JRPGevi sami po sebi imaju svoje uveliko definisane klišee koji su iz nekog čudnog razloga prava poslastica za ljubitelje istog. Naravno isto toliko su odbojni za ljubitelje zapadnih RPG-ova (nešto kao red na dan penzije ispred pošte, mnogima su noćna mora ali ima onih koji se raduju tim momentima). U većini priča imate neki legendarni konflikt. Zli zmaj/demon ili slično biće dobija inspiraciju da izađe iz svog zamka/carstva/kontejnera/šume i odlučuje da osvoji svet zato što su povukli njegovo omiljeno piće, ukinuli seriju ili je saznao da mu fali toalet papir. Tu nastaje konflikt koji je odskočna daska za priču i tu nastupate vi kao veliki heroj. Grupa tinejdžera koristi moć prijateljstva da savladaju zlo koje je pokorilo armije i armije iskusnih generala. Ništa neće moći da savlada njihovog magičnog jednoroga ili slično apsurdno oružje koje nastaje ujedinjenjem njihovog međusobnog poštovanja, ljubavi itd itd. Pored tinejdžera imate uvek neizbežnog unajmljenog ratnika/rogue-a ili slično koji uvek dolazi free of charge sa traumama iz detinjstva ili je siroče (a često i oba).

Atelier Firis: The Alchemist and the Mysterious Journey je naravno inkorporirao većinu tih stavki i dokazao da želi da bude ostvarenje koje ispunjava zahteve jednog čistokrvnog JRPG-a. Igra ima jako relaksirajuću notu u samo grafičkom prikazu, muzici i generalnoj atmosferi. Bonus na relaksaciju je takođe činjenica da priče unutar igre nisu nešto preterano ozbiljne, stoga mogu da pomognu da se “pusti mozak na ispašu”. Glavna priča se vremenom sve više personalizuje i pokušava da dopre do vas kako bi zajedno mogli da doživite svaku pobedu. Imerzija može izazvati reakciju da eventualno odradite mali victory dance posle neke teže bitke. Tako dajete komšiji još jedan razlog da pozove dobre čike u belim košuljama koji bi vam dodelili jaknu za narcise.

atelier-firis-the-alchemist-and-the-mysterious-journey-8
Da li razumeju?

Priča drugog dela Mysterious storyline serijala se fokusira na Firis Mistlud koja totalno negenerički i neočekivano živi u malom rudarskom selu, sakrivena u pećini i kompletno odsečena od spoljašnjeg sveta. Firisina glad za avanturom (koje u njenom selu ima kao besplatnog WiFi-a na Antartiku), postaje preveliki teret za nju. Ona počinje konstantno da sanjari o istraživanju sveta koji njena sestra stalno viđa dok uživa u svom životu kao seoski lovac. U tom momentu, poznato lice iz Atelier serijala započinje nezaustavljivi lanac događaja koji našu dragu Firis stavlja na put alhemičara. Osobe koja će biti dovoljno sposobna da se snađe u neistraženom svetu i da uživa u avanturi za kojom godinama vapi.

Arhetipovi karaktera u JRPG-ovima najčešće imaju mogućnost da se razvijaju van svojih unapred određenih generičkih karakternih osobina. Nažalost Atelier nije jedna od takvih igara. Poprilično je razočaravajuće kada shvatite da se u razvijanje karaktera uložilo manje nego u čitanje deskripcija oružja i inventara. S obzirom da provodite toliko vremena u “koži” Firis, evolucija karaktera i njeno sazrevanje kroz iskustvo koje je stekla bi bio izuzetan dodatak ovoj poprilično zanimljivoj igri.

Awww yiss that motherf*cking Dreamcast skies
Awww yiss that motherf*cking Dreamcast skies

Okruženja i prostranstva u ovoj iteraciji Atelier serijala su definitivno veća od bilo kog iz prethodnih 17 igara koje nam je developer GUST priredio. Međutim, pored slobode kretanja developer je odlučio da ubaci jednu od najgorih mogućih opcija koja kompletno negira navedenu slobodu a to je famozno vremensko ograničenje.

U prvom delu igre, Firis mora u roku od godinu dana da položi ispit za alhemičara u gradu Reisenberg. Svaka akcija koju radite troši vreme tako da morate ograničiti sebe da ne skupljate sve moguće materijale za alhemiju. Takođe ne smete da jurite svako moguće čudovište zarad dodatnog EXP boost-a. Pored vremena, uvedena je nova mehanika koja se zove LP. LP se koristi za sve akcije, bilo da je to sakupljanje materijala, interakcije na mapi ili bitke. Računica je prosta – što je manji LP, manje resursa ćete naći/dobiti. Kada se LP istroši, Firis će se odmoriti i dobićete nazad malu količinu istog. Ukoliko odlučite da ponovo potrošite sav LP, Firis će se onesvestiti i vratiti u kamp. Generalno gledano, to i nije toliki gubitak osim ukoliko niste ostali bez LP u sred istraživanja neke regije. To može poprilično ubiti želju za ponovnim posećivanjem istog mesta (što se nažalost i meni desilo u jednom momentu).

Alhemija u praksi
Alhemija u praksi

Kada prođete prvi deo igre i Firis postane veliki alhemičar, tu dobijate uveliko poznatu nagradu u većini dobrih JRPG-ova a to je – totalna sloboda kretanja i odluka bez ograničenja. Igra ima dodatne strateške elemente koji mogu biti mač sa dve oštrice. Ili vam mogu olakšati bitke / istraživanje do nivoa autoscroller-a, ili vam isti mogu bezrazložno napraviti pakao od života. Zamislite to kao poslednji promašeni gol za tiket treće beton lige Holandije u kladionici od 1000 eur. Jedan od zanimljivijih primera su meterološki uslovi koji će izazvati da neki protivnici budu jači ili slabiji. Dobar primer je bomba koja kada se ostavi na kiši je dodatno slabija zbog efekta vode na nju nego da se ista koristi po suvom vremenu.

