Žanr video igara koje obrađuju teme mračne cyberpunk budućnosti nastao je maltene odmah nakon kultne knjige William Gibson-a „Neuromancer“ koja je 1984. godine svetu prestavila veoma drugačiju viziju napretka čovečanstva od one na koju su pisci i filmski stvaraoci zamišljali do tada. Smešteni u blisku ili daleku budućnost gde su ogromni napreci u tehnologiji, kompjuterskim komunikacijama i kibernetici, cyberpunk romani, filmovi i video igre su pokušali da na najbolji način prikažu svet u kojem su svetske vlade postale samo pioni na „tihim“ ratištima mega-korporacija. Gde moćna tehnologija daje dobar život samo malom broju elitnih ljudi i gde Internet komunikacije ne dele samo podatke među ljudima, već su dom hakera i veštačkih inteligencija koje mogu direktno da utiču na živote običnih ljudi čija tela su postala direktno povezana na mrežu. Ovakva mračna budućnost je zahtevala i mračne video igre, a najbolje među njima koje su izašle tokom 80tih i 90tih godina prošlog veka su bile Neuromancer (1988), Snatcher (1988), Shadowrun (1993), Syndicate (1993), Beneath a Steel Sky (1994), System Shock (1994), Blade Runner (1997) i System Shock 2 (1999).
Dok su sve te popularne video igre uspele da na svoj način prikažu svoju priču i gameplay kroz razne žanrove igara (point & click avanture, akcioni platformeri, FMV avanture, RPG igre, strateške igre), pravu revoluciju je donela FPS RPG igra „Deus Ex“ koja je tokom leta 2000. godine PC i Mac igračima širom sveta ponudila do tada neviđeni nivo slobode igranja u svetu koji do dan danas najverovatnije predstavlja najbolje realizovanu adaptaciju cyberpunk žanra u istoriji video igara. Ali, ovo remek delo dizajnera video igara Warren Spector-a je veoma brzo palo iz oka javnosti, ponajviše zbog veoma lošeg nastavka „Deus Ex: Invisible War“ koji je izašao 2003. godine i bio veoma loše dočekan od strane igrača. Suočeni sa šansom da revitalizuju Deus Ex franšizu na tada novoj generaciji konzola, evropski izdavač zabavnog softvera Eidos Interactive je odlučio da 2007. pokrene rad na novoj igri gde priča iz prethodnih nastavaka nije totalno restartovana, već nas vraća u prošlost gde prati događaje koji su se desili 25. godina pre prve igre. Eidos je ovom taktikom mislio da će veoma lako uspeti da privuče i nove i stare fanove, koji bi sa novim glavnim likom, odličnim audio/vizuelnim stilom, novom pričom i prepoznatljivim elementima iz starih igara mogli da iskuse vrhunski napravljenu role playing igru koja daje puno slobode igračima.
Na radost mnogih, pored par manjih nedostataka, „Deus Ex: Human Revolution“ koji se pojavio u prodaji na leto 2011. godine je uspeo da opravda visoka očekivanja miliona fanova širom sveta, a skoro dve godine kasnije nadograđena verzija „Deus Ex: Human Revolution Director’s Cut“ je uspela da ispravi čak i tih par manjih nedostataka.
Prva naznaka da će Deus Ex: Human Revolution biti igra vredna pažnje je stigla ne od strane novinara koji su videli igru, već od prvog trejlera koji je na veoma efektivan način opisao u kakvom svetu će se glavni junak igre Adam Jancen naći. Posle skoro smrtonosne bitke u kojoj je naučna ustanova njegovog poslodavca bila totalno uništena i njegova verenica bila kidnapovana, Adam se budi u bolnici kao totalno drugačiji čovek. Ovo se ne odnosi samo na posledice sećanja na trenutak kada je skoro poginuo, već i njegov fizički izgled koji sada krasi neverovatna količina najnovije biomehaničke opreme koja je ugrađena u njega da bi mu se život spasio. Opremljen vrhunskim hardverom ali i željom da sazna ko je kriv za ovaj napad, Adam odlazi do šefa korporacije Sarif Industries koji misli da su njegova postrojenja bila namerno napadnuta da bi se sprečio njegov plan da svetu predstavi totalno novi vid tehnologije unapređivanja mogućnosti ljudskog tela. Svesni da se ovaj „tihi rat“ može završiti jedno ako se neko direktno pošalje u zone gde operišu najveće svetske korporacije, Adam kreće u misiju u kojoj će mu najbolji alati biti šunjanje, probijanje protivničkih kompjuterskih sistema, veoma napredna oprema i naravno snalaženje u razgovorima sa ljudima koje sreće. Tokom glavne kampanje koja traje malo više od 20 sati (u proseku oko 40 sati ako hoćete da istražite baš svaki kutak), igrači Deus Ex: Human Revolution-a će moći da posete nekoliko velikih zona i gradova, uključujući Detroit, kineski grad Hengsha koji veoma podseća na Šangaj, Montreal i Singapur. Pored osnovne kampanje, Deus Ex: Human Revolution nudi i dodatnu dvosatnu misiju „The Missing Link“ koja je definitivno vredna igranja. Ako imate Director’s Cut verziju igre, ova misija je već ubačena u paket i odigraćete je automatski tokom prelaska kampanje.
