ATLUS JRPG za početnike

Soul Hackers 2… retko ko se seća prvog dela ovog rpg iz Atlusove kuhinje od pre 20ak godina, koji je jos jedan spinoff epohalnog Shin Megami Tensei serijala koji se polako razvija od daleke 1987. godine. Sam Shin Megami Tensei je poprilicno nepopularan na zapadu i kod naše publike, obzirom da je većinski čeljade Nintenda, dok je najuspešniji spinoff tog serijala Persona koji se sad može naći na većini platformi (iako je Persona bila eksluziva za PlayStation).

Atlus ne voli previše da eksperimentise sa dobrim i proverenim receptom klasičnog JRPG-a – svet je u opasnosti i na vama je da ga spasete od totalnog uništenja. Aion superinteligentno biće veštačke inteligencije koje je proizvod svih informacija sveta je osetilo da je svet na ivici propasti usled čega odlučuje da dva fragmenta sebe u obliku idealnih anime waifu pošalje u svet da spreče apokalipsu. Ti entiteti moraju da spreče ubistvo nekolicine ljudi koji u sebi imaju “covenant” posebnu energiju koji nakon spajanja ima moć da stvori čudovište koje će progutati univerzum brže nego što računi jedu platu tipičnog radnika.

Kako su naši protagonisti Ringo i Figue kročili u svet, odmah su naišli na problem jer osobe koje su trebali da spasu uveliko leže mrtve zaslugom sekte kojoj su se izgleda smučili gore navedeni računi. Nakon oživljavanja jednog od odabranih koje nisu uspeli da zaštite, Ringo kreće u sakupljanje harizmatične ekipe sa kojom će proći kroz armije čudovišta i ljudi koji ne žele više ovu planetu. Mehanika borbe će biti jako poznata svim igračima Persone i SMT serijala, pogotovo što demoni, magije i ostali potezi su preuzeti iz gore navedenih serijala (nešto kao što Final Fantasy radi pa ćete uvek znati šta radi Phoenix Down napitak). Potezna borba i taktiziranje su vam glavni prijatelji. Napadate protivnike i iskorišćavate njihove slabosti protiv njih.

 

Karakteri su tipični za Atlus JRPG, od Arrow-a, opasnog demon summonera, preko assassina Milady koja je definicija tsundere, do Seizo-a opuštenog i romantičnog freelancera / detektiva koji radi sve da vrati osobu koju voli, uz Ringo i Figue koji su tehnički roboti koji uče o ponašanju ljudi, nailazićete na poprilično zabavne interakcije i diskusije. Veliki plus je što celu ekipu brzo sakupljate na samom početku igre, tako da ćete se jako brzo uklopiti u njihov način funkcionisanja.

Svaki protivnik ima ili elementalnu slabost ili neku vrstu fizičkog napada koji će ga onesposobiti i tu je mali plot twist u mehanici ovih serijala. U Persona serijalu ako uspete sve protivnike da onesposobite čeka vas all out attack sa kojim delite ozbiljan bonus damage. U Soul Hackers 2 ako pogodite barem i jednu slabost, dobijate “stack” damage koji će se istovariti i smanjiti HP neprijateljima uz pravi eye candy spektakl.

Pored borbi, igra jako vuče na SMT serijal, putujete po gradu i opremate vaše karaktere sa silnim dodacima (kao u Personi) komunikacijom sa vašim saputnicima gradite Soul level koji vam omogućuje da otključavate njihov potencijal (nešto kao druženje sa karakterima u Personi) radite trivijalne side quests za gradjane kako bi dobili ekstra novac ili iteme itd.

Ne bi bila prava ATLUS igra da ekipa ne sedne u restoran i jede realističnu hranu

Grafički, uvek sam bio pomalo skeptičan kada vidim “Made with Unity” i u ovom slučaju taj skepticizam je bio on spot.  Igra je sa vizuelnog aspekta preterano last-gen. Neki nivoi su toliko low effort uradjeni (kao što je Soul Matrix – tipicni minimalistički futuristički lavirint koji se sastoji od jednobojnih kocki i kul svetala u pozadini) da daju utisak kao da je igra zbrzana i da je probila sve rokove. Loading times su preterano dugački i svuda su zastupljeni, što uz gore pomenutu grafiku sve više vuče da je igra prioritetno radjena za PS4 i u poslednjem trenutku neko je rekao da se stavi na PS5 bez SSD podrške. Borbe su zapravo jako spore, tranzicija reda napadanja je kilava i bespotrebno spora da naglasi čiji je red sa slovima koja su se više puta stapala za okolinom da nisam ni mogao da pročitam šta piše. Za Atlus koji su veterani za ovaj žanr igara, preokret u mehanici je pomalo neprijatno iznenadjenje.

Takodje Atlus se opredelio za jako loš potez a to je lansiranje day one DLC koji uključuje zapravo deo priče. Svi smo navikli na estetske dodatke, pogotovo u JRPG gde ima pregršt kostima za karaktere, ali imati gotov deo priče i izdati ga kao DLC prvog dana je veliki rizik koji ako se bude ustalio, izgubićemo čitav žanr, obzirom da gaming industrija nikad ne prihvata ništa dobro za krajnjeg korisnika već samo da izvuku poslednju moguću paru.

Soul Hackers 2 (2022)
  • 7/10
    EmuGlx Score - 7/10
7/10

Finalni utisci:

Kada se sve sagleda, Soul Hackers 2 je sa svojim izmenama donekle početnička ATLUS igra koja bi najbolje služila za uvod u svet JRPG igara i mnogo boljih Atlusovih igara, koje su u svakom aspektu bolje, zabavnije i duže. Odsustvo brzog učitavanja će možda biti jako naporno kada radite tranzicije sa jedne lokacije u drugu, bitke će vam biti sporije ako ste igrali prethodne Atlus JRPG, ali dok čekamo novu Personu, Soul Hackers 2 je fin “aperitiv” koji mogu preporučiti svima koji žele jednu tipični avanturu spašavanja sveta od velikog zla.

Pros:
– Atlus JRPG
– Simpatični karakteri
– Stack mehanika napada je fino osveženje

Cons:
– Grafika
– Bitke su spore
– Loading times