Kao što neko reče, svemir je konačna granica. Prvi koraci ka prelaženju te
granice načinjeni su pre pola veka, a ogromna sredstva se i dan danas ulažu u
istraživanje. Ako mene pitate, sami tražimo đavola. Kad nam jednom u posetu dođu
Zentraedi, Sajeni ili neki treći pa navale da nas istrebljuju, zažalićemo što
smo uopšte čačkali mečku po kosmosu. Zašto, onda, sva ta zapetljancija sa
istraživanjem svemira? Odgovor je jasan - because it’s there.
Odmah da razjasnim, da ne bude zabune. U ovoj seriji nema vanzemaljaca, ni
džinovskih robota, ni meseca koji odbrojava do milion, ni sudbine vasione u
rukama zemljana, ni Kamehame talasa, ni rata polova u svemiru, ni gomile golih
devojaka koje oplođuju vanzemaljci (ovo je možda šteta) sa sto pipaka na vrh
glave (povlačim reč), ni Sime Kosmosa iz dalekog svemira niti ičega nalik tome.
Planetes je verovatno najuverljiviji prikaz budućeg života i rada u svemiru koji
sam ikad igde video, lore striktna naučna fantastika sa dodatkom drame bazirane
na likovima. Stanje prikazano u seriji deluje kao prirodni produžetak dosadašnje
istorije osvajanja svemira. Malo li je?
Za početak, te 2075. svemir je poodavno osvojen. Svemirske stanice i
kolonizacija planeta su deo svakodnevnice, letovi visoko u atmosferi su
uobičajeni, a tehnologija je uznapredovala dovoljno da obezbedi pristojan život
u svemiru. Ali, postoji veliki problem, koji je privukao pažnju tek posle jedne
katastrofe niskoorbitnog aviona. Zemljina atmosfera se, slično Zemljinoj
površini, prepunila otpadom koji ozbiljno preti bezbednosti svemirskih
naseljenika i putnika. Ukazuje se potreba za institucijom koja će da se podrobno
pozabavi ovim problemom. Planetes prati rad ljudi jedne takve Sekcije za
skupljanje svemirskog otpada. Ovo odeljenje sprečava štetu koju bi otpad mogao
da učini svemirskim stanicama, brodovima i satelitima tako što skuplja ili
spaljuje u atmosferi svaki neželjeni objekat. Iako rade bitan posao, ovi ljudi
su cenjeni otprilike kao Gradska čistoća kod nas. Što će reći, slabe plate, dno
društvene lestvice, finansijski status na granici s sirotinjom i druženje unutar
kolegijuma. Rečju, svemirski fizikalci.
I tako, na brod Tehnora korporacije dolazi grupa pripravnika, među kojima je i
Ai Tanabe. Budući da nije imala VIP (veze i poznanstva) za dolazak na brod, a ni
ocene joj nisu baš bile vrhunske, Tanabe nije imala puno izbora gde će da se
zaposli, jer je najviše od svega želela da ode u svemir. Ipak, nije mogla ni da
nasluti kakav je haos očekuje u polu-sekciji. Najpre je upala u odeljenje za
kontrolu gde ju je izvršni direktor lično uputio u pravom smeru. Potom je,
stigavši do najdonjeg odeljka broda, uletela u bivše skladište a sada prostor
namenjen Odeljenju za uklanjanje svemirskog otpada Tehnora korporacije, poznatog
i pod imenom polu-sekcija. Unutra vlada, hmmm, kako da kažem… prvo što mi pada
na pamet je jezičko odeljenje iz Srećnih ljudi, što znači da na jednog pametnog
idu tri luda. Tanabe se šokira, ali ispade da to nije ništa prema prizoru
astronauta koji ispod pojasa nosi samo pelene. Tu se dvoje glavnih junaka
upoznaju putem seksualnog uznemiravanja. Tanabe se isprva jako teško navikava na
posao, zbog komplikovane procedure a i zbog svog idealizma koji deluje kao
potpuni nonsens u poslu kakav je skupljanje otpada. Drugi glavni lik je već
iskusni radnik u polu-sekciji (inače nazvana tako zbog malog broja članova)
Hačirota Hošino, od milošte zvani Hačimaki, jer ne skida znojnicu sa glave i
zato deluje kao Riju iz Street Fightera, s tim što ovom drugom ne treba
antigravitacija da se održi u vazduhu. Njega muči činjenica da je njegovo
društvo uspelo da napreduje, dok se on zaglavio u polu-sekciji. Veliki preokret
za sve likove u seriji je projekat Fon Braun, istraživačka ekspedicija na
Jupiter. Taj revolucionarni poduhvat je centralni motiv serije na koga se kače
mnoge manje priče koje služe rasvetljavanju likova.
