Jedna od boljih svemirsko-pucačkih igara iz prošlosti, iako napravljena u vreme kada se mislilo da nema mesta inovacijama u tom već dosta iskorišćenom žanru – Terra Force je ponudio nešto novo. Igra vas stavlja u ulogu usamljenog pilota-lovca čiji je cilj da spase galaksiju. Veoma osiromašeni intro prikazuje kako uskačete u borbenu letelicu i krećete u boj. Kada počnete sa igranjem, prikazaće vam se letelica iz ptičije perspektive i odmah na vas počinju da nadiru horde neprijatelja koji lete u veoma raznovrsnim i maštovitim formacijama. U početku ste naoružani samo sa lakim laserom, ali ubijajući plavu formaciju neprijatelja dobijate i veću razornu moć bombi kojih imate neograničeno i koje se koriste za masovno uništavanje neprijatelja kako onih u vazduhu tako i onih na zemlji. To nije i jedina svrha bombe već ona svojom eksplozijom pravi rupu u zemlji i kada vas neprijatelji nadvladaju i vidite da vam nema spasa (zbog njihovog broja) jedina šansa vam je da prođete kroz rupu tada igra menja perspektivu i letelicu gledate sa strane. Neprijatelji u tim podzemnim nivoima uopšte nisu lakši tako da bi uskakanje u rupu možda bio samo privremeni spas od pogibije. Bombe nisu jedina poboljšanja koje ćete dobijati, već su vam na raspolaganju i mnogo veći laser koji sporije puca ali zato je mnogo jači (to je kad ubijete crvenu formaciju neprijatelja) i jedno od najvažnijih poboljšanja – brzina (kad ubijete zelenu formaciju letelica). Ponekad će vam se pojaviti dve male letelice koje su vučnim laserom zarobile vašeg saborca. Pucajte u njih, ubite ih i oslobodicete ga! On vam se pridružuje i onda istovremeno pucate iz dve letelice a vašeg saborca ne mogu ubiti, mogu samo vas. Štit ćete dobiti tek u poodmakloj fazi igre i on je neprocenjivo vredan je se ne troši vremenom već samo ako vas protivnici pogode. Njega dobijate tek pošto sakupite tri plava pobljšanja odnosno tri bombe.
U igri pored palice postoje još dva tastera – jedan za pucanje i jedan za bombe. Mogli su da dodaju još koji za neke specijalne mogućnosti ili poboljšanja ali ova igra je ipak predstavnik klasične pucačine u svemiru, znači dok se krećete napred treba samo sto brže pritiskati taster za pucanje i moliti se da neprijatelja ima što manje 🙂 Grafika pleni svojom šarenosću i prijatna je za oči ali je animacija mogla biti odrađena bolje. Kada igrač izvodi manevre izbegavanja ili nešto slično jedva da su stavljena dva-tri frejma koja prikazuju tu radnju. Slična stvar je i sa neprijateljima. Uopšte se ne vidi odakle pucaju, već samo iz njih izleti mala žuta kuglica koja verovatno pretstavlja plazmu i onda vas nešto zvekne a vi nemate pojma odakle ni zašto, tako da stalno morate biti na oprezu jer je skoro nepredviljivo kad će koji neprijatelj opaliti. Autor teksta je veoma dugo igrao i vežbao ovu igru. Kazem vežbao, jer i pored dobrih refleksa ako ih imate, nećete moći da pređete dosta nivoa ukoliko niste dosta uvežbani i iskusni. U suštini igrač na početku ima tri života i dobija ih još na poene dva ili tri ali to nema apsolutno nikakve veze već gubitkom prvog se gube i sva poboljšanja koja ste do tada sakupili a igranje bez njih je apsolutno nemoguće u kasnijim nivoima zbog velike brzine, brojnosti i opremljenosti neprijatelja.
…i pored dobre zabave koju vam moze pružiti igra je ekstremno teška zbog navedenih nedostataka i svako ko je pređe sa samo jednim žetonom može da smatra da ima reflekse poput kobre.
Grafika: 3.5 Veoma šareno, ali je animacija traljava
Zvuk: 3.0 Vesele pesmice vas prate, a zvučni efekti su loši
Kontrole: 3.5 Moglo je biti još tastera, sve je veoma jednostavno
Zabavnost: 3.5 Velika težina će odbiti mnoge, dok drugima predstavlja izazov.
No Comment