Ovih dana je prava retkost da dobijemo igru koja je ”originalna”. Čak ni ta reč više nije originalna, jer smo došli do tog momenta u industriji kada je teško napraviti nešto neviđeno, interesantno ma koiko god resursa imali. Vidite šta rade velike kompanije, relaunch nekih starih igara, remaster i remake najboljih i najpopularnijih igara od pre nekih 20tak godina. Kreativnost je izgleda otišla kroz prozor usled ovih velikih vrućina i ventilacije prostorija.

Zbog toga postoje ti mali developeri koji čine taj ”indie” segment industrije, koji možda većina mrzi jer štancuju igre koje jednostavno, nisu dobre. Bez smisla, priče i truda, isključivo radi unovčavanja neke iskopirane ideje u kratkom vremenskom periodu. Ipak, tu je par njih koji se trudi da napravi nešto drugačije. Jedan takav studio je Question, tim koji stoji iza nove igre The Blackout Club.

U malom gradiću se dešavaju poprilično čudne stvari. Svi roditelji i stariji stanovnici noću mesečare, nešto kao da stražare kako bi omogućili nekom zlom entitetu da pravi haos po gradu. Dok su roditelji izgubljeni i opsednuti, kultisti prizivaju zle sile kako bi otimali decu tih roditelja. Klinci bivaju ne samo oteti, nego im se i memorija briše tako da nemaju pojma šta se desilo u tom vremenskom intervalu. Nešto kao one priče iz Dosije Iks serije. Kada grupa klinaca počinje da shvata šta se dešava, da se jednostavno bez razloga onesveste i bude sa čudnim sečanjima, odlučuju da kreiraju The Blackout Club.

Klinci iz naselja su jedini spas za njihovog druga koji je otet, ali za razliku od svih ostalih, nije vraćen. Na vama je da ga pronađete, kroz nasumično generisane nivoe i misije sa svojim prijateljima, ili možda sami. The Blackout Club je primarno coop igra koju je ubedljivo najbolje igrati sa društvom. Pored toga, imajte na umu da je ovo pre svega stealth igra, jer roditelji iako ne vide apsolutno ništa dok mesečare, čuju itekako dobro. Kultisti takođe žmure i tumbaju se isključivo u tunele ispod gradića gde čuvaju njihove tajne i razloge zbog čega rade ovom jednoj maloj zajednici.

The Blackout Club je osnovan isključivo kako bi se reklo svetu šta se ustvari dešava u malom gradu, da se raskrinka nešto naizgled epidemiji ili možda invaziji, da se upozore ostali delovi zemlje. Ipak, ne samo da nemate telefonsku vezu sa ostatkom sveta, već nemate ni Internet. Sve šta vidite, šta nađete kao dokaz u toku prelaženja misija, morate da snimite vašim telefonom, čija sadržina se čuva u vašoj bazi koju posećujete pre svake misije.

Ova igra ima dosta sličnih delova kao ostale horror coop igre koje su izašle do sada, kao što su Dead by Daylight i Friday the 13th, ali koliko su im slične po pogledu nekog izvođenja, stealth pristupa, toliko je TBC originalan naslov, nekako se trudi da opstane na svome. Najviše zbog gameplay mehanike koja je dosta bolje odrađena od druge dve navedene igre. Pošto se apsolutno sve zasniva na stealth gameplayu i planiranju, na vama je da budete kreativni na nivoima, infiltracijom u kućama, obijanja brava, skakanja sa jednog krova na drugom kako bi ušli u kuću čija su sva vrata zatvorena, kooperativno planiranje i odlvlačenje mesečara kako bi imali dovoljno vremena da obijete bravu i uđete u nečiji dom. Ima milion stvari koju ovu igru čine jedinstvenu, a možda najbitnija stvar je ta glasovna komunikacija i Enhanced Horror System koji igra poseduje.

Enhanced Horror System je, da, zvuči sigurno jezivo, ali upravo i jeste to. Ukoliko posedujete headset i mikrofon, igra prati vaše disanje, reakcije koje su često neplanirane, vašu komunikaciju sa ostalim igračima i koristi to kako bi prilagodila horror elemente vašoj generalnoj reakciji na igri. Isto tako, na određenim mestima koji su kultisti obeležili u gradu, možete da dopustite da vam se obraćaju njihovi Bogovi, često porukom jezive sadržine i karaktera. Da kultisti i mesečari nisu jedini ”neprijatelji” u ovoj igri, ćete osetiti i sami kada sretnete Shade, tj senku, demona kojeg možete videti samo zatvorenim očima, koji ne čuje ali zato vidi odlično. Eto malog tvista u raznolikosti neprijatelja. Shade je apsolutno jeziva pojava u igri jer ga možete videti samo kada zatvorite oči, kao i neke tragove na nivoima, cijeve i objekte koji su bitni za realizaciju misije vašeg kluba.

