Posle par godina nestrpljivog čekanja Resident Evil je 2009. napokon stigao i na tadašnje next-gen igračke sisteme. Priča novog Residenta počinje sa zvezdom prvog dela, Chrisom Redfieldom koji kao član BSAA tima dolazi u Afriku. 10 godina je prošlo od uništenja Raccoon City-a (kraj Resident Evil-a 3) i Chris se i dalje bori protiv raznih bio-terrorista po svetu. Po dolasku u Afriku u Kijuju region pridružuje mu se novi lik Sheva Alomar sa kojom kreće u istraživanje lokalnog slučaja vezanog za nepoznate bio-terroriste. Ono što je naizgled počelo kao jednostavna misija pretvara se u nešto mnogo veće, otkriva Uroboros projekat i veoma agresivne tamnopute lokalce čije akcije podsećaju na divlje seljane koje je Leon sretao u Resident Evil 4. Chris i Sheva kreću zajedno u akciju bežanja iz “grada”, razotrkivanja razloga biološke katastrofe i sila iz senke koje kontrolišu događanja u tom regionu. Priča nije toliko posebna na prvi pogled ali kako igra bude odmicala postajaće sve zanimljivija, posebno starijim igračima, pošto je CAPCOM rešio da odgovori na mnoga ranije neodgovorena pitanja iz Resident Evil univerzuma.

Ukoliko ste igrali Resident Evil 4 znaćete šta da očekujete jer su izvođenje kao i mehanika igre bazirani na uspešnom prošlom nastavku koji je dosta promenio klasični Resident Evil survival horror koncept. Pogled iz trećeg lica sa nišanjenjem “preko ramena” nije nešto sa čime se nećete sresti i u drugim igrama, ali nemogućnost kretanja za vreme nišanjenja i specifičan AI protivnika je nešto što danas čini novi Resident Evil veoma unikatnim. Iako su kontrole i izvođenje modernizovani, osnovni principi klasičnih Resident Evil igara i dalje važe, tako da ne očekujete da ćete vašu veštinu stečenu u FPS igrama ili Gears of War-u primeniti ovde. Jedino predznanje koje vam može pomoći je naravno iz prošlog nastavka jer tu su ponovo brzo okretanje i melee napadi ošamućenih protivnika (za štednju municije), tek kada savladate te osnovne akcije igra postaje dosta lakša.

resident_evil_5_large_1Kooperativno igranje je ključni element izvođenja ovog nastavka, jer ćete tokom kompletne avanture zavisiti od vašeg partnera i obrnuto. Ukoliko ne igrate sa živim saigračem bilo u lokalu, preko ne toliko srećno odrađenog spliscreen moda ili online preko PSN-a odnosno XBOX Live-a, AI će preuzeti kontrolu nad Shevom. Spomenuti AI je verovatno jedan od najboljih do sada i stvarno će vam biti od pomoći više nego neiskusni igrač. Kad god je potrebno da pomognete partneru, bilo da je oslobađanje od protivnika ili lečenje u pitanju, potrebno je samo pritisnuti pravi taster na određenoj blizini. Komunikacija sa AI partnerom je zasnovana na kratkim porukama tipa “I need ammo”, “I need help!”, “Go”, “Wait” i sličnim, dok za komunikaciju sa živim saigračima online možete koristiti i headset. Kooperativni način igranja svakako podiže atmosferu i izazov jer ukoliko vam partner umre, game over tj. YOU ARE DEAD poruka dolazi i vama. Jedini problem je što je cela igra dizanirana na ovom konceptu tako da nikako nećete moći da prelazite priču solo kao u prošlim nastavcima, što se definitivno neće dopasti svima.

Inventar je jedna od najvećih promena u odnosu na RE4 jer njegovo otvaranje više neće pauzirati igru a organizacija prostora je vraćena u svoj pre-RE4 izgled, tako da se više nećete zamarati igranjem Tetrisa sa oružijem i biljkama, sve u cilju ubrzavanja izvođenja i održavanja akcije. Vaš co-op partner ima svoj inventar a razmena predmetima je moguća jedino ukoliko ste blizu ili na pauzama između delova nivoa. Za vreme tih pauza za novac koji sakupljate tokom igre možete upgradeovati oružje ili kupiti novo kao i municiju, predmete za lečenje i slično. Auto-save opcija i mogućnost izbora pređenih chaptera i stage-ova, na koje je igra ponovo podeljena, totalno je eliminisala klasični način snimanja pozicije (pitamo se kako bi danas funkcionisao surovi način snimanja sa ograničenim ink ribbonom i pisaćim mašinama iz klasičnih RE igara). Survival horror osećaj je definitivno smanjen dok je fokus na brizini i akciji čak i više nego u RE4. Problema sa tim nemamo jer je dobra akcija u pitanju i kada uđete u fazon posle početnih problema sa navikavanjem na “čudan sistem” kontrola RE5 postaje ekstremno intuitivan i zabavan.

Grafički Resident Evil 5 ispunjava sva očekivanja. Zbog suludih marketinških akcija skoro da smo navikli na činjenicu da većina objavljenih igara i ne izgleda toliko fantastično kao na prenašminkanim trailerima. Na svu sreću sa CAPCOM-om to nikada nije bio slučaj pa je Resident Evil 5 zaista izgledao kao što smo očekivali ako ne i bolje, što je u svoje vreme bilo jako dobro. Modeli i animacija su vrhunski a osvetljenje je jedno od najboljih koje smo videli do tada na prošloj generaciji konzola. Okruženja su veoma raznovrsna i podjednako detaljno odrađena, od siromašnih opustošenih gradića sa početka, preko rafinerije do gigantskog broda atmosfera ne popušta i imate utisak da igrate film čija se radnja brzo odvija. Perfekcionizam do sitnih detalja je ono što i ovaj RE razdvaja od mnogih drugih igara i čini ga pravim AAA naslovom, što je retka pojava među multiplatform izdanjima. Jedino što danas deluje pomalo zastarelo je “next gen filter” koji je bio all the rage čak i 2009. a odnosi se na zelekanst ili zućkasto braon filter preko slike koji ubija jarke i šarene boje zarad realističnosti i filmskog osećaja, ili su makar developeri u to verovali tada dok ih igrači nisu naterali da batale tu glupost koju danas više niko ne koristi.

Za završetak igre prvi put trebaće vam malo više od jedne “gaming noći” od 8 do 12 sati, a razloga za igranje ponovo ima dosta. Tu su skrivene mini igre (Mercenaries mod je ponovo tu!), suludi ali odlično urađeni alternativni kostimi (posebno za Shevu), nova oružja pa i online mod sa drugim igračima ukoliko ste prvi put završili igru uz pomoć “kompjutera”. Resident Evil 5 je izašao originalno za PlayStation 3 i XBOX 360 dok je PC verzija došla nešto kasnije.