Postoje franšize koje polako i pažljivo planiraju šta sledeće, mere dva puta pre nego što preseku i naprave odluku. Sa druge strane, neki izdavači samo štancuju, bez razmišljanja kakve posledice mogu doći zbog manje više nepromišljenog gomilanja naslova. Hiper proizvodnja kao u svakom segmentu života ne donosi ništa dobro, a još manje igrama koje izlaze toliko često sa ni malo ili malo poboljšanja i novina. Ubisoftov Assassin’s Creed ide tim putem, sada već dugi niz godina i prosto se gubi sam u svojom identitetu. Priča, glavna tema franšize, likovi u igri, “sveti gral”, sadašnjost – prošlost – budućnost, sve je izgubilo svoj pravi tok i ponajviše, fokus. Ubisoft je sa Unity i Syndicate pokušao nešto da promeni, da se izvuče i otrese prašinu sa svojih teških ramena, ali malo šta možete uraditi na brodu koji neumoljivo tone.

Jedna stvar je definitivno bila jasna, morali su radikalno da menjaju ideje, priče, pa i sve ostalo vezano za Assassin’s Creed. Trebao im je novi početak, i oni su taj novi početak najavili za 2017. godinu. Tako da će 2016. godina biti prva posle dugi niz godina bez AC naslova. Neko ko je te naslove igrao će biti tužan, mada 90% igrača koji su potajno priželjkivali ovako nešto skaču od sreće. Ne zato što više nema AC već zato što UbiSoft već nekoliko meseci, da ne kažemo u protekloj godini, iznenađujuće radi dobre stvari kako za zajednicu tako i za svoje druge naslove.

AC Chronicles

Dok UbiSoft još uvek nije tačno znao šta da radi sa svojim punokrvnim Assassin’s Creed naslovima, pojavio se jedan dobar spin-off serijala iz kuhinje Climax Studios-a, Assassin’s Creed Chronicles. Hronike se sastoje od tri igre koje prate tri odvojene ali ipak povezane priče. UbiSoft je dosta kritikovan jer u njihovim igrama nisu koristili neke fantastične lokacije, kao što je Engleska (but they have done that in Syndicate), Indija, Kina čak i Rusija za vreme građanskog rata. Upravo neke, ako ne i najtraženijih lokacija su u ovim hronikama. Rusija – Indija i Kina. U nadi da će ovako zadovoljiti makar one okorele fanove kojima treba Assassin’s Creed fix u svakom pogledu. Igre su trebale da budu izbacivane na određeni vremenski period kako bi igrači imali šta da igraju između pravih AAA AC igara koje su izlaze svakog oktobra ili novembra.

Igre predstavljaju 2.5D platformere. Izvođenje pa i ideje u nekim trenucima podsećaju na već proslavljene igre iz ovog žanra – Mark of the Ninja. Smisao assassina je to da budu što tiši, koriste senke i druge objekte kako bi se sakrili od neprijatelja, pobegli ili došli do cilja. Koriste mnogo spravica za obmane i beg od neprijatelja. Assassin’s Creed u 2D okruženju vam donosi ograničenja u mehanici koja su bila prisutna u Third Person AAA igrama od 2007. Upravo zbog toga nećete imati slobodu da radite nešto na šta ste navikli u tim igrama. Jednostavno se morati navići na život i izvođenje u 2D-u. Najbolja stvar u svemu tome je što AC univerzum odlično paše ovakvom izvođenju. Dovitljive ideje sakrivanja i korišćenje okoline kako biste izbegli stražare i patrole će vam samo razraditi moždane vijuge u pravljenju idealne putanje kako zaobići, koga ili da li uopšte ubiti nekoga do kraja nivoa. Naravno vaša brzina i obazrivost na to gde stražari gledaju i da li uopšte ima prostora za pobeći će vam biti od krucijalnog značaja.

Kada se cela mehanika uzme u obzir, hronološki predstavljeno, od China koja je prva izašla u serijalu, preko India i Russia, od one brze lagane fleksibilne igre kakva je China, prelazite na one error -> failure u Indiji dok u Rusiji su više borbe brzog tempa. Pošto se radnja u Rusiji dešava 1918-e, biće vam omogućeno i korišćenje pušaka i drugih gedžeta koje do sada nismo imali prilike da koristimo u AC serijalu. Tu su tiha ubistva, skrivena oštrica u rukavu i u cipelama. Mali žal je za tim što ne možete birati način egzekucije u datom trenutku već će karakter uraditi ono šta njemu najviše odgovara. Naravno imate više animacija ubistva i gušenja, tako vam da nikada neće biti dosadno.

