Prošlo je nešto više od godinu dana kako je Destiny napravio pometnju na tržištu igara i promenio način na koji se gleda na multiplayer i co-op igre. Kroz tih godinu dana su apdejtovi bili osnovni problem ove igre. Ekspanzije koje su obećavale puno nisu pružile dovoljno, a često nam se činilo da ni Bungie ne zna šta radi sa svojom igrom. Nekada smo pomišljali da žele da implodiraju glupim idejama i nelogičnim potezima koji su drastično menjali Destiny gameplay i balans, dok su obećanja da će “sutra” biti bolje jedino što je i dalje držalo fanove uz ovu igru. Destiny je igra čiji se gameplay svodi na klasičan grind i tera vas da neke misije prelazite po više desetina, ako ne i stotina, puta ukoliko želite da vaš karakter ima najbolju opremu i oružje u igri, to jest ukoliko želite da bez problema prelazite Raid-ove ili Trials of Osiris iz druge ekspanzije.

Samo izvođenje i koncept igre bi bilo veliki problem da fun factor nije na tako visokom nivou kao i kooperativni sistem koji je jednostavno zarazan kao droga. Mrzite što igrate, a ne možete se skinuti sa Destiny-a i eto tek tako prođe nekoliko sati dok skupljate glimmere praveći koncentrične krugove i ubijajući jedne iste neprijatelje na nekoj planeti za sledeći apgrejd vašeg oružja ili prelazite neku instancu raid-a sa svim karakterima. Naravno, svaki iskusan Destiny igrač ima minimum tri karaktera, a nekada se taj broj poveća i na pet a možda čak i deset, jer dobijanje opreme u ovoj igri je do sada bilo kao kocka. Često ste mogli da provedete desetine sata igrajući i čekajući da dobijete BAŠ TO oružje koje nikako da “padne”, dok je neko od vaših prijatelja dobijao vaše željeno oružje više desetina puta. Nekako se pitamo, kako su uspeli da zadrže sve igrače toliko dugo ne znajući ni sami šta rade sa igrom, ali to je Bungie, kompanija koja je uradila nemoguće sa Halo franšizom na konzolama, pa smo nekako ipak imali vere.

Do sada su izašle dve ekspanzije koje ništa dobro nisu donele u samoj igri sem više obaveza i više utrošenog vremena za traženje opreme. Sistem koji je Destiny napravio, da određene bonuse, materijale i na kraju opremu možete dobiti samo jednom nedeljno, je ubio volju kod mnogobrojnih igrača. Iako su obećavali da će to promeniti sa prvom pa sa drugom ekspanzijom to se nije desilo. Tada je nastupio najveći rage fanova i Bungie je jednostavno shvatio da se nešto radikalno mora promeniti u samom Destiny svetu, što su i učinili sa najnovijom ekspanzijom, The Taken King. Pre nego što pređemo na ono šta nam je TTK doneo, promenio, uveo i osvežio, kratko ćemo sumirati dve ekspanzije koje su izašle do sada:

The Dark Below:
Prva expanzija koja, kao dugo očekivana, je trebala da donese određene promene koje su igrači očekivali. Na žalost, to nisu dobili. Iako je u pitanju prvi DLC, igrači su ipak očekivali da vide nešto novo što nije bilo u originalnoj igri jer se već odavno znalo da je mnogo sadržaja isečeno. Sve misije iz ovog DLC-a su na žalost bile reciklaža postojećih mapa i lokacija. Umesto novih avantura i istraživanja, morali ste da prolazite kroz isto ali protiv drugih neprjatelja. Crota, mračni princ sa svojom Hive armijom smestio se ispod Hellmount planine na mesecu. Pored nekoliko generičkih “idite od tačke A do tačke B” misija, DLC nam je doneo i novi raid, Crota’s End. Raid je pružio sve samo ne zadovoljstvo igračima. Od prvog dana je bio pun glitch-eva i rupa, a izgledao je kao malo duža misija ili dodatna Strike misija. Pored toga je sadržao još jedan Strike (+ dodatni na PS4 konzoli kao Sony ekskluziva) i tri nove MP mape. Sama progresija je i dalje bila spora, a materijali koji su bili potrebni da bi se nadogradilo određeno oružje ili parče opreme je ponovo zahtevalo farmovanje sa više od jednim karakterom. Progres je bio spor, igrači su bili nezadovoljni, neki su odustali dok su se drugi nadali poboljšanju sa sledećim DLC-om.

