Kao svima nama, lepim ljudima, i likovima iz video igara je ponekad potrebno jedno fino klepanje u glavu. Bilo da je to zato što su skrenuli sa nekog zacrtanog puta i izneverili svoje verne obožavaoce, ili samo zato što su jedne odvratne, iritantne, dosadne, idiotske pojave. Onaj ko misli da se ovakav pristup smatra ispoljavanjem nasilničkog ponašanja pod uticajem video igara, neka izađe napolje pre nego što počnem to na njima da ispoljavam, a za vas dvoje koji i dalje ovo čitate, pretpostavljam da, kao i ja, to smatrate logičnom merom kako bi nekog ponovo vratili na pravi put, ili makar izvređali kao poslednjeg idiota.

21. PRINC OF EMOISIA – PRINCE OF PERSIA WARRIOR WITHIN

Nakon što je prestao da nosi bele pidžame i da cupka po vezirovoj tamnici, Princ konačno dobija jedan lep mejkover u Sands of Time. I sve je bilo lepo. Zabavna priča, interesantni nivoi i pre svega, simpatičan i harizmatičan glavni lik, zanimljiv miks između Aladina i nekog trenutnog, seksi vodećeg glumca iz holivudskih filmova gde je depilacija voskom obavezna. Skoro da možemo da zaboravimo da je čovek persijanac koliko sam ja Han Yolo.

Bila je jedna od najboljih igara u to vreme i jedan od retkih, dobrih reebootova, što je nateralo Ubisoft da odmah krene da pravi nastavak. I pretvori princa u amalgam svih idiotskih trendova iz prethodne decenije.

Craaaawling in my skiiiiiiiin
Craaaawling in my skiiiiiiiin

Ništa nije bolje nego da uspešan početak jedne nove franšize userete tako što svaki lik kad-tad mora da se pretvori u Betmena. Umesto vickastog princa, dobijamo klasičnog, ciničnog i još manje persijskog anti-heroja, kome je sve teško u životu, sve je izgubilo smisao, osim bola i patnje lele lele. Igra je i dalje bila tehnički okej, kao što je ceo burek koji je na podu proveo solidnih pet sekundi okej, i ako preživite neki arapskopersijski Disturbed koji džvrdži u pozadini dok tamanite mračne spodobe sa preterano mračnim princem onda blago vama. Princ je i dalje jedna velika depresivna baba od čoveka koja pada test muškosti pred bilo kojim Princem.

4Sands of Time priča je uspela nekako da se dogega do Two Thrones i tako završi sagu o Emo Princu, gde su posle pokrenuli i još jedan ribut, gde je princ više nije bio ni princ a Persija ne znam da li je uopšte i zemlja više. Protagonista, nekada poznatiji kao Princ, trenutno pauzira zbog preterane emo štete koju je primila franšiza, što je Ubisoftu dalo ideju da mu mazne osnovnu gejmplej mehaniku kad je tako bedan i bespomoćan i prešminkan je u Assassins Creed.

 

52. DESMOND MILES – ASSASSINS CREED

Pa kad smo već tu, ajmo polako redom. Interesantno je da pored tako bogatog i raznovrsnog porekla, gospodin Dezmond ispadne onoliki slepac. Arapi, Indijanci, Talijani, sadržajan je to gene pool, sa mnogo istorije i vanzemaljaca u njemu i na kraju završimo sa albanskim prodavcem semenki. Za razliku od svojih pradjedova, Dezmond je konobar koga kidnapuju Templari valjda, tako nešto i stave ga u neku simulaciju parkura sa sumnjivim istorijskim činjenicama i besplatnom garancijom za perspektivnu budućnost za osobe sa atrofiranim udovima. Animus sam po sebi je možda jedna od najglupljih ideja na svetu koja je sama po sebi suvišna u igrama gde igrate istorijske ubice, a činjenica da u njemu sedi jedan balvan od čoveka uopšte ne pomaže. Priča AssCreeda je i bez njega dovoljno komplikovana i prenatrpana glupostima, da se na kraju videlo da developeri nisu znali šta će da rade sa Dezmondom, naročito posle predstavljanja interesantnijih i boljih likova kroz dalje nastavke. Na svu sreću, možete u potpunosti da ignorišete da ovaj gospodin postoji, fokusirate se lepo na Ecija, Altaira, Konora i koga još, a da ovo doživljavate kao RTSove natprosečno, glasne reklame koje vam prekidaju program kad vam je najviše interesantno.

