Svi znamo šta su glavni sastojci pravih, punokrvnih RPG igara: sjajna priča, odličan gameplayu, RPG elementi na sve strane koje povezuju apsolutno svaki deo igre, odlični likovi i neka primamljiva atmosfera koja može da vas usisa na par desetina sati, a da ne trepnete. Kada stavimo sve to na papir, znamo da to nema nikakve veze sa Assassin’s Creed franšizom, bolje rečeno, to je češće bilo totalno suprotno od svega šta nam je ovaj serijal donosio, pogotovo ono, da uspe da nas uvuče i da zaboravimo na sebe i vreme oko nas dok se igramo. Ironija u svemu ovome je to da poslednja dva AC naslova uopšte ne liče na prethodnike, bolje rečeno, kada bi neko uskočio u Origins posle AC 3 na primer, ne bi verovao da se radi o istoj franšizi.

Ubisoft je poslednjih nekoliko godina, toliko radikalno promenio AC franšizu da većina starih fanova i dalje, evo godinu dana nakon Originsa, ni dalje nije svesna o čemu se zapravo radi i zašto se to dešava. Najbolje u svemu je što Odyssey se još više udaljava od klasičnih AC naslova, dok roni sve dublje i dublje u RPG vode. Ne samo da ide u tom pravcu, već možemo slobodno da kažemo da je Assassin’s Creed Odyssey jedan pravi, kao što smo napomenuli, punokrvni RPG u AC svetu. Kada bacimo pogled iz neke male udaljenosti, pokušavamo da vidimo sve objektivnije, možda je to i najbolja stvar. Ukombinovati sjajnu priču i svet AC igara u kompleksniji gameplay i nešto šta će nas ustvari držati, godinu dve dana, više od stotinak sati. Odavno smo bili svesni da je AC svet totalno pogodan za to, ali nikada nismo mogli ni da zamislimo da će se sve tako savršeno uklopiti, sve kockice postaviti kako treba i napraviti jedan skoro savršen mozaik Odiseje kakav je ispred nas.

 

Veliki, nepogrešivi Ubisoft je praktično poslednjim AC nastavkom priznao svima da poslednjih godina, franšiza je počela da stagnira. Ok ne samo to, možda i da su totalno pogrešno obrađivali skoro savršenu ideju fiktivnog sukoba Templara i Assassina. Možda čak i od prvog dela smo svi podsvesno mislili, okej, ovaj svet bi se savršeno uklopio u neku RPG igru. Ubisoft je čak pokušao da polako ubaci RPG elemente u Unity-u, u Syndicate, pa možda i u prethodnim delovima, ali nkada u toj meri da je izvadi iz voda akcionih, story driven avantura, ustvari onoga šta je AC predstavljao. Taj dubok, oštar rez prošle godine i izbacivanje Originsa je mnogima delovao kao, ”okej šta se dešava sa ovom franšizom” ali posle davanja te malene šanse da probaju nešto drugačije, je većina bila iskreno oduševljena svim promenama. Sve šta je promenjeno je to odrađeno za bolji ugođaj, gameplay i imersiju igrača. Dat nam je divan, ogroman svet iz drevnog Egipta. Ubačeno je dosta RPG elemenata, bolje rečeno, AC je sa Originsom mutirao iz akcione avanture u pravi akcioni RPG. Sve šta smo videli u tom naslovu nam je pokazalo da je Origins jedna solidna, ako ne i odlična igra, a još bolji Assassin’s Creed nasavak.

Sada kada gledamo na Odyssey, novo Ubisoftovo čedo, gledajte na to ovako: Origins je bio eksperiment, traženje novog identiteta ove slavne, odlične franšize. Lab rat Ubisoftovih programera u ispitivanju novih horizonta AC franšize. Sa druge strane, Odyssey je punokrvni proizvod koji je svoje testiranje imao u laboratoriji. Podignut na svemu šta je rađeno do sada, gde su svi naučili na greškama iz prethodinh igara i sa tim steknutim znanjem, dizajnirali ovaj odličan nastavak. Assassin’s Creed Odyssey je odlična igra i moramo da napomenemo, ne samo odličan AC naslov, bolje rečeno, to je sjajan AC naslov uzevši u obzir šta smo sve preživeli sa ovom franšizom proteklih godina, ali ovo je odličan mainstream, full blooded RPG koji čak može totalno da se izdvoji, distancira od svoje starije braće i prestavi jednu totalno zasebnu igru, koja može stajati na svome, predstavljati novu eru ove franšize, bez dodirnih tačaka sa prethodnicima, sem po pitanju sveta u kome se igra dešava.