House of Wolves:
Nekoliko meseci kasnije je izašao drugi DLC. Pored svega gore navedenog, lošeg naravno, ništa od drastičnog poboljšanja. Sistem ekonomije, nadogradnje i ostalih stvari se na žalost zakomplikovalo. DLC je odbio više igrača nego što ih je doveo, i jedina preostala nada je bio davno najavljeni projekat pod nazivom “Comet”. Ipak, bile su tu neke zanimljive stvari koje su završile u ovom DLC-u. Trials of Osiris, multiplayer 3vs3 mod koji je zahtevao koordinaciju sva tri igrača. Svaki igrač je u rundi ulazio samo sa jednim životom i igralo se do pet dobijenih rundi. Što više mečeva uspete da vežete, to vam je šansa za dobru nagradu veća. Prison of Elders je druga aktivnost koja je ubačena. Mod sličan areni gde ste sa još dva saboraca morali da pređete četiri sobe koje su podeljene po rasama neprijatelja iz igre. Na kraju četvrtog je bio Boss nivo, a ukoliko pređete i to, soba sa vrednim nagradama vam postaje dostupna. Težina Prison of Elders se delila od 28. do 34. nivoa. Što veći nivo, to su bolje nagrade koje dobijate ukoliko uspešno završite tu aktivnost.

The Taken King:
Posle House of Wolves, Bungie-u nije ostalo ništa nego da radikalno promeni nešto u igri, jer grindovanje i ne tako dobre end game aktivnosti nisu bili dovoljni da se igračima zagarantuje duga zabava. Naravno glavni uzrok nezadovoljstva igrača je baš taj originalni sadržaj koji nikako nije uspeo da dođe do njih već je sve bila reciklaža već postojećeg. Bungie je znao da nešto nije u redu i zbog toga je, po njihovim rečima, pripremao teren i plan za TTK ekspanziju. Proteklih nedelju dana, zahvaljujući ComputerLand-u, imali smo prilike da potrošimo preko dvadesetak sati sa Destiny The Taken King igrom. Kao okorelim igračima, sa preko trista sati u Destiny igrama, promene koje je Bungie uveo su nam bile kao vetar u leđa tokom igranja. Po sadržaju, TTK je dva i više puta veći od DLCova koji su izašli do sada. Sadrži osam multiplayer mapa, pregršt single player misija koje će vas zadržati dobrih šest sedam sati dok ne kompletirate celu dodatnu kampanju. Dodata su još tri Strike-a (četiri ukoliko igrate na PS4) i King’s Fall Raid, koji nije na nivou Vault of Glass-a po samoj sadržini i zagonetkama, ali je daleko, daleko bolji od Crota’s End Raid-a iz prvog DLC-a. Na kraju, Raid ostaje kao jedina aktivnost gde vam je potreban jako koordinisan tim ljudi koje dobro poznajete sa jakom opremom i dobrim oružjem.

Za razliku od osnovne Destiny kampanje, koja je bila sve samo ne dobro ispričana priča, TTK se baš ogleda u tome što priča i naracija imaju neki homogeni oblik. Nije sve rasuto kao u prvim Destiny misijama gde je priča ispala totalno nebitna, bez dobre naracije, glume i nekog određenog toka. Ovoga puta ima početak, sredinu i kraj, glavnog negativca koji nije samo misaona imenica i njegov dobar motiv za sve ono šta se dešava u kampanji. U Saturnovom prstenu se pojavio Dreadnaught svemirski brod. Pošto smo ubili Crotu u The Dark Below ekspanziji, koji je bio Princ Tame, nekako je red da neko osveti njegovu smrt. Ko bi bio bolji kandidat za to nego sam kralj tame, Oryx. Njegova glavna snaga leži u tome što on “uzima” svoje neprijatelje i preobražava ih da ratuju na njegovoj strani, pritom oni postaju Taken ili Ascended Hives, Fallens, Cabals, sve u zavisnosti na koga naletite u toku misija. Pored samog tog čina, njihov dizajn u igri postaje malo drugačiji i svaka jedinica ima specijalnu moć. Neko od njih može da se razdvoji na dva dela (napravi svog klona), baci štit da bi zaštitio sebe i sve oko njega, ili da vam baci mračnu kuglu koja može da vas oslepi na određeno vreme. Kao što smo već napomenuli, kampanja je odlično osmišljena. Ulogu Ghost-a je preuzeo Nolan North a novi karakter Clyde-6 koga glumi Nathan Filon se odlično uklapa u celu naraciju. Njegove opaske i brži jezik nego pamet plene svakom scenom u kojoj se pojavljuje. Sa samo nekoliko misija na zemlji, koje su naravno reciklirane, većina se dešava na Dreadnaught brodu koji je odlično dizajniran i napokon prikazuje skroz novi sadržaj u igri od njenog izlaska. Na skoro svakoj misiji ćete se susretati sa mini Boss-ovima i svaki od njih ima svoju slabu tačku a naravno i jače strane. Između ključnih misija sinematici obogaćuju celo iskustvo, i za razliku od onih u originalnoj prvobitnoj verziji, dosta obogaćuju priču i objašnjavaju trenutna dešavanja u igri.

