist pikselizovani visual porn sa kojim nemamo prilike da se sretnemo često. Sa čistim linijama, živim bojama i glatkim animacijama koje podsećaju na najbolja vremena crtane akcije ovde je kompletan pikselizovani retro užitak podignut na maksimum. Za očit primer mogu se uzeti potezi. Svaki potez ima svoju dinamiku i efekat, od bljeska katane do praska eksplozije u Rage modu. Detalji su svuda samo treba uživati u njima. Poznavaoci će prepoznati kvalitet u svakom momentu u ovom naslovu. Nivoi su raznovrsni i bogati detaljima – od mračnih hramova prekrivenih maglom, preko futurističkih arena osvetljenih neonima, do starih japanskih sela u sumrak. Svaki nivo je mala umetnička scena u kojoj ste vi glavni izvođač.

Muzika je pažljivo komponovana da prati svaki trenutak igre. Napete borbe imaju energične ritmove koji vam pumpaju adrenalin dok se u pauzama možete opustiti uz atmosferične zvuke koji podsećaju na tradicionalne japanske instrumente. Zvučni efekti su precizni, svaki udarac, sečivo i korak imaju svoj jasan i zadovoljavajući ton. Tehnički, Ragebound je gotovo besprekoran. Kontrole su oštre i responzivne što je presudno u ovakvom žanru gde je svaki milisekund bitan. Nećete imati problema sa kašnjenjem ili čudnim pomeranjem a ako se poneki bagovi i pojave, oni su retki i ne remete tok igre.

 

Neprijatelji su dizajnirani tako da vam ne dozvole da se opustite. Imaćete u rosteru sve moguće formate. Od brzih, malih ninži koji skaču i izbegavaju, do velikih, sporijih boraca sa teškim udarcima. Svaka grupa neprijatelja zahteva drugačiji pristup i taktiku što igru čini dinamičnom i osvežavajućom. Boss borbe su pravi izazov – svaki boss ima jedinstvene napade, obrasce i slabosti koje morate da naučite i iskoristite ako želite da pobedite. Na stranu što svaki od bosseva izgleda kao sistematično i dobro osmišljeno pixel art delo. Što se tiče replay value-a, Ragebound vam nudi da se vratite na nivoe i usavršite svoje veštine, pronađete skrivene stvari i otključate dodatni sadržaj. Igra nije dugačka, ali svaki minut proveden u njoj vredi pogotovo ako volite izazove koji vas pritiskaju da stalno budete bolji i snalažljiviji. Na kraju ne bi nas čudilo da već postoje speedrun-ovi ove igre sa zatvorenim očima.

Na kraju, Ninja Gaiden nije za svakoga. Ako ste fan kampanje koja drži pažnju, koja tera igrača da se znoji i da je svaki makar i mali uspeh kosmička pobeda – ovo je igra za vas. Ako srcu više leži lagana šetnja ili potreba da vas igra drži za ruku, bolje idite na drugi šalter (ne priznajemo postojanje Assist Mode-a). Ovaj prelepi pakao na zemlji je pravi izazov i dokaz da stari dobri nindža serijal može da izgleda i igra se moderno, brutalno i uzbudljivo. Baš kao što smo voleli!

Ninja Gaiden Ragebound (2025)
  • 10/10
    EmuGlx Score: - 10/10
10/10

Finalni utisci:

Ninja Gaiden Ragebound je čista akciona mašina koja testira reflekse i nervni sistem svih živih, ali kad se savladaju postavljeni izazovi, igrač postaje pravi nindža majstor kome nema ravnog. Ako volite brutalnu borbu i pravu staru školu, Ragebound je pun pogodak šurikenom u centar.