 

63. CORVO ATTANO – DISHONORED

Protagonista igre Obeščašćen, obeščašćeni telohranitelj Corvo Attano kreće u totalnu osvetu kraljice koju je najverovatnije u jednom trenutku obeščastio. Odmah se tu postavlja problem. Na početku igre ga dočekuju kraljica, ćera i par vojnika, odmah kreće cepanje sa teleportirajućim ubicama koji ubijaju kraljicu na Korvove oči. Tu dolaze vojnici i pored preživelih svedoka, trpaju Korva u zatvor. Ispostavlja se da je na kraju u pitanju velika zavera i da je Korvo zapravo žrtveni jarac u celoj toj priči ali opet treba uzeti u obzir jednu stvar.

Korvo je mutav.

Da, Korvo je od onih tihih protagonista iz prethodne ere koji ćute i blenu u sve redom i očekuju da ih ljudi vole posle toga.

Ima nade
Ima nade

Međutim, cela ta postavka, a i dalje razlaganje priče gubi na težini i smislu jer Korvo nije u stanju da kaže jednostavne rečenice kao što stu Aman bre, majke vam ga, nisam ja i Sipali ste mi nešto u pivo, dušmani, majke vam ga. Biti tihi protagonista i nije toliko strašno, s obzirom da je to jedini trenutni izbor u video igrama pored generičnog belog muškarca i sisate cevke, ali mora se posmatrati kontekst takvog lika i način na koji se on integriše u priču igre. Jedno je biti Frimen i bauljati po Black Mesi 98-e godine, gde su jedini likovi uglavnom male krabe što vam skaču na glavu pa je ćutanje čak i preporučljivo, a drugo je praviti pauzu između svake misije, šetati se okolo i vršiti interakciju sa likovima, izigravajući pantomimičara sve vreme. Kako biste se vi osećali kada ste igrom slučaja u pokretu otpora koji hoće da vrati prestolonaslednicu i eliminiše izdajnike, a vaš jedini spas je klipan od 2 metra sa maskom koji vam se pentra po nameštaju, pritom bulji u vas neprijatno i ćuti kao džak sa krastavcima. Dishonored ide na taj izgovor da je Korvo tihi protagonista zbog tog imržna u svet, mi i naša razmišljanja smo Korvo, što je ponekad dobro, a uglavnom samo izgovor za loše napisan scenario. Džabe nama lepo dizajniran svet, kada likovi u tom svetu ne odlaze dalje od svojih zacrtanih stereotipa. Dishonored se donekle vadi sa svojim DLC-om, gde kontrolišemo mamurnog Majkl Medsena, ubicu kraljice, koji preispituje svoja zlodela. Priča je i dalje muljava, ali opšti utisak je bolji naročito kad imamo jednog umornog glumca kao što je Medsen da nam povremeno mrmolji izvetrele rečenice. Vidi se da je Dishonored, shvatio kako stvari stoje, očigledno nije teško da se samo malo uključe osnovne motorne funkcije i obogaćivanje glavnog lika sigurno ima da uspe…

 

84. ISAAC CLARKE – DEADSPACE 2

…osim onda kad ne uspe. Klark je apsolutna suprotnost Korvu iz jednog prostog razloga. Svemir je, izolacija, preživljavanje, klaustrofobija, čudovišta, nema ništa bolje nego jedan čovek kome ne vidimo facu i koji ćuti sve vreme, dobro je to, pravi određenu atmosferu, odsečenost, strah. Tihi protagonista je ovde sasvim opravdan, jer doprinosi toj atmosferi koju su hteli da dočaraju. Međutim, neko je u EA-u rekao da je to očigledno glupo i da je jedina stvar koja Klarku treba osim (pretpostavljam) suptilne (ali na kraju krajeva, idiotske) reference u imenu je da postane bela pizda.

U dvojci Dedspejsa čovek dobija facu, glas i dovoljno doze kukanja i cmizdravština da mu jedan Nekromof u glavu sasvim dobro dođe. Može i dva.

