Jedan od krucijalnih momenata u toku Komodorovog tržišnog ciklusa 80-tih godina, bio je pojava Uridiuma na C64. Bio je to u potpunosti revolucionarni program na sistemu zbog kojeg su vlasnici debeljka dugo hranili svoju sujetu. Kreator igre Andrew Braybrook, ostavio je neizbrisiv trag na sceni kroz svoje programersko umeće, a kako su se osamdesete bližile kraju, prilika za nove stvaralačke podvige ukazala se na Amigi. Upravo je nastavak jednog debeljkovog dragulja, prodefilovao na prijateljici kroz još obilniji, raskošniji i spektakularniji arkadno-pucački doživljaj – sa naglašenom ultra glatkom izvedbom i brzom hardcore shoot em up akcijom dostojne originala kakvu ni tadašnji svetski establišment gaming-a u vidu 16-bit konzola nije imao.
Sequel kultne pucačine, šematski je u potpunosti identičan prvencu sa nasleđem proverenog obrasca i mehanike. Igrač upravlja brodićem Manta iznad neprijateljskih postrojenja, skrolujući ekran levo i desno sa ciljem uništavanja objekata. Nakon izvršene misije, potrebno je locirati određenu poziciju za sletanje i prizemljiti letilicu. Neprijateljske eskadrile kroz poznati sistem ubitačnih napada sa obe strane nastoje izbaciti igrača iz stroja ne dopuštajući trenutke predaha. Igra broji 24 nivoa, iza čijih kulisa se krije upečatljivi dizajnersko-grafički pristup sa posebnom pažnjom na sitnim detaljima. Kao što se osmobitni original smatrao elaboratom autora, šesnastobitni je bio još veći povod za brušenje grafike skoro do perfekcije i izvlačenje maksimuma Amiginih mogućnosti. Prostor za letenje je ovoga puta nešto šireg spektra, a evidentna je i mogućnost vertikalnog skrolovanja ekrana. Time je za razliku od prvog dela, igraču pružena veća mogućnost za manevar usled naleta nezgodnih eskadrila i njihovih projektila. Dotična osobina je jedan od razloga zbog kojih je težina nešto korigovanija u poređenju sa prvim delom. Sa druge strane, izraženija je percepcija igrača zbog upadljivijeg kolorita, te je ponekad teško raspoznati određene objekte na tlu. Ova osobina čak se smatrala i manom igre. Otvorena je i mogućnost odabira nivoa težine na startnom ekranu. Ipak, direktnije rečeno: Ako je igrač željan nightmare/extreme nivoa težine po default-u morao bi ipak da upali C64 i učita original. Naravno, daleko od toga Uridium 2 karakterišu lako-prelazne deonice i partije za jedan vikend. Kako nivoi odmiču, usled sve složenije konfiguracije nivoa, sve većeg broja raznovrsnih neprijatelja, smrtonosnijih i preciznijih projektilia, mesta za nesmotrenost je sve manje i koja se, očekivano, surovo kažnjava. Posebnu dozu izazova donosi nivo težine prikladnog naziva, Mayhem. Doduše, dostupan samo u Amiga 1200 verziji.
U relevantne novine i modifikacije, spada i proširenje borbenog arsenala tokom partije kroz lasere, bombe za direktno i efikasno uništavanje statičnih objekata na tlu, side/circular shooting, plazma, rakete i štitovi. Bonus sekcija sa brojevima iz prvog dela, zamenjena je gravitacionim poljem u kojem pilot iz Mante, pokušava uništiti centralno jezgro. Uz ekstravagantnu kontrolu lika nad silama gravitacije te sposobnost napucavanja jezgra u isto vreme. Kasnije faze dotične bonus sekcije postaju sve nemilosrdnije. Što se tiče multiplayer varijanti, Uridium 2 je doneo još jednu značajnu novinu, a to je kontrola dve Mante u isto vreme od strane dva igrača. Mada da bi cela stvar imala smisao, potrebna je približno jednaka uigranost i kordinisanost od strane oba igrača.
Grafika: 4.5 Grafika u igri pripada samom tronu Amiginih igara. Nažalost, i ovde se ponavlja problem po pitanju nedovoljno iskorišćenih mogućnosti Amiga 1200 verzije. Koja sa par efekata više, ne donosi toliko grafički unapređenu verziju u odnosu Amigu 500. Da je bilo malo drugačije strategije, Uridium 2 bi zasijao još blistavijim sjajem na mašini koja je te 1993. godine, predstavljala pravo otkrovljenje grafičkih mogućnosti.
Zvuk: 5.0 Petica i to na kvadrat! Zbog visoko kvalitetnog soundtrack-a u techno/cyber fazonu, digitalozovanih vokala i ukupnog audio doživljaja koji izvlači maksimum iz Paula zvučnog čipa.
Kontrole: 5.0 Slično kao u prvom delu. Jedan od zaštinih znakova igre. Besprekorno odzivne i brze.
Zabavnost: 4.5 Uridum 2 je tokom pojave tržištu pridobio puno pozitivnih krititika na Amiga sceni. Ali kada se sagleda epoha i pored svih realnih kvaliteta, nedostaje mu status one kultnosti koji je imao debeljkov original. Dokaz glorifikacije Uridiuma kao igre na današnjoj Retro sceni i među nostalgičarima, pokazuje pokušaj njegove reikranacije kroz Kickstarter projekat na aktuelnim sistemima pod nazivom Hyper Sentinel.
No Comment