Kraj osamdesetih i početak devedestih definitivno su obeležile skrolujuće borilačke igre za čiju popularnost je najzaslužniji Capcom sa svojim hitovima kao što su Final Fight, Warriors of Fate i druge uz poneki biser ostalih proizvodjača, pre svega firme SEGA. 64th Street je nažalost, daleko od takvog statusa. Igra je smeštena u 1939. a glavni junaci su Rick, privatni detektiv i njegov pomoćnik Allen koji polaze u akciju spašavanja kidnapovane kćerke jednog bogataša koji im se prethodno obratio za pomoć.

64th. Street pokreće Taitov F2 automat koji čak ni u vreme pojavljivanja nije bio najnapredniji na tržištu, tako da uspeh borilačkih igara radjenih na njemu sigurno nisu mogle da obezbede tehničke karakteristike. Likovi su neverovatno krupni što i nije loše, ali izgledaju izuzetno nezgrapno, a uz to su loše nacrtani i animirani. Iako se igra dešava krajem tridesetih godina, njihov stil oblačenja više podseca na period od pre tri decenije, a vrhunac je jedan od protivnika koji nosi naočare za sunce! Dizajn nivoa stoji mnogo bolje, ali nedovoljno da popravi prilično slab utisak.

Zvuk sa druge strane doživljava uspone i padove: zvučni efekti su izuzetno slabi, naročito nekakav čudan krik koji se čuje pri bacanju protivnika a muzika je zaista kvalitetna, uz svega par promašenih numera. Izbor lika kojeg ćete voditi nije samo kozmetičkog karaktera jer je Rick jači a Allen brži. Ipak, čini se da je ovaj drugi bolje rešenje.

Komande su vrlo jednostavne a jedino što ovu igru razlikuje od mora drugih je mogucnost da protivnika bacite na neki pozadinski objekat (zid, automobil, staklo) posle čega će iz mesta gde protivnik udari ispasti neki dodaci. Nijedan protivnik u igri nije naivan, pa osim što morate da pazite da vas više njih ne opkoli, ne smete stojati u mestu i čekati da neko od njih naleti na vašu ruku, jer će za razliku od drugih igara verovatno protivnik uspeti da udari vas. Na kraju svakog nivoa čekace vas i glavni protivnik koji uglavnom ima neku caku, mada su neki zaista preteški i imaju gadnu naviku da vas hvataju u klinč i jednostavno vam ne daju da se pomerite sve dok ne izgubite život. U globalu, 64th Street A Detective Story je jedna ispodprosečna borilačka arkada koju bi trebalo da preskoče svi osim zaista najvecih pobornika žanra. Medjutim, čak će i njima izuzetno brzo dosaditi.

Grafika: 3.0 F2 automat svakako nema potencijal CPS-1 sistema, ali je čak i po njegovim standardima vizuelna komponenta jedva prosečna, i to zbog korektno nacrtanih nivoa
Zvuk: 3.5 Muzika može bez problema da dobije prelaznu ocenu ali je zvuk neoprostivo loš
Kontrole: 4.0 Kao i kod većine drugih igara ovog žanra, izuzetno jednostavne. Mali broj poteza kao posledica toga nije zanemarljiv
Zabavnost: 2.5 64th Street ne može da se meri sa CPS-1 igrama iz tog vremena, ne samo zbog loše grafike i zvuka, već i nezanimljivog izvodjenja. Zabava na kraće vreme čisto da možete da kažete da ste odigrali retki skrolujući fight sa arkada.