Teško je danas napraviti scenario gde likovi kao Korvo i Prvi Klark mogu da prođu, naročito u ovakvim blokbaster naslovima. Sam proces pravljenja igre dugo traje, može postati jako naporan i čak najbolje ideje mogu da se izjalove, a da se to primeti tek nakon lansiranja. Ono što je još gore je radikalna promena već ustanovljenog lika kako bi se navodno razlikovao od ostalih likova na tržištu, samo da bi na kraju završio baš kao ti likovi od kojih beži. O trojci neću ni da pričam već, mislim pričao sam odavno, ali počinjem polako da se brinem za jednu drugu trojku koja već odavno kasni, a glavni baja nam ćuti. Gejbe, Svejzija ti, nemoj nam Frimena raspričavati.

 

95. TIDUS – FINAL FANTASY X

Mogu da razumem Klauda. I pored toga što je namćor i baksuz od čoveka i onog questa gde moramo da se maskiramo u devojčicu, čovek nosi tenk od mača i generalno se ne treba zajebavati sa takvim momcima, osim ako nemate veći kompenzator od njih. Mogu da razumem i Skvala, najveću emo seljačinu sa ove strane muškosti. Ono što ne mogu da razumem je proces smišljanja, pravdanja i realizacije osobe kao što je Tidus.

Final Fantasy X je bio jedan od velikih pomaka ovog serijala. Da li su ti pomaci ka velikom, sunčanom polju punom sisa ili jedna direktna lasta u patos još uvek nisam siguran. Ovo je bila prva igra gde su likovi imali glasove, nešto što je baš falilo u prethodnim delovima i što je veoma bitno u predstavljanju jednog lika, valjda. Pored toga, Desetka je jedno univerzalno takmičenje najiritantnijih likova u ovom serijalu. Ako dodamo da isti ti likovi još i pričaju, nemam adekvatno poređenje za to ali je sigurno nešto veoma, veoma strašno, bejbi. Jasno je da se dosta ovih stvari gubi u prevodu kad su japanske igre u pitanju, možda i ne, možda ih samo pravdam, ali se Tidus nepopravljivo ne može opravdati. Svojim iritantnim ponašanjem, idiotskim motivima i onim kliberenjem na plaži, ovaj igrač podvodnog fudbala uspeva da nadmaši čak i glavnog negativca u količini imbecilnosti, gde ovaj ispada čak i normalan.

10Da ovo pišem jedno 10 godina ranije završio bih sa jednom optimističnom izjavom gde se ja nadam da je Square Enix naučio svoju lekciju i da više neće dozvoliti da se ovo desi opet…

 

116. VAAN – FINAL FANTASY XII

…ali neću. Sta radiš bre ovo Square Enixu, zašto ovo radis, Tidus je donekle i imao neku ulogu u X-i, ako njegove komplekse sa ćaletom smatramo velikom ulogom, Vaan i njegovo levo smetalo Penelo nemaju potrebe da se šećkaju po ovoj igri kad imamo šmekere kao sto su Balthier i Vash. Otkad se to FF pretvorio u izbor najboljeg Meg Rajan kosplejera, prestani više sa ovim, molim te Square Enix.

12

Square Enix

13

SQUARE ENIX!!!

 

147. SNOW – FINAL FANTASY XIII

STAHP!

 

158. MAX PAYNE – MAX PAYNE 3

Da se razumemo odmah. Maks Pejn Treći. Ne Maks Pejn. Jedna od najvećih grešaka Remedya, pored odsustva novog Alan Vejka je prodaja Maksove licence Rockstaru. Maks Treći možda uspešno preslikava bullettime iz prethodnih delova ali zato katastrofalno promašuje poentu ko je Maks. Ovo nije Maks. Maks ne bi pored gubitka žene, deteta, prijatelja, ljubavnice izgubio i pola mozga i postao retardirani brat već retardiranog Galifanakisa.

