Skrolujuće pucačke igre u kojima su u glavnoj ulozi aviončići ili slične letelice oduvek su imale svoju publiku, još od prvih igara poput legendarnog Gyrusa koje su pojavile početkom osamdesetih. Upravo na to je i računao Capcom kada je odlučio da krajem milenijuma izbaci još jednu igru sa ovakvim izvođenjem, i to za već ostareli CPS-2 sistem, ali se, kao i uvek, nije zadovoljavao samo prosekom.
Priča koja prati igru vezana je za medaljon koji su nekada davno stvorili bogovi. Medaljon ima moć da kreira dobro i zlo, ali je problem nastao kada je utvrđeno da on čini samo ovo drugo. Svet je sada na ivici katastrofe, a mogu ga spasiti samo 4 hrabra pilota.
U zavisnosti koga od njih izaberete ne samo da ćete imati drugačiji avion, već i različitu strukturu nivoa. Ipak, ne može se govoriti o nekoj velikoj nelinearnosti. Štos je u tome što uvek morate preći sve nivoe, samo je redosled prva tri (od pet) različit. Avioni se razlikuju po razornoj moći i brzini, tako da neki ispaljuju projektile na sve strane a drugi samo pravolinijski.
Grafički, igra deluje veoma impresivno. Pored toga što je okruženje veoma bogato i prenatrpano neprijateljima, posebno treba izdvojiti neverovatno bogatu animaciju, koja samo povremeno usporava. Programeri su se zaista potrudili da sve izgleda spektakularno i zaista je tako. Zvuk u ovakvim igrama uglavnom nema značajniju ulogu, ali to ovde nije slučaj, jer je on zaista upečatljiv i potpuno se uklapa u atmosferu. Eksplozije protivničkih jedinica i uključivanje zaštitnog polja su dobri primeri za to.
Iako se to najmanje očekuje od igre ovog žanra, treba reći da izvođenje ima neverovatnu dozu originalnosti. Pored već pomenute nelinearnosti, interesantno je da u modu za dva igrača piloti koje vodite međusobno razgovaraju, naravno isključivo putem teksta u retkim trenucima kada možete da predahnete. Pored toga što vas na kraju nivoa čeka glavni protivnik koji je po pravilu veoma žilav, postoje i nešto slabiji neprijatelji koji će vas izazvati na duel 1 na 1 na gotovo svakom nivou. Ono o čemu treba strahovito voditi računa je da samo jedan precizan pogodak protivnika znači gubitak života koji se nikako ne mogu zaraditi, čak ni predanim sakupljanjem poena koji mogu da dostignu i bilionske cifre! Pored osnovnog naoružanja koje je nadogradivo, od neprocenjivog značaja su bombe koje nanose strahovitu štetu svim protivnicima na ekranu kao i nešto potpuno novo – štit koji kada se aktivira pruža neuništivost na par sekundi, sasvim dovoljno da biste se spasili iz bezizlaznih situacija. Naravno, posle njegovog aktiviranja potrebno je sačekati par sekundi pre nego što vam on opet bude dostupan.
Kada se sve pogleda, jasno je da Giga Wing jedna sjajna pucačina koju će voleti ljubitelji ovakvih igara, ali i svi drugi koji cene kvalitetnu zabavu.
Dreamcast port i nastavak
Verzija za Dreamcast pojavila se nešto kasnije 1999. i donela sledeća unapređenja: padovi frame rate-a iz arkadne verzije su potpuno eliminisani, muzika je remiksovana i većeg kvaliteta, slike likova su doterane, položaji određenih neprijatelja promenjeni, a dodati su i “score attack” kao i gallery mod. Ipak najveće unapredjenje jedine kućne verzije Giga Winga je skriveni peti avion The Stranger, koga je moguće otključati nakon završetka igre sa samo jednim creditom (ili preko cheat code-a). Nastavak, Giga Wing 2 koji je usledio 2000. godine napustio je zastareli CPS-2 hardware i bio objavljen na SEGA-inom novom Naomi arkadnom hardveru, na kome se bazirao i Dreamcast, za koji je kasnije i portovan 2001. godine.
Grafika: 4.5 Sve lokacije su izuzetno šarene i detaljne a animacija je neverovatno glatka, mada usled obilja detalja povremeno uspori. Dizajn nivoa na nebu je jako slab
Zvuk: 4.5 Upotrebljeni semplovi zvuče fantastično a ni muzika nije ništa lošija mada nije u prvom planu
Kontrole: 5.0 Brzi refleksi uopšte nisu potrebni, jer samo jedan pritisak na taster ispaljuje veliki broj projektila što znači da vas zglobovi neće boleti ni posle dužeg igranja. Zaštitni štit je vrlo interesantna novina
Zabavnost: 4.0 Gigawing je odlična igra koju niko ne bi trebao da propusti. Dužina igre nije naročito impresivna što je uz minorne mane na tehničkom planu njen jedini nedostatak.
No Comment