Poslednje dve godine jesu bile teške za Ubisoft, dok su bili u potrazi za novim AC identitetom, gde su se malo gubili i nisu bili sigurni da rade pravu stvar. Sada možemo da kažemo da su ga napokon pronašli, možda i najsavršeniji recept za jednu AC igru. Možda je sve ovo previše filozofski i većina se pita, okej šta je toliko drugačije od prethodnika pa i od Originsa? Pa bukvalno sve od prethodnika, mnogo toga od Originsa, što ovo čini jedan unikatni AC naslov, prava igra za začetak nove AC ere.

Prva uočljiva promena odmah na početku je mogućnost biranja između dva lika, brata i sestre, Alexiosa i Kasandre. Svaki lik se karakteriše svojom ličnošću, izborima pa i drugim dijalozima i izboru u konverzaciji. O da, napomenuli smo da je ovo čistokrvni RPG, je l’ da? Po prvi put imate dijaloge i odgovore koje možete da birate u njima. Po prvi put u AC franšizi je moguće zaroniti dublje u priču, na svoj način i oblikovati je po svojim izborima. Da ne zaboravimo, kao u svakom RPG-u, vaši izbori oblikuju igru, likove u njoj i šta će se dešavati u ovom prelepom svetu drevne Grčke. Odyssey vam dozvoljava da zaronite dublje u AC univerzum više nego ikada pre, bukvalno vam dopušta da osetite taj momenat koji je stalno bio pripovedan, napokon vam daje mogućnost da osetite da ste deo sveta koji funkcioniše oko vas, konstantno, nebitno šta radite i gde ste se uputili. Svaki bitniji lik je odlično dizajniran, savršeno odrađen, sa miksom sjajnih dijaloga i originalnih grčkih posvki. Sa većinom možete započeti razgovor, pokuptii zadatke ili rapričati se o zadatku koji treba da odradite ili možda problemu koji treba da rešite. Ovim vas igra jednostavno i na divan način uvlači u ovaj svet, toliko duboko da ćete totalno zaboraviti na vreme dok šetate drevnom Grčkom. Tek tada vidite koliko je igra ustvari ogromna, isprepletena sa glavnim i sporednim zadacima koje možete da rešavate. Toliko puno da opušteno možete igrati preko 100 sati bez da vam sporedne i glavne misije dosade. Uvek se nešto dešava, a mali ”grind” je ubačen kako bi uvek imali neki osećaj napretka, u nekim trenucima mali, u nekim veliki, ali nebitno na kom ste satu u igri, uvek ćete dobiti nešto novo, napredovati za nijansu više.

Sistem opreme je skoro identičan kao u Originsu. Vremenom ćete nalaziti razne oklope i oružja koji se razlikuju po kvalitetu i raritetu. Svaki drugi deo opreme će vam dati druge bonuse i statsove. Ponovo su tu nekoliko grane skillova i abilities koje možete razvijati i koristiti u toku igre. Na vama je da odlučite da li ćete pratiti granu razvitka tihog ubice, hrabrog ratnika ili istraživača, ili možda želite da sve iskombinujete i nađete savršen recept koji će samo vama odgovarati. Praktično, svaki izbor u razvijanju lika i priče je totalno na vama, da ovu avanturu oblikujete onako kako vi želite i kako vama odgovara. Pored toga, napredak u igri se isto oblikuje po onome šta radite u njoj. Da li nekog ubijete ili putite da živi, da li odličite da zaratite sa nekom frakcijom ili igrate pametno i ignorišete ih. Ti, naizgled maleni izbori će vam dosta uticati na gameplay i razvijanju priče. Možda to nećete primetiti apsolutno odmah, ali ukoliko želite da ponovo odigrate igru, sa drugim likom i odlučite se na druge izbore, videćete koliko će oni uticati na formaciju i izgled priče i dešavanja.

Na prvi pogled, da ovo izgleda kao kopija Originsa, što grafički to i mehanički, pogotovo po animacijama koje su prikazane u igri, ali morate da razumete, čak i pored toliko sličnosti, igra je drastično drugačija od Originsa, po izvedbi.  Dublja i zanimljivija, zaraznija i jednostavno, bolja.

 

Assassin's Creed: Odyssey (Xbox One)
  • 9/10
    EmuGlx Score - 9/10
9/10

Finalni utisci

Odyssey je jednostavno kombinacija svega najboljeg iz AC serijala do sada, smeštena u predivan svet antičke Grčke. Svaki zanimljivi deo iz neke igre je našao svoj put i u ovoj, nebitno da li je to istraživanje podvodnih dubina, borba na vodi, sjajna borba u stilu ubice ili nemilosrdnog ratnika, ili jednostavno istraživanje svega šta je ispred vas. Sve je zategnuto i savršeno odrađeno i ukombinovano u možda najbolju i najpotpuniju Assassin’s Creed igru do sada, Odyssey.