China

Ovaj deo AC Chronicles serijala vas vodi u Kinu 1526. godine u kojoj uzimate ulogu ženskog protagoniste – Shao Jun. Nakon povratka sa važnog treninga i rastanka od svog učitelja Ezio Auditore da Firenze, ona se vraća u svoju domovinu kako bi se osvetila Templarima. Grupa templara “Osam tigrova” je pobila celu Shao Jun-inu družinu i ona se čvrsto odlučila na krvnu osvetu, da nađe sve koji su umešani i praktično im se usere u život, štiklom sa sečivom. Kroz jedanaest Memorija ćete putovati iz Makaa, Nan’ana preko Zabranjenog Grada i na kraju na Veliki Kineski Zid. Svaki nivo je urađen u svom artističkom stilu i dosta se razlikuje od prethodnog. Igra se najviše oslanja na pastelno-grafitnu paletu boja a tokom igranja ćete imati osećaj da ste u crtanom stripu ili bojanki. Ne izgleda sve tako dečije, ali detalji kao što su talasi izgledaju kao da su od kartona, vetar ima jasne linije i putanje, kada ubijete nekog, krv pljušti kao u stripu. Sve to donosi unikatni doživljaj, do sada nepoznati AC osećaj. Najbolja stvar, igrači se lako mogu pronaći u njemu, prihvatiti ga i igrati igru sa uživanjem i zadovoljstvom.

China nije brutalna kao što smo očekivali. Svaki nivo je podeljen u nekoliko checkpointa. Smisao je ili proći nečujno ili praviti haos po mapi. Naravno ukoliko se odlučite za drugu opciju, morate imati brze prste i dobro razmišljati šta, gde, kako i kada možete pobeći, baciti neki gedžet koji vam može pomoći u begstvu ili razmišljati uopšte da li je to što ste uradili pametna stvar. Pored svega, igra dosta oprašta, kako novim, tako i nemarnim igračima. Često se vaše greške ne “upisuju u izveštaj” misije na osnovu čega dobijate poene i otključavate dodatke, veću energiju, veći Helix Bar, brže trčanje ili veće skladište za municiju. Ocenjivanje stealth pristupa se vrši na tri nivoa – gold, silver i bronze. Ukoliko ste nemarni, ubijate neprijatelje i ne pazite da li će vas neka od patrola primetiti, ne gine vam Bronze ocena, što znači manja nagrada na kraju. Za silver se već morate malo potruditi, biti pažljivi, možete da uđete u neki okršaj ali nije preporučljivo, i generalno, silver je za one igrače koji ne mogu da održe silent pristup tokom cele misije. Gold je najteže i najbolje odlikovanje. Mogu vas primetiti ali vas ne smeju videti i pozvati pojačanje. Sve mora biti planski odrađeno, morate učiti kretanje patrole i tražiti pravi trenutak kada nastupiti. Ovo je već za napredne igrače. Sa druge strane, AC Chronicles China nije teška igra i trebalo bi je prelaziti bez većih problema.

Postoji nekoliko tipova misija koje se rasprostranjuju kroz sve tri igre. Morate da oslobodite nekoga, ili da se ušunjate bez dizanja alarma, da ubijete posebnu metu ili možda da pokušate da spasite živu glavu iz zamka koji gori. Sa svakom sledećom igrom, pogotovo te “running” misije bivaju sve teže i teže. China je karakteristična po tome što je jedina igra u ovom serijalu u kojoj imate odvojene fighting i hiding tutorijale. Uvek kada naiđete na nekog novog neprijatelja, bićete prebačeni u animus gde ćete morati da nađete slabosti i najbrži način da savladate tog vojnika. U drugim delovima, nemate privilegiju tutorijala, već oni samo dolaze “on screen” u toku igranja. Kako napredujete kroz misije tako ćete da dobijati razne gedžete i dodatna oružija i mogućnosti. Na kraju igre ćete biti potpuno spremni da otpočnete na New Game Plus ili New Game Plus Hard.