Seriju je radio Sunrise studio, što podrazumeva neki dotad neviđen pristup.
Slično samom konceptu serije koji favorizuje realističnost iznad svega, dizajn
likova, letelica i ostalih objekata u svemiru je sasvim autentičan. Likovi su
prikazani bez imalo stilizacije, ali su i pored toga sjajno osmišljeni i pogodni
za identifikaciju među nama luzerima (Wings of Honneamise, anybody?). Kroz
kratku turu po polu-sekciji mogu se naći ćerka death metal gitariste i
učiteljice (zato sam počeo da vežbam gitaru :), razvedeni otac sedmoro dece,
strastveni pušač na brodu gde je pušenje zabranjeno i razne druge neprilagođene
individue. Naravno, svi su redom i više nego simpatični. Serija je pravi melting
pot velikog broja rasa i kultura, ali bez trunke rasnih stereotipa (frying
chikens?)
I pored dobrih likova, ono što najviše impresionira je vizija tehnološkog
napretka koja teži da se nadoveže na istorijat i razvoj svemirske tehnologije.
Vidna su i poboljšanja, recimo da se u skafandrima koristi touch screen komande
ili postojanje spoljnjih kamera kroz koje se gleda kada je Sunce upereno
direktno u astronauta. Postoje i znatne izmene načina življenja i rada u
bestežinskom stanju (potisnici, držači za fiksiranje). Stvar koja se meni
posebno dopala je dramatičan rast broja frejmova po sekundi u scenama s
bestežinskim stanjem, kako bi se dobio bolji efekat plutanja u vakuumu. Tom
utisku doprinosi i potpuna tišina u scenama gde je kamera u svemiru. Neočekivana
pozrnost na detalje od autora koji namerno nije želeo da podrobnije izučava
svemirsko istraživanje, da ne bi ograničio sopstvenu stvaralačku slobodu.
Možda isprva deluje naivno, ali Planetes se bavi velikim i bitnim temama.
Problemi koji trenutno prate ljudsku vrstu samo su se prilagodili vremenu, bez
tendencije ka rešavanju. Bogate zemlje monopolizuju svemirske resurse, dok onim
siromašnim i ratom razorenim državama treba pomoć i podrška bogatih zemalja čije
su oči, avaj, uprte nagore. Kako su bogate zemlje jedine koje mogu da istražuju
svemir, one jedine imaju koristi od njega. Ostali, šipak. Društvene pojave poput
globalne gladi i sve učestalijih podela na države veličine opštine uslovili su
stvaranje Fronta za odbranu svemira. Pripadnici ove organizacije žele da odseku
čoveka od istraživanja svemira dok se ne reši situacija na Zemlji. Centralna
tema je odnos između vasione, čovečanstva i individue. Jedan od motiva je
ogorčenost ljudi zbog lošeg društvenog položaja i njihov trud da se nešto
promeni. Serija takođe umnogome kritikuje društveno raslojavanje kako na Zemlji
tako i u svemiru, kroz prikaz radnika sa dna liste zaposlenih. Planetes takođe
ispituje nijanse između ambicije i pohlepe, kritikuje birokratski način
razmišljanja, ukazuje na ljudsku želju da se ide dalje i brže i upozorava na
opasnosti fenomena diva na staklenim nogama.
Planetes je jedan od retkih žanrovski čistih SF animea koji ipak izbegava da
bude štreberski krut ili banalan. Idealna kombinacija za gledanje s Planetesom
su Wings of Honneamise, Right Stuff i Moonlight Mile. Pored neosporne
zabavnosti, ova serija ima i jaku predviđačko - naučnu stranu, i ne bi me čudilo
i da za pedeset godina (bože zdravlja) vidim kako se fikcija preliva u
stvarnost. Vama iskreno preporučujem da pogledate Planetes, jer je u pitanju
kompleksan ali i adiktivan anime koji na divan način razotkriva ljudsku žudnju
za beskonačnim.