Questovi su koncipirani na elementu povezanosti gde pravite izbore kako da rešite određeni problem koristeći svoja znanja kao alhemčar. Većina misija su nažalost koncipirane po principu skupi x ovoga i y ovoga jer si alhemičar. Trebaće vam kako bi naučili da pravite nove i jače napitke, stvari i slično.  Glavna čar ovog naslova je alhemija. Da se igra pojavila par godina pre Minecraft-a i njemu sličnih, definitivno bi ta mehanika bila najveći selling point igre. Iako je primetno najviše pažnje uloženo u alhemiju, postojanje sličnih mehanizama u drugim igrama negira svu tu pažnju uz reakciju “Ah već vidjeno”. Nećete morati mnogo da eksperimentišete da bi našli najbolji setup za svog karaktera, Potom sledi steamroll-ovanje protivnika bez većih problema.

atelierfiris_screenshot15
Real JRPG feel!

Mehanika bitke i savladavanja protivnika je oduvek bila poprilično laka za učenje u Atelier serijalu. Turn based battle je tu sa svojim nerazdvojnim prijateljima kao što su osnovni napadi, specijalni napadi koji crpe manu i čuvanje tima (poznatije kao team shielding). Jedna od novina u mehanici borbe su jasno označene granice eksplozija i uticaja raznih AOE napada. Možete se uvek dobro pozicionirati i protivnicima van vašeg fokusa (ukoliko ih hvata radius napada) podariti malo pažnje u vidu skidanja njihove energije. Ukoliko ste vizuelni perfekcionista, putovanje svetom Atelier Firisa vam neće zalepiti osmeh na lice s’ obzirom da je primetno da se igra radila u starijem engine-u. U nekim trenucima ćete pomisliti da igrate igru iz prošle generacije konzola. Najviše pažnje je posvećeno dizajnu karaktera. Oni se u poređenju sa grafičkim ostatkom igre ističu kao zlatni ferari u fabrici budžet kineskih automobila. Animacije karaktera su i dalje primetno “šuplje” sa repetativnim pokretima koji su praćeni uveliko prihvaćenim odsustvom lip sync-a. Teksture regija koje posećujete nikada nisu dovoljno precizne i oštre, ali se taj propust generalno ne primećuje s obzirom na brzinu kojom prolazite kroz iste.

Kada se sve sabere, JRPG fanovi koji traže ozbiljan ili preterano masivan RPG neće pronaći mnogo zadovoljstva u ovoj igri. Naročito ako se uzme u obzir koliko je open world Atelier Firisa bukvalno proste konstrukcije. Ukoliko želite da imate nekakav time waste u konstantnom kraftovanju, ovaj RPG može biti vaša igra godine. S obzirom na količinu materijala i DLC kostima koje možete pazariti (zato što puna cena igre opravdava paid DLC kostime isto kao bacanje upaljača u vatru), naići ćete na dosta zanimljivosti koje će vam kako u igri, tako i u stvarnom životu velikom brzinom menjati cikluse dana i noći.

thousand-shot_start
1000 shot!

Gledano sa tehničkog aspekta, vredi napomenuti da (ignorišući probleme sa framerate-om), Atelier serijal nikada nije bio impresivniji. Bilo koji fan će biti uveliko oduševljen sa ponudom, ali je pitanje da li će novopridošlice JRPG žanra naći bilo šta zanimljivo u igri. Godišnja izdanja igara su najveća kletva i propast bilo koje franšize. Atelier Firis Alchemist and the Mysterious Journey je dokazao da je moguće minimalno unaprediti već uveliko poznatu formulu i napraviti pomak. To je sjajna metoda za implementaciju novih ideja. Atelier će imati nastavak sledeće godine kao što je već uveliko poznato. Ono što ostaje, je da se vidi da li će ovaj GUST-ov eksperiment sa open world-om doživeti neka poboljšanja i zadržati za sada najbolji krafting sistem u bilo kojoj Atelier igri.

Generalno gledano Atelier Firis bi se mogao okarakterisati upravo kao nešto između dobrog i lošeg, pa onda još malo ka sredini. Fanovi će trčati na sve strane od zadovoljstva i plasirati hvalospeve o ultra slatkim karakterima, o dobroj priči i kostimima. Tvrdiće kako je ovo najbolja stvar koja im se desila od prethodne iteracije Atelier serijala. Ljudi koji žele da istraže JRPG žanr, ukoliko odluče da im ova igra bude “ice-breaker”, naići će na dosta stavki koje su toliko generičke i klišeizirane da će im verovatno prvi recept alhemije biti topljenje diska na kome igra dolazi u sumpornoj kiselini.

Atelier Firis - The Alchemist and the Mysterious Journey (PS4)
  • 7/10
    EmuGlx Score - 7/10
7/10

Finalni utisci

Generalno gledano Atelier Firis bi se mogao okarakterisati upravo kao nešto između dobrog i lošeg, pa onda još malo ka sredini. Fanovi će trčati na sve strane od zadovoljstva i plasirati hvalospeve o ultra slatkim karakterima, o dobroj priči i kostimima. Tvrdiće kako je ovo najbolja stvar koja im se desila od prethodne iteracije Atelier serijala. Ljudi koji žele da istraže JRPG žanr, ukoliko odluče da im ova igra bude “ice-breaker”, naići će na dosta stavki koje su toliko generičke i klišeizirane da će im verovatno prvi recept alhemije biti topljenje diska na kome igra dolazi u sumpornoj kiselini.