Opšta konstatacija koja bi se ticala dešavanja u sve popularnijem retro gaming svetu jeste da upravo Komodor 64 kao platforma živi neki svoj drugi život. Svemu ovome posebno doprinosi sve veća baza kvalitetnog software-a ali i raznih delova hardware-a kreiranog poslednjih par godina. Pri tome, neosporiva činjenica je da cela stvar poprima i određenu komercijalnu dimenziju. Društvene mreže vrve od sve veće armije obožavalaca i nostalgičara koja iz dana u dan, postaje sve veća. Nije retkost da fanovi budu svedoci nekih od najava budućih projekata, koji samo još više doprinose ekstazi u celoj priči, pa čak i ako ponekad deluju bez šansi da se mogu ikada ostvariti. Ipak, par naslova privukli su veliku pažnju, od kojih vredi spomenuti Sam’s Journey, visoko kvalitetnu akcionu platformu  prikazanu kroz preview verziju na poslednjem Gamescom sajmu. A poslednjih godina se šuškalo i o drugom delu svemirske pucačine Armalyte, što je prema autoru ovog teksta možda najzanimljivija najava koja se mogla zadesiti. Razlog tome leži u činjenici da su za nastavak zaduženi originalni autori igre iz 1988. godine, što celoj priči daje posebnu notu iznenađenja. Ako se dotični projekat ostvari, biće to prvi zvanični sequel jednog Commodore ekskluzivnog naslova posle mnogo godina. Ipak, prepustićemo sve najave vremenu koje je pred nama a sada se bacamo na ono što trenutno imamo, u stilu stiha: “Dok sam se prisećao prošlosti, maštao o budućnosti, tako lepa sadašnjost je prolazila kraj mene”

Autori igara za 8-bit računare iz Velike Britanije, pod pseudoninom Psytronic su poslednjih godina stekli status jednog od najprogresivnijih izdavača u okviru retro scene. Posebno kada je C64 u pitanju, sa solidnim brojem naslova. Svaki njihov proizvod je obogaćen pedantnim pakovanjem, bilo da su nosači igara formati poput disketa ili kaseta bez kojih se nije mogla zamisliti distribucija igara za računare tokom 80-tih godina prošlog veka. Lično, nisam mogao da odolim graciji, te sam odlučio da obogatim svoju kolekciju sa par njihovih igara. I to sa kasetama. Jedna od njih je upravo igra iz naslova ovog teksta.

badger01

Baš kao u svojim danima detinjstva, očekivao sam poštara da zazvoni na moja vrata. A kada mi je uručio paket, sreći nikad kraja. Bilo da je samo otvaranje paketa ili slasna degustacija pogledom omota kasete uz nezaobilazno mirisanje unutrašnjosti kutije. Prikočpani C64 uveliko čeka na tepihu ispred TV-a sa kasetofonom bez vratanaca, samo je deo rituala koji tek treba da usledi. Paljenje računara, ubacivanje kasete i zadavanje loading komande. Magija očigledno nikada nije ni prestajala. Kakva emulacija, kakvi bakrači. Posle par obrtaja uz propatnu muziku, na ekranu se pojavljuje slika, zavidnog grafičkog kvaliteta koja dočarava jazavca avanturistu. Odnosno centralnog lika ove igre. Prema propatnoj priči sa omota kasete, jazavac mora da povrati svoje prihode koje je izgubio na kocki.

Barnsley Badger se može opisati kao arkadna avantura, ekvivalent kultnim igrama koje su kružile scenom tokom vladavine 8-bit računara. Samim tim, ustaljena šema po kojoj se i ova igra rukovodi, podrazumeva veliki broj ekrana koje je potrebno istražiti, sakupljati predmete i iste iskoristiti na odgovarajućoj poziciji kao preduslov za progres kroz igru. Koliko smisleno, logički i kreativno, zavisilo je od samog igrača. Ipak, koncept nalik na neke od najpopularnijih igara 80-tih godina poput Dizzy serijala u kojoj je manipulacija predmetima bila primarna, u Badger-u je taj element igre nešto korigovaniji. Predmeta koji bi služili određenoj funkciji je  manje, dok  ekrani sadrže novčiće koji podižu poene. Igrač se pre svega mora oslanjati na sopstveno umeće, koje objedinjuje precizne skokove i klasično platformisanje sa dozom strpljenja, jer kroz svaki ekran “bauljaju” različite kreature i nezgodna smetala koja remete jazavčevu avanturu. Konačno, paralela po kojoj se Badger uzorno može ravnati, svakako je legendarni Monty on the Run iz 1985. godine. Ono što ceo koncept ovakvog tipa igara čini otežavajućim i zahtevnim za igrača, jeste iz razloga potrebe memorisanja velikog broja istraženih ekrana a koji obično u kasnjim fazama igre, sadrže logička rešenja kao suštinu avanture. Naravno, to tako i treba da bude a Barnlsey Badger nije ni prva a verovatno ni poslednja igra takvog šablona, zbog kojeg je  osmobitni kompjuterski gaming bio i ostao tako unikatan.

Grafika: 4.5 Grafički stil igre je u Hi-res modu. Sprajtovi su elegatno animirani, a pojedini vizuelni detalji okoline, izuzetno prijatni za oko. Iako ne predstavlja vrhunac C64 grafičkih mogućnosti, kada se uporedi sa nekim drugim naslovima njegove biblioteke, Badger spada u red najlepših igara u C64 new age periodu. Pri tome, radi u samo jednom učitavanju.
Zvuk: 4.0 Intonacija muzičkih tema nije na nivou onih istorijskih i kultnih koje smo mogli čuti u ranim arkadnim avanturama i koje su nam ostale urezane za ceo život. Ipak, one dosledno odrađuju posao atmosfere i dovoljno su slušive. U toku igre, igrač može birati između muzike i zvučnih efekata, jednako primaljivih.
Kontrole: 5.0 Mnoge istorijske arkadne avanture su pale kod ove osobine i učinile ih gotovo neigrivim. E za Badger, to ne važi.
Zabavnost: 4.0 Čovek zaista treba da gotivi ovaj stil retro igara, da bi u njima uživao. Badger ne može skinuti sa trona neke od dragulja ovog žanra, poput Dizzy avantura. Po pitanju svestranosti avanturističko-logičkih elemenata i scenarija. I pored toga, igra je jedno od najprijatnijih iznenađenja koje smo iskusili u novom C64 dobu.