Glavni krivac za ovo je sam Max, tj. prvi Max, tj. Sem Lejk, tj. nedostatak Sem Lejka. Njegovo pisanje i finsko-englesko melodramatične metafore su vidno odsutne što je jako bolno za ovakvog lika. Maks kao Maks je od samog početka jedan šetajući sterotip, ali ga je Lejkovo pisanje pretvorilo u nešto specijalno i dalo tom noaru nešto više od uobičajenih stavki koje svaki ovaj naslov prati. Naravno, Rockstar kaže bollocks, i u trojci Maks gubi sve svoje prethodne kvalitete i postaje klasičan lik iz Rockstar igara, kartonski isečak nepotpunog stereotipa, sa dijalogom koji je pisao nepismeni konobar koji samo gleda Tarantina. Maks je komplikovan, problematičan, to mora da se pokaže nekako? Nek loče alkohol u svakoj animaciji. Maks je rešio da batali alkohol i da se promeni? Nek obrija glavu i pusti bradu, to je suptilno u pizdu materinu i pre svega adekvatno za lika koga pamte po kožnoj jakni i havajskoj košulji. Kad smo već kod drečavih košulja, stavite ga da se šeta po Brazilskim favelama, to je prava stvar, jebeš Njujork, Njujork. Maks je ciničan, mora to da se pokaže? Nek Bobi napiše tamo neki tekst, juče je na velikom odmoru gledao Skorsezea, sklepaće nešto, samo zajebite one valkire i ne daj bože zavijene forme, još mu nisam razgovarao sa profesorkom da regulišemo onog keca iz srpskog. Engleskog. Zbog toga, Max Payne 3 je Highlander 2,3,4,5 ovog serijala koji je potpuno promašio poentu i uništio jednog od najboljih likova video igara. Snap out of it, Max.

 

169. DOM SANTIAGO – GEARS OF WAR

Jersey Shores of War se iz momenta ne može pohvaliti da ima neki zanimljiv sinopsis. Vanzemaljci su loši, rat za spas čovečanstva, bla, bla, truć i ostaje samo gomila krompira na steroidima koji pričaju i režu jedni na druge. Cela igra podeća a ono predajfonovsko doba, nekad kad su se deca igrala sa pištoljima na ulici pa dok se napucavaju pričaju neke nepovezane rečenice koje su čuli iz filmova koje su gledali uz povremeno pao, pao tdrš, LOCUST!

Jedno dete posebno bode oči u celoj toj priči a to je naš Coop partner i Benderov najbolji prijatelj, Dom. Dve igre ga slušamo kako traži svoju ženu gde je moja žena kuku majko.

Ukrade mi tačku
Ukrade mi tačku

Igra koja ima bivšeg kvoterbeka u Trešbolu koji se zove Augustus Fucking Cole Train, Baby, nas primorava da biramo između dosadnog nabildovanog belca sa porodičnim problemima i dosadnog nabildovanog meksikanca sa bračnim problemima. Jasno je da svim likovima potrebno postaviti neki cilj, motivaciju koja ih vodi kroz ostatak priče (u ovom slučaju, razrušene ulice sa prikladno razbacanim zaklonima), ali kod Doma nam nisu dali nista osim motivacije. Vidimo tu i tamo sliku žene, vidimo da on brine za svoju ženu i na kraju muda Marjanova. Ne znamo ništa o tim likovima, naročito o Mariji, za koju znamo samo zato što njen muž koji puca vanzemaljce mnogo kuka o njoj. U stvari ne, ajmo ovako…

 

1810. COGS – GEARS OF WAR (osim Kol Črejna, bejbi)

Svi likovi u igri zapravo deluju kao da su jedan 3D model gde su samo prošaltali malo osnovne teksture. Baird i Feniks su gotovo identični gde jedan ima plavu kosu, a drugi se zove ko striptizeta. Ne treba nam mnogo mozga u ovakvim igricama, ne očekujem ja sad nekog Danila Kiša u igri kao što je Gears of War, ali u celom tom sivilu koje preovladava u ovim igrama niste se setili da ubacite i malo zabave u likove. Svi su iz nekog razloga mnogo ozbiljni a da pritom i ne primećuju koliko su smešni jer misle da ovo treba da se shvati ozbiljno. I sad ako neko kaže, brate, ovo i ne treba da se shvati ozbiljno, zašto onda i daju ovakvim likovima originalne potpriče kao što su Gde je moja žena kad već ne treba da se shvati ozbiljno. Get your shit together, Blezinski, pravio si Džeza Džekrebita, možeš ti bolje od ovoga.

1911. QWOP – QWOP

Dobro bre, brate.

 

2012. ASHLEY GRAHAM – RESIDENT EVIL 4

Mnogi smatraju četvorku kao naslov koji je redefinisao ceo Resi serijal ali i ceo žanr third person igara. I ja bih se apsolutno složio sa mnogima da u ovoj igri ne postoji Ashley Graham.