India

Priča je smeštena 1841. godine i u ulozi ste Arbaaz Mir-a, naravno člana Assassin reda.  Sikh Empire, najveće i najače carstvo na Indijskom kontinentu je u ratu sa East India Company. Ljudi koji su došli da osposobe trgovinske rute između starog kontinenta i plodnih novih zemalja su želeli nešto više. U redovima East India Company je Master Templar koji u svom posedu ima drevnu Assassin Order relikviju, baš onu koju je Ezio ostavio za sobom. Kada je Abraaz saznao, njegova primarna misija je postala da Assassin Order relikviju vrati u prave ruke. Kako to biva u indijskim serijama, njegova devojka biva upletena u celu tu priču i Abraaz mora da žonglira između svoje svete misije i ljubavi koju voli više od života. Priča je puna izdaja, klišea i ljubavi, tako da ne možemo da otresemo osećaj Male Neveste posle završetka ovog dela.

Iako su vremenom izbacivane kao zasebne igre, možemo ih i svrstavati tako, ACC India nema ni jedan vid tutoriala kakve smo susreli u AC China. Odmah na početku bi trebalo da vam bude jasno šta je šta, koje su vam mogućnosti, kako svet i mehanika u njemu funkcioniše a kako ne. Kada naiđete na nekog novog neprijatelja, tu je samo “animus update” o toj jedinici i to je to. Neće biti detaljnog objašnjenja kako je najlakše da ga ubijete, ili da ga zaobiđete. Osnovne kontrole su doduše prikazane odmah na početku igre. Još jedna razlika je ta što gedžeti koje ste dobijali na sredini ili kraju igre ovde dobijate odmah. Grapling Hook za penjanje na plafon, slide kills i još neke stvari su vam odmah tu na raspolaganju kao i sve ostale dodatne pomoćne stvarčice koje vam služe za obmanu vaših neprijatelja. Od svih tutoriala najviše nam je smetalo to što nije bio tutorial za blokiranje neprijateljskih napada i borba protiv vojnika sa štitovima, jer China je izašla sredinom 2015 a India više od pola godine kasnije. Nikome sigurno nije bilo još uvek u glavi kako se šta radi. Ali posle malo privikavanja i eksperimentisanja, nekako uspete da se uključite u igru. India je dosta teža od China, ne oprašta manje greške i protivnici vas dosta lakše ubijaju i otkrivaju. Imate čak nekoliko nivoa gde, ako vas jednom vide, morate ceo deo ispočetka. Praktično morate da odradite prolaz perfektno da biste završili tu misiju. Nama je trebalo desetak puta a nekima i po nekoliko sati do uspeha. Konstrukcija drugih misija je ostala ista kao u China, sem što sada imate više “running” misija, u kojima morate da pobegnete od uništavanja iz određene zgrade, pećine ili zamka.

Napredovanje vašeg karaktera je ostalo isto. Kako napredujete i po kom rangu završavate istance jedne misije (bronze, silver, gold rangiranje), tako skupljate poene i na kraju otključavate određene nadogradnje opreme, health bara, helix bara ili količinu gedžeta koje možete nositi. Iako su delimično iste igre, vizuelno predstavlja pravo osveženje. Najbogatiji i najrazvijeniji deo Indijskog poluostrva jednostavno izgleda prelepo. Scenery je savršen i često možete stajati na jednom delu mape i hvatati skrinove i diviti se sitnim detaljima koje su uspeli da ubace u jednu prostu 2D igru.

Russia

Godina je 1918. Prvi veliki rat se završio ali zemlju i dalje drma nesloga i veliki jaz između klasa. Oktobarska revolucija je još više rasplamsala odnose. Crvena armija se bori na strani Boljševika i otpočinje građanski rat sa “Zelenom Armijom i “Belom Armijom” (svako gleda sebe, kao i uvek). Cela zemlja je u stanju pripravnosti a vi preuzimate ulogu Deda Asešina pod imenom Nikolai Orleov. On želi da napusti zemlju sa svojom porodicom, ali ipak ima još jedan, poslednji zadatak koji mora da odradi za Assassins’ Order. Nikolaiev zadatak je klasičan za njegovu struku, ukrasti artefakt koji se nalazi u posedu carske porodice koja je pod zaštitom Boljševika.

Nikolai Orleov je najstariji Assassin u ovom serijalu i igra se trudi da vam to pokaže. Glas, izgled, čak i health bar se savršeno uklapaju u tu sliku, sve sem agilnosti i brzine ovako starog ubice. Za razliku od China i India, Russia se u neku ruku odlikuje u brutalnosti i načinu na koji možete završavati igru. Verujemo da je Nikolai pun snage, iskustva i raznih fora, ali njegova brzina udaraca i brutalna ubijanja nisu bila baš nešto šta smo očekivali. Sa druge strane, ovo je Rusija, u Rusiji Nikolai igra vas! Kao što je bio slučaj sa India naslovom, već na početku ćete imati pun inventar gedžeta i smicalica za svoje neprijatelje. Novo oružje je puška koju možete koristiti. Novine i okruženje u kojem se igra dešava nekako ubijaju taj poznati pristup skrivanja i šunjanja. Puška je i više nego bučna i primetiće vas skoro svi na trenutnom ekranu ukoliko je koristite. Sem određenih nivoa, nije potrebno imati stealth pristup za veći deo igre, možete sve prelaziti u “I’m Russian, f**k you all” fazonu marširanjem po lobanjama i unutricama vaših neprijatelja. Ipak ovo je Stealth 2D platformer i veći je osećaj uspeha ukoliko igrate tiho i sporo. Još jedna prednost tog pristupa je to što ukoliko budete u Angry Russian modu, nećete moći otključati nijedno unapređenje za vašeg lika, nego ćete samo promarširati kroz igru.  Još jedan član vašeg inventara je Wrench – metalni ključ preko kojeg možete onesposobljavati razne objekte po svetu radi diverzije. U igri ima još nekoliko novina za diverziju, a tu su i telefoni. Recept je prost, jednim telefonom iz sobe pozovete telefon koji se često nalazi u sobi pored ili ispod, vojnik se javi i vi lagano prođete pored njega, ili pošto je to Nikolai, brutalno ga ubijete dok priča telefonom.

Sa grafičke strane, igra se dosta razlikuje od prethodne dve. U igri dominira crno-bela boja sa jakim kontrastom crvene jer mora da se naglasi da je to Rusija. Igra zaista izgleda prelepo upravo zbog toga. Na svakom koraku možete stati i vaditi skrinove, diviti se svemu kako je napravljeno i obojeno. Climax Studios se pozabavio da sada, dobrim delom i okolina ne bude statična. Često ćete videti kako prolaze automobili, grupu ljudi sa protesta, vojnike koji prave barikade na ulicama i zaustavljaju nevini narod. Po pitanju grafike, detalja i svega ostalog, ova igra dominira nad druge dve. Tokom igranja forsiranje jakog kontrasta na monohromatski svet može nekome dosaditi, ali ljubitelji takvog umetničkog izražavanja će prosto uživati u ovoj igri.

Rusija je lep završetak ovog serijala, u potpunosti su iskoristili izraz “goes out with a bang”! Brutalnija, monohromatska 2D stealth igra sa jakim kontrastom crvenih detalja je nešto što nas je kupilo na prvu loptu. Gomila detalja, plakata, rašireni znaci pobune, brutalni vojnici u pozadini su mogli samo da izazovu još pozitivnih reakcija. Igra od početka ima umetnički vajb kao Sin City i The Schindler List.

Climax Studios je pokazao da se može od jedne popularne franšize napraviti dobar spin-off koji može da zakuva slavu velikog brata. Totalno odskačući od onoga šta je AC predstavljao do sada i prebacivši sve u 2.5D okruženje su pokazali da se AC igre idealno uklapaju u takvo izvođenje. Tokom igranja, nismo imali osećaj da nam išta nedostaje iz punokrvnog AC AAA naslova. Ne bi se bunili za još ovakvih naslova u serijalu, ali želja je jedno a realnost drugo. Nažalost mislimo da je ovo kraj 2.5D Assassins Creed avantura, mada, nadamo se da grešimo. Ko je nov u serijalu kao i oni koji tek žele da se uključe u franšizu, Assassins Creed Chronicles je savršen prvi korak za to.