Generalno gledano, kako se opis bliži kraju, igra ma koliko želela da bude straight-forward, je ipak komplikovana za igrače koji žele instant zabavu. TBC traži dosta vremena da se prilagodite, naučite fore, pronađete ajteme koji vama najviše odgovaraju, naučite da komunicirate sa prijateljima na najefikasniji način i pokupite fore kako da najbrže prelazite dvorišta napuštenih kuća koji čuvaju mesečari. Trebaće vam vremena, ali verujte a to vreme aposlutno vredi jer je igra jedinstvena po onome šta može da vam ponudi. Stealth pristup u kombinaciji sa odličnim horror elementima, pomešano sa panikom koja se lako napravi unutar vašeg tima, jednako savršena zabava ne samo za vas, nego apsolutno celu grupu koja igra sa vama.

U vašoj bazi ćete moći da birate misiju koju želite da radite, jedno od tri glavna ajtema i jako je zanimljivo napomenuti da u igri nema ubijanja, te je tejzer najbolji alat za svaku priliku. Orman u kome možete da kustomizirate vašeg lika, da izgleda baš onako kako vi želite kao i da se razlikujete od drugih igrača, kao i nadograđivanje skillova nakon levelovanja vašeg lika. Posle svake misije ćete dobijati određene poene koje možete koristiti za neke od ovih stvari. Iz baze ćete moći da birate i da li ćete misije prelaziti u solo varijanti ili sa prijateljem ili random igračima.

Prvih nekoliko dana od dobijanja ove igre smo dobar deo misija prelazili sami, te je taj horror elemenat bio rezervisan samo za nas. Situacije koje su se dešavale su bile tako dobar materijal da se ispričaju, ali bi bile još bolji da je neko doživeo to u igri šta smo i mi. Poslednjih dana pre izlaska igre, smo dobili priliku da igramo u coopu i priča je skroz drugačija. NE da je horror intenzivniji nego su situacije na hranici horrora i komedije, što je apsolutno odlično .Panika je glavni sastojak u coop igranju, ali bez fokusa i one moći da se saberete i krenete dalje kada je najteže, nema ni uspeha. Igru smo igrali u grupi od najviše tri igrača, i možemo da zamislimo kako bi bilo da je bila cela ”banda” na okupu od nas četiri.

Pored klasičnog moda, tu je i The Stalker, PVP mod. Sa ovim modom igra već dosta liči na Friday the 13th/Dead by Daylight, samo bez masakriranja protivnika. Jedan od igrača će biti Stalker, koji će se šunjati po nivoima koji klinci pokušavaju da reše i snimati ih. Sve uspavane roditelje će obaveštavati tako da će oni znati gde da traže i na šta da obrate pažnju kako bi uhvatili klince. Vremenom, Stalker može biti i zadužen za prizivanje The Shape demona, a tada je na sreću stalkera, blizu kraj za klince i početak njegove pobede. Kada jednom igrate kao The Stalker, time otključavate mogućnost da apsolutno svi ostali igraći mogu da ”napdadnu” vašu igru, nebitno da li igrate solo ili sa prijateljima. Kada dobijete tu notifikaciju da imate Špijuna u vašoj misiji, igra postane strašno više stresna, jer tada morate da pazite na svaki ugao, obratite pažnju na svaki pokret u žbunu ili ispred kuće, apsolutno jezivo iskustvo.

Ovo je igra sa akcentom na multiplayer, te su ljudi iz Question studija dali sebi za obavezu da nastave da rade na igri, da ubrizgavaju sve više sadržaja i čine igru zanimljivijom kako vreme prolazi. Sigurni smo da ćemo dobiti još sadržaja o kojima će biti interesantno pisati u budućnosti, a sve informacije za igri moći ćete da nađete na našem sajtu.

The Blackout Club (Xbox One X)
  • 8/10
    EmuGLX Score - 8/10
8/10

Finalni utisci:

The Blackout Club nam donosi dosta straha, napetosti, tenzije i odličnog horrora u, ako možemo da kažemo, malom pakovanju. Sjajna ideja, odlična interakcija sa igračima, skoro savršeno dizajnirani neprijatelji su samo par stvari koje krase ovu igru. Cena joj je samo $19.99 i vredi svaki peni, jer će vam pružiti sate i sate zabave, nebitno da li odlučite da se igrate u solo varijanti ili sa prijateljima u coopu.