Sve ove zone nude dosta vidova zabave, omogućavaju da igrač sam bira kojim pristupom rešava misije, a veliki broj sporednih misija, sakrivenih deonica i opcionih događaja veoma lako opisuju svet u kojem sam igrač može da vrši značajni uticaj. Ovo znači da igrači koji se opredeljuju za više akcioni pristup definitivno neće sretati iste likove, imati iste razgovore i dobiti iste zadatke kao što će to imati oni koji su više fokusirani na šunjanje, igranje bez ubijanja i hakovanje opreme. Posebnu poslasticu daje odlična audio komponenta, koja pokriva ne samo veoma kvalitetne glasove glumaca već i fenomenalnu muziku koja će vas veoma lako prebaciti u cyberpunk raspoloženje.
Kao i sve stare Deus Ex igre, gameplay je dočaran u maniru FPS igre koja ima ogromni fokus na RPG elementima. U ovoj igri to se svodi na veoma duboku kontrolu inventara, načina na koji možete nadograditi sposobnosti Adam-a, ali možda i najbitnije, pažljivim biranjem kako pričate sa ljudima koje sretnete. Razgovori predstavljaju toliko moćno oružje, da njihovim dobrim korišćenjem čak možete i da rešite mnoge misije bez potrebe da krenete u akciju ili šunjanje. Ako želite, celu igru možete preći kao da je ovo akciona igra, ali pošto su protivnici jaki i ima ih dosta, izbegavanje borbe je veoma preporučeno. Što se nadogradnje Adam-a tiče, to se vrši isključivo korišćenjem Praxis poena koji se mogu pronaći ili tokom igranja ili sakupljanjem XP-a. Nadogradnje dotiču sve vidove radnji, od šunjanja, hakerisanja pa sve do akcije i boljeg iskorišćavanja inventara. Tu je naravno i nekoliko specifičnih poteza koji omogućavaju dosta lakše igranje. Od njih izdvajamo mogućnost da postanete na kratko nevidljivi, da možete bezbedno skakati sa velikih visina, bolji skok i pristup specijalnom razornom oružju koje će eliminisati sve protivnike oko vas za sekund.
Svi specijalni potezi se napajaju preko specijalnog resursa koji traži punjenje baterija koje Adam nosi (njihov broj se može povećati), ali vredi napomenuti da ako neki potez ne istroši baš kompletnu bateriju, ona će se sama napuniti do kraja. Inventar zahteva dosta pažnje jer nikada nećete imati mesta da nosite sve što poželite (pogotovo ako volite da nosite puno oružija, koja sva zauzimaju puno mesta), a sve iteme morate ručno smeštati u svoje slotove u maniru manipulacije blokova Tetris igre što ponekad zna da oduzme dosta vremena.
Malo toga u ovoj igri se može opisati kao loše. Originalna verzija igre je definitivno imala veliki problem u vidu nekoliko bossova, koji su imali borbene sekvence koje su bile preterano akciono orijentisane. Ovaj problem je smetao pogotovo igračima koji preferiraju šunjanje, ali je na svu sreću rešen u reizdanju igre „Deus Ex: Human Revolution Director’s Cut“ koji je kod svakog boss-a dodao alternativne načine za njihov prelazak i još par novina koji su omogućili malo lakše igranje igre. Fanovi koji su zaista voleli originalni Deus Ex mogu u Human Revolution-u pronaći dosta zavbave, ali ova nova igra definitivno daje malo uži nivo slobode. Igrači i dalje mogu da biraju svoje načina prelaska misija, ali stari Deus Ex je i dalje impresivniji što se toga tiče.
Ako ste ljubitelj cyberpunk žanra ili jednostavno volite RPG igre koje vam daju dosta slobode u rešavanju misija, Deus Ex: Human Revolution predstavlja jednu od najboljih igara ovog tipa koje su izašle u poslednje vreme, a redakcija EmuGlx-a vam itekako predlaže da odigrate Director’s Cut verziju ako možete. Kada je odigrate, definitivno ćete biti spremni za nastavak koji je Eidos već najavio.
No Comment