Priča je, na veliko čudo, fan-tastična. Leon Kenedi upada u špansko selo i kreće da masakrira španske seljake, koji se pretvaraju u španske mutante kako bi pronašao klempavu predsednikovu kćer, američku.

Ćale nije imenovan, a lažno prezime nas neće zavarati
Ćale nije imenovan, a lažno prezime nas neće zavarati

Na kraju kad konačno dođemo do pomenute Ešli vidimo da ta obećanja o seksi prvoj kćeri uništava pojava maloletnog hibrida Šabana Šaulića i koker španijela. Plus je i klempava. Prethodne igre su bile pune iritantnih i nepotrebnih likova, a ako pomenemo da su podmazani možda najgorom sinhronizacijom na svetu, Nikola Simić bi sa Đuzom napravio jedan omanji genocid u Japanlendu. Ali većina tih likova je uspela da pretvori taj užas u nostalgični kič koji prati ovaj serijal.

Never Forget
Never Forget

Ono što je najbitnije od svega je to, što nijedan od tih likova nije bio u isto vreme i iritantan i bespomoćan. Ešli je šetajuća metafora narkoleptičnog nilskog konja na pokvarenom bageru sa izbušenim gumama, koju igra forsira da dovučemo do kraja. Eli i Džoel se neće pojaviti još deset godina, tako da cela igra postaje Tetris, naročito u segmentima gde je Ešli glavni faktor. Pored toga je devojka najdosadniji lik na svetu, što govori mnogo za jedan serijal gde svi likovi pate od nekog oblika mentalnog oboljenja sa imenima porno glumaca.

Capcom je ovo izgleda shvatio na kraju produkcije, pa je rešio da po nivoima razbaca kontejnere kako bi što pre gurnuli Ešli u njih, dok gospodin Kenedi pršti pumparicom las plagase. I pored onih sumnjivih DLC zavrzlama i mikrotransakcija koje Capcom sprovodi u poslednje vreme, može se reći da ipak donekle voli svoje fanove…dok ne reši da nas stavi u ulogu Ešli gde moramo da begamo od zaraženih popova. Thanks, Capcom.

Kad smo već kod toplo-hladnih odnosa.

 

2313. ROSE – METAL GEAR SOLID 2: SONS OF LIBERTY

Mnogi su bili raspocepani kad je Kodžima izveo mošu sa Snejkom i Raidenom na početku Metal Gear Solid 2. Raiden je tako ni kriv ni dužan bio desetkovan od strane nervoznih fanova koji su očekivali više testosterona u svom glavnom liku. I ja sam, neću da lažem, Hejter je Hejter, ali kad se malo bolje pogleda, Raiden nije bio toliko strašan…kao njegova bolja polovina Rouz. Na stranu to što ih je Koki nazvao Džek i Rouz po Titaniku.

Mei Ling i Paramedic su umele da udave čoveka kad smo hteli da sejvujemo, ali Rouz ih sve poklapa iz momenta sa svojim bitchy ponašanjem i pomešanim signalima koje šalje jadnom Raidenu. Čoveku koji očigledno ima određene nesigurnosti sa svojim trenutnim seksualnim opredeljenjem to svakako nije potrebno.

Izuzetno svakako nije potrebno
Izuzetno svakako nije potrebno

Nije problem u tome da Kodžima pokušava malo da ubaci te romantične motive u MGS, uspevalo mu je to i van Metal Geara, ali prvo što nas prevari sa Snejkom, na kraju dobijamo jednu polunapisanu, prekomplikovanu, iskompleskiranu ljubavnu priču dva nova lika u serijalu koji pre svega treba da nas kupe svojim pričama, a ne oteraju u vražju mater. Raiden se u međuvremenu rehabilitovao, tačno mu je žena pravila prepreku da se pretvori u badass, cyborg nindžu kome bi i Frenk Jeger pozavideo, dok se Rouz pojavljuje tamo negde u četvorci sa novom frizurom i odsustvom brushaltera. Da su i neke dude pa i da shvatim zašto se Raiden i dalje vuče sa njom, ali ajde. Ljubav.

 

2514. FRED DURST – FIGHTCLUB

Na veliku sreću, njega stvarno možemo da prebijemo u adaptaciji filma FightClub, gde je prvo pravilo igre da se ne napravi dobra igra o FightClubu. Bez obzira, bitna je pažnja.

Slide.