Ai Tanabe
Ona je novopridošli član polusekcije, inače gore pomenuta kćerka gitariste i
učiteljice. Srećom, usvojena. Iako je bistra i iskrena, jako je nesigurna u
sebe, dovoljno je reći da je progovorila tek sa tri godine. Kako je nenavikla na
posao u polusekciji, antigravitaciju i svemir uopšte, Tanabe mora da krade zanat
od svojih kolega. Tanabe veruje da je ljubav ("ai") rešenje svakog problema i
vrlo žučno brani taj stav. Generalno Tanabe je dobra i draga, i učiniće skoro
sve da nekom pomogne. Njen vedri duh, doduše, krije veliku želju za
prevazilaženjem sebe same.
Hačirota Hošino
Glavni lik serije, uz Tanabe. Sin je poznatog inženjera svemirskih brodova i to
ga malo muči, budući da je on tu gde je. Hačijev san je da ima sopstveni
svemirski brod, ali ga visoka cena i niski prihodi bacaju u dilemu da li da
posveti život ostvarenju tog sna ili ne. Hačimakijeva motivacija se može svesti
u tri reči: brže, veće, dalje. Otelovljenje tog motoa je ekspedicija na Jupiter,
koja je šansa za Hačija da se izvuče iz trenutnog ćorsokaka i postane deo
istorije. Ipak, Hačijeva želja za bržim, većim i daljim sukobljava njegovu
ambiciju i odnos prema bližnjima. Kao ličnost je grub, glasan i težak na rečima,
naročito u romantičnim razgovorima. I pored toga, bio je momak Kler Rondo, koja
je sad nekoliko klasa iznad (što bi rek’o moj matori: "Sine, samo je zamisli na
WC šolji").
Fi Karmajkl
Fi je amerikanka, rodom iz Ričmonda, Virdžinija. Kći je uspešnog advokata.
Trenutno je pilot broda za skupljanje otpada po imenu Toy Box. Strastveni je
pušač na mestu na kome to nije poželjno. Naime, zbog toga što pušenje opterećuje
sistem za održavanje života u svemirskoj stanici, ograničeno je na označene
prostorije. Fi se, doduše, snašla i napravila sebi pušačko mesto u kancelariji
polu-sekcije. Po karakteru je glasnija i grublja čak i od Hačija, i često
reaguje nasiljem na neku akciju podređenih koja joj se ne dopada. Jedna je od
retkih sa stabilnom porodicom, s kojom živi na Floridi, kad nije u svemiru.
Jurij Mihalkov
Jurij je ruski član polu-sekcije, ali slično kao Fi, više je nego sposoban. Za
razliku od prethodnih likova, Jurij je miran, stoički staložen, savestan i
razložan, tako da često deluje kao vođa grupe.
Njegova preokupacija je briga o životinjama koje žive u kancelariji, u čemu mu
pomaže upravni odbor polu-sekcije. Jurij je bio oženjen ali mu je supruga
stradala zajedno sa još mnogo ljudi posle zloglasne i medijski ispraćene
nesreće, kada je zavrtanj ogromnom brzinom udario u prozor niskoorbitnog aviona.
Jurij je stupio u sekciju za skupljanje otpada da bi našao kompas koji je
njegova supruga nosila. Začudo, nije poročan ni nestabilan zbog svega što mu se
desilo.
Filip Majers
Nešto kao direktor polusekcije, veseli bumbar od birokrate. Na prvi pogled
Majers deluje kao običan uvlakač i tip koji juri povlastice i unapređenja, ali
kad mu se pružila šansa pokazao je da zna šta je hrabrost. Svoje zaposlene
obično tetoši, zove ih prvim slogom imena i tome slično. Strastveni je ljubitelj
Nore, maskote Tehnora korporacije. Kosa mu stalno menja boju pa izgleda da ga
šiša frizer kome su mušterije Sagat, Napa, Morino Ibiki i Vlada Inženjerac.