Najveća promena je dodavanje podklase svim karakterima, i napredovanje vašeg karaktera. Za razliku od DLC-ova gde vam je bila potrebna Light oprema da bi dostigli određeni nivo, Bungie je vratio klasičan XP sistem do četrdesetog nivoa. Light level i dalje postoji, ali on je sada kombinacija i srednja vrednost oružja i opreme koju koristite. U teoriji, možete lako doći do četrdesetog nivoa, ali ukoliko želite da prelazite misije na većoj težini, potreban vam je veći Light nivo koji se dobija boljom opremom. Sada specifična oprema svake klase i sam izgled Ghost-a vam daju određeni Light nivo i pritom povećavaju vašu snagu i otpornost u odnosu na neprijatelje. Što se tiče podklasa, svaki karakter je dobio onu koja mu je pre toga falila. Warlock i Titan su imali po jednu ofanzivnu i jednu defanzivnu podklasu dok je Hunter bio čist ofanzivni karakter. Sada je Warlock-u dodata Arc ofanzivna podklasa, Titanu Solar ofanzivna a Hunteru po prvi put Void odbrambena podlkasa.

Pored promena oko napredovanja karaktera i dodavanja podklasa, ceo drop sistem je dobio ogromno poboljšanje. Svakim pobeđenim Boss-om imate šanse da dobijete kvalitetno parče opreme. Generalno sva oprema koja može da vam “padne” je dosta korisnija nego pre, čak iako nije Legendary ili Exotic tipa. Na žalost sva oružja koja su bila aktuelna u prvoj godini neće dobiti značajan upgrade damage-a nego će ostati na onome na čemu su sada. To ih na neki način izbacuje iz upotrebe za neke aktivnosti gde vam je potreban veliki damage, kao što su Iron Banner, Trials of Osiris kao i svi jači PVE okršaji. Igrači napokon imaju razlog zbog čega bi igrali, jer ih igra, možda po prvi put, nagrađuje onako kako je trebalo to da funkcioniše od samog početka. Ipak, za dobru opremu i oružje vam je ponovo potrebno nedeljno grindovanje jer ekskluzivna Exotic oružja je moguće dobiti samo u Raid-u ili vezanim Strike-ovima. Dodate su još neke “sitnice” koje olakšavaju svakodnevni “rad” u Destiny-u. Tako da više nećete morati da idete do Kule da bi predali Bounty-je i moći ćete da pregledate sve questove koji su vam aktivni kao i njihov progres klikom na Menu/Start dugme vašeg gamepada.

 

Mehanika igre je ostala ista. Nema razloga menjati jedinu stvar koja je funkcionisala od samog početka, a ta stvar glasi za jednu od najboljih na konzolama od dana kada je izašla. Još uvek niko nije uspeo da napravi tako fluidnu i odličnu FPS mehaniku kao Bungie sa Destiny-jem. Ipak su oni veterani konzolnih FPS igara i na tome svi mogu samo da im zavide ili pak nauče nešto od njih. Destiny: The Taken King obeležava drugu godinu postojanja igre i možemo reći da je Bungie dobro i pametno zakoračio u nju. Za sada TTK ekspanzija nam deluje itekako obećavajuće, ali ipak gorki ukus starih DLCova nam je i dalje prisutan i nekako ostaje mali strah da sav sadržaj ne postane brzo repetitivan. Za sada su igrači pozdravili svaku promenu koja se desila ovom eskpanzijom, jer većina stvari, koje je zajednica zamerala, su ispravljene. The Taken King je na tržište izašao pre nešto više od nedelju dana i još uvek krije tajne za koje niko još ne zna i sadrži neke zagonetke koje još niko nije rešio. Kako će zajednica reagovati nakon nekoliko meseci kada i ovaj sadržaj postane po malo repetitivan, videćemo. Za sada samo možemo reći da je ovo odličan početak druge godine životnog veka jedne od najigranijih igara na svetu.