Tridesetih godina prošlog veka, kultni horor pisac Hauard Filips Lovkraft uveo je u pop kulturu koncept ,,Lovkraftovskih užasa.” Osnova ovog pod-žanra jeste prisustvo vanzemaljskih polu-bogova toliko nepojmljivih da je čak i čitanje knjiga o njima jednako flertovanju sa Lazom Lazarevićem. Dotične kreature ili vrebaju iza ,,zidova” koji razdvajaju našu dimenziju od njihove, čekajući da ih neki sektaš prizove u naš svet, ili su – poput dobrog starog Cthulhu-a koji mrtav sanja na okeanskom dnu – zarobljeni na Zemlji od strane Starih Bogova protiv kojih su davno izgubili rat. Zapleti ovih priča mahom prate okultiste koji iz raznoraznih razloga istražuju ove maliciozne polu-bogove.

Kao i sve dobre ideje, Lovkraftovski užas raširio se van granica horor literature u kojoj je nastao, a plodno tle našao je i u video igrama. Bloodborne, Dead Space, i World of Warcraft samo su neki od naslova koji su nam pružili priliku da se suprostavimo lokalnim verzijama Yog-Sothotha. Developer Black Forest Games otišao je korak dalje i dao nam svet u kome je jedna od tih vanvremenskih karakondžula zapravo pobedila. Tako je nastao Fade to Silence – 3rd person hardkor survival koji prati čoveka zvanog Ash (nažalost, ne glumi ga Brus Kempbel), koji pokušava da upokoji ili makar otera Lovkraftovsko biće koje je uništilo njegov svet.

Post-apokaliptični setting se igra odvija može se opisati kao spoj Dead Space-a i The Long Dark-a. Zemljom vlada kreatura koja ne samo da postepeno mutira ceo ekosistem – uključujući i ljude i životinje – već samim svojim prisustvom transformiše planetu u ledenu pustoš. Za razliku od Cthulhu-a, Azathotha, Nyarlathothepa, i njima sličnih, negativac Fade to Silence-a je aktivno sadističan. On prati Ash-a tokom cele igre, naslađujući se njegovom patnjom, ali i besneći svaki put kada Ash uzvrati udarac.

Fade to Silence sadrži sve elemente koje možete poželeti od survival naslova. Sve se odvija na velikoj open world mapi prepunoj opasnosti, resursa, i drugih preživelih. Ash level-upuje prikupljanjem određenih predmeta, otključavajući i unapređujući raznorazne sposobnosti. Borba prsa u prsa dizajnirana je u Dark Souls stilu, i akcenat stavlja na mudro baratanje staminom i na pažljiv tajming napada i pariranja. No iako poseduje titanijumske mošnice, Ash nije akcioni heroj već običan čovek. Suočen sa brojčanom nadmoći dušmana i manjkom efikasnog lečenja, često mu nema druge nego da izbegava fizičke obračune. U tu svrhu, Fade to Silence nudi sistem šunjanja zasnovan na čulu sluha i vidokrugu karakondžula. Konačno, tu je i dobro staro vatreno oružje čija je upotreba, naravno, ograničena nedostatkom municije.

Crafting sistem je opširan i lako razumljiv. Pored hrane, oruđa, zaklona, logorskih vatri, i drugih stvarčica neophodnih za odlaganje dejta sa Kosačem, Ash ume da pravi i lukove i strele, mačeve, sanke, puške, i slično. Regrutovanje saveznika, proširivanje kampa novim građevinama, ali i branjenje dotičnog od sve žešćih napada, jedan je od centralnih elemenata Fade to Silence-a. Preživljavanje je uprošćeno u odnosu na druge survival naslove. Jedine dve stvari o kojima ovde morate da brinete su glad i hladnoća. Srećom, za razliku od srodnih igara (*kahm* Metal Gear Survive *kahm*), glad je realistično implementirana, te nema potrebe da na svakih 15 minuta smažete po irvasa samo da bi ostali u životu.

Osim ovih svima-nam-poznatih, dobro razgaženih mehanika, Fade to Silence survival elemente baca u petu brzinu dajući vam ograničen broj života. Kada izgubite poslednji život, trenutni sejv se briše i morate da počnete iz početka. Udarac je donekle ublažen time što se level-upovi automatski prenose, čineći svaki novi playthrough lakšim od prethodnog. Ipak, radi se o hardkor dizajnu koji u tandemu sa strmim learning curve-om može da odbije mnoge igrače. Fade to Silence prosto nije naslov za ljude koji ne vole izazov.

Igra vizuelno izgleda veoma lepo. Likovi, čudovišta, i zaleđeni svet u kome se nalaze jako su detaljni i očigledno dizajnirani sa ljubavlju. Nažalost, hardverska optimizacija u trenutnoj early access verziji nije na zavidnom nivou. Na kompjuteru koji bez po muke tera naslove poput Witcher-a III, najnoviji DOOM, i Rise of the Tomb Raider-a na stabilnih 50-60 frejmova, Fade to Silence držao se na 30-40 FPS-a i na nižim grafičkim podešavanjima, a umeo je da se stropošta i na neigrivih 10-tak u toku intenzivnijih sekvenci. No s obzirom da je igra rađena u proverenom Unreal 4 endžinu, očekujemo da će to biti ispeglano u konačnoj verziji.

Fade to Silence je survival naslov koja obećava i čiju finalnu verziju autor ovog teksta željno iščekuje. Za one koji žele da saznaju više, na Steamu je objavljen i besplatni dokumentarac o razvojnom putu igre. Za razliku od većine early access naslova, Fade to Silence ne oskudeva u sadržaju i ne pati od ozbiljni bagova. Opšti utisak koji ostavlja približniji je kasnoj beti i ne bi me iznenadilo da ugleda svetlost dana u narednih nekoliko meseci. Držaćemo palčeve.