Nakon velikog uspeha Mortal Kombata 3 na arkadama kao i portova na gotovo sve tada aktuelne sisteme pojavila se i proširena verzija istog naslova u vidu Ultimate Mortal Kombata 3 koji je nažalost bio portovan samo na par sistema (Mega Drive 2, Super Nintendo i Saturn). Nedugo zatim kao poslednji u seriji 2D nastavaka Mortal Kombata i kao specijalna ekskluziva za konzole 1996. izlazi Mortal Kombat Trilogy, svojevrsna sveobuhvatna kompilacija prethodnih MK igara. Iako je u originalu zamišljen kao ekskluziva za PlayStation, Trilogy je kasnije portovan i na PC, kao i na Saturn, dok je na posletku i za N64 izbačena prilično osiromašena verzija koja je i tema večerašnjeg retro opisa.

Nintendo nikad nije imao sreće sa Mortal Kombatom, njihova stroga politika “igara za celu porodicu” koja je uključivala cenzure brutalnosti i krvi se nije baš uklapala u koncept ovog ultra nasilnog serijala. Tako su MK portovi za Nintendove sisteme najčesće biti veoma osiromašeni za ono što je po mnogima bila i sama suština igre. Bez obzira na tehničku superiornost u odnosu na konkurentne SEGA konzole u to vreme, MK igre na Nintendu su uvek ostajale u senci zbog spomenute cenzure. Nintendov aktuelni sistem u vreme pojavljivanja MK:Trilogy-a – N64 je pored svih drugih hendikepa koje je imao, veoma zaostajao u ponudi borilačkih igara, posebno onih sa klasičnom 2D grafikom (mogu se nabrojati na prste jedne ruke), zbog hardverske nekompatabilnosti sa tim tipom grafike. Nintendo 64 je zamisljen kao sistem totalno optimizovan za 3D grafiku, tako da je razvijanje klasičnih 2D igara za isti pravilo noćne more programerima. Ipak, Midway je uspeo da nekako portuje dosta izmenjenu verziju Trilogy-a na N64, koja i predstavlja jedinu različitu verziju te igre, pošto su ostali portovi identični PlayStation originalu (za postojanje Game.com verzije možda je bolje i da ne znate).

Za razliku od PSX/PC/Saturn verzija u kojima se pojavljuju apsolutno svi likovi iz MK/MKII/MK3/UMK3, uključujući sve boss-ove i skrivene likove, u verziji za N64 imamo samo kompletnu UMK3 postavu uz par likova iz MK2 (Raiden, Baraka) i specijalne verzije Johnny Cage-a koji je leftover iz MK3. Likova iz prvog MK-a nema, kao ni bossova (moguće je samo kao i u MK3 igrati sa Motarom i Shao Khanom preko šifre, ali Kintara i Goroa nema uopšte). Osim toga nedostaje i mnogo pozadina kao i muzike, uglavnom su zadržane stvari samo iz MKII i UMK3. Ono što ostaje jeste neizmenjeno MK nasilje koje ovog puta za divno čudo nije cenzurisano, kao i novi aggressor sistem. Suština aggressor sistema je aggressor skala koja se puni sa svakom vašom “agresijom” tj. napadom na protivnika, kada se skala popuni nanosite više štete, a vaš lik ostavlja Street Fighter Alpha-like tragove iza sebe. Vrlo originalno, nema šta. Nove stvari koje su jedino dodate u MK Trilogy su i u N64 verziji, a to su Animality, Friendship, Babality i Brutality završni potezi za sve likove uključujući i one stare u čijim igrama ti potezi nisu ni postojali. Stari likovi iz MKII su dobili i combo poteze ala MK3, jedina mana je što su isti očajano animirani… Vidi se da nije uloženo mnogo truda u dodavanje novih sadržaja u Trilogy već se išlo prostom copy-paste tehnikom nabacivanja svega iz četiri igre na jedno mesto. Problemi sa N64 verzijom osim spomenutih su i nešto mutnija grafika, manje frejmova u animaciji i uopšte tehnicka inferiornost u odnosu na original. Problem sa kontrolama je subjektivne prirode i zavisi od toga koliko ste se dugo igrali sa N64 kontrolerom. Sumnjam da je 1996. hardcore N64 igračima naviknutim na veoma čudan gamepad smetao raspored kontrola, dok bi se svako drugi naravno lakše snašao na Sonijevom ili na idealnom Saturnovom ABCXYZ gamepadu, koji je poput onog sa Mega Drive-a 2 kao stvoren za Mortal Kombat.

Ukoliko ste hardcore MK fan ovaj kertridz vam sigurno već predstavlja artifikat vredan čuvanja i podsećanja na dobre dane starog 2D Mortal Kombata i Nintenda 64, dok će ostalim igračima dosaditi čim vide sve nove završne poeteze i odrade par “dream match” borbi… mada za tako nešto bi pre preporučio bilo koji Trilogy port osim ovog.
Khameleon
Jedina prava ekskluziva N64 verzije je skriveni lik Khameleon, ženska verzija novog raznobojnog nindže Chameleona dodatog u ostale verzije Trilogy-a. Khameleon se vratila i kao igrivi lik u Nintendo Wii verziji Mortal Kombat Amraggedona (2007.)
Grafika: 3.5 Likovi su isti kao iz igara iz kojih potiču a kako se grafika u MK serijalu i nije mnogo menjala iz dela u deo razlika se i ne primećuje. Jedini problem sa grafikom je što je dosta mutnija od originala.
Zvuk: 4.0 Za N64 i mogućnosti kertridža zvuk i nije loš. Digitalizovan govor je prilično dobar a muzika iako dobro prerađena ne može da se meri sa audio CD kvalitetom originala.
Kontrole: 4.0 Teško da je moglo bolje da se realizuje na N64 pad-u koji je dizajniran za sve osim za 2D igre.
Zabavnost: 4.0 Kao i svaki MK, mnogo likova, magija, završnih poteza i tajni garantuju dosta zabave. Mada u ovom slučaju zabava daleko kraće traje ako ste duže igrali prošle nastavke jer novih stvari ovde i nema previše – posebno ne u ovoj verziji. Loša izbalansiranost snage likova i uopste ‘mesarski’ posao koji je odrađen prilikom ubacivanja nekih starih likova i novih poteza za njih su glavni razlog zbog kog ova igra a i Mortal Kombat serijal uopšte ne nalaze mnogo fanova među hardcore igračima 2D VS borilačkih igara.
No Comment