Arvind Ravi
Pomoćnik direktora i samoproglašeni Broj 2 polusekcije (što i nije baš za
hvalu). Indijac po poreklu, razveden, otac sedmoro dece (posle j-nja nema
kajanja), mađioničar amater, vrlo agilan. Naizgled oportunista i laktaš bez
osećaja sramote, Ravi zapravo samo želi da obezbedi svom potomstvu što bolji
život, a i dosta odvaja na pomoć nezbrinutoj deci.
Edelgard Rivera
Privremena radnica, trenutno obavlja dužnost sekretarice da bi platila studije.
Ćutljiva je ali profesionalna, mada kadgod progovori napravi neki geg.
Zanimljivo je videti je kad se napije. Elda krije mračnu tajnu iz svoje
prošlosti koju želi da ostavi iza sebe.
Kler Rondo
Kler je član kontrolne sekcije koja nadgleda misije i vazdušni saobraćaj u i oko
svemirske stanice ISPV 7. Rođena je u siromašnoj južnoameričkoj državi El
Tanika, ali je odrasla u SAD gde je stekla odlično obrazovanje. Na ISPV 7 je
došla sa Hačirotom i Čen Šinom, a kasnije se druži sa Hakimom Ašmedom. Njen (i
Hačijev) stari mentor Gigart Gangaragaš dao joj je nadimak Labud, jer i labud
iznad vode deluje graciozno, a ispod se grčevito bori da ne potone.
Ko Čen Šin
Stigao je u isto vreme sa Hačijem i Kler na ISPV 7 i zaposlio se kao pilot
teretnih brodova. Iako se Kler odvojila, Hači mu je i dalje dobar drug i često
se poveravaju jedan drugom. Ubrzo po dolasku Tanabe u polu-sekciju, Čenšin
postaje pilot putničkog aviona. Tanabe mu se jako dopada i trudi se da je
osvoji, nesvestan njenog odnosa sa Hačijem.
Verner Loksmit
Generalni direktor misije na Jupiter i glavni dizajner Fon Brauna, broda za
istraživanje planete. Prikazan je kao hladan i bezosećajan čovek bez simpatija.
Njegovo načelo je da cilj opravdava sredstvo, što ovde konkretno znači da će Fon
Braun stići na Jupiter bez obzira na ljudske i materijalne troškove. Zvuuči
surovo, ali upravo takav čovek je neophodan da bi misija uspela.
Goro Hošino
Pionir svemirskog istraživanja, genijalni inženjer, tvorac prvog naselja na
Marsu, i Hačijev otac.
Goro je ekscentrični genijalac koji neizmerno iritira svog najstarijeg sina.
Osim toga služi i kao dežurni perverzni matorac (Kornjačin vrač, Aksentije iz
Maratonaca i slično). Loksmit ga je zaposlio kao glavnog inženjera za projekat
Fon Braun.
Hakim Ašmed
Hakim počinje kao član Orbitalne bezbednosne agencije (OBA), pod patronatom
Gigalta Gangaragaša. Vrlo je sposoban, lojalan ali i promišljen. On i Hačimaki
se zbližavaju, ne samo zbog zajedničkog učitelja, već i zbog zajedničke ambicije
da postanu članovi ekspedicije na Jupiter.
Gigalt Gangaragaš
Veteran astronaut, nekada pod okriljem Tehnore a sada u OBA. Izvanredan mentor
skoro svim glavnim likovima. Njegova osobenost, nazovimo je tako, je da svim
svojim štićenicima daje nadimke. Zbog velike izloženosti radijaciji Gigalt je
zaradio kancer, ali je dopustio samo jednoj osobi da to zna.
Nono
Na prvi pogled visoka i zrela devojka, Nono je ustvari tek
dvanaestogodišnjakinja. Ona je jedna od troje dece koji su rođeni i odrasli na
Mesecu. Zbog slabe gravitacije, rast im je ubrzan pa deluju kao da su dvostruko
stariji. Nono stalno testiraju psiholozi što je deo istraživanja efekata dugog
boravka na Mesecu. Nono ima želju da samo nakratko poseti Zemlju, jer je ne
smatra domom, već je to za nju Zemljin satelit